Mlada profesorica (26) iz Sesveta osvojila uglednu poetsku nagradu
Diplomirana profesorica engleskog i francuskog jezika Katja Knežević osvojila je nagradu Goran, koja se dodjeljuje za mlade pjesnike kao dio najuglednije i najstarije hrvatske pjesničke manifestacije Goranovo proljeće. Ova 26-godišnjakinja, koja je do sada već nagrađivana za književni rad i na međunarodnom nivou, trenutno odrađuje staž u Odjelu za prevođenje u Bruxellesu, a uspjela je skupiti nešto radnog staža radeći u struci kao profesorica u jednoj privatnoj školi za strane jezike. Kada je počela s pisanjem, tko su joj uzori te jednu pjesmu iz svoga opusa donosi nam sama Katja Knežević.
Foto: Privatna arhiva Katje Knežević
Katja Knežević je mlada hrvatska pjesnikinja koja je do sada sudjelovala na raznim natječajima te povremeno objavljivala pjesme u različitim listovima, a sada će imati priliku i objaviti svoju poetsku zbirku. Naime, to joj donosi nagrada Goran koju je osvojila u sklopu 51. po redu, najstarije i najuglednije pjesničke manifestacije ‘Goranovo proljeće’, a koja je posvećena slavnom hrvatskom poeti Ivanu Goranu Kovačiću. Diplomirana profesorica engleskog i francuskog jezika s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, već je nagrađena i na međunarodnom nivou, ali za prozni uradak.
Pisati počela s devet godina
Katja Knežević u svojih 26 godina već je uspjela prikupiti mnoštvo nagrada, priznanja, a i iskustva. Naime, već je radila u struci kao profesorica, a trenutno odrađuje prevoditeljski staž u Odjelu za prevođenje u Bruxellesu. Uz sve to stigne pisati i pjesme, a mnoštvo njenih uradaka objavljeno je u različitim publikacijama.
– Iskreno, ne sjećam se točno imena časopisa u osnovnoj i srednjoj školi kad sam objavljivala, ali kasnije, tijekom studentskih dana, objavljeno mi je nekoliko pjesama u antologiji pjesništva u Sesvetama ‘Sesvetski oblok’, u zbornicima Hrvatske akademske zajednice ‘Moj tata plače u kinodvoranama’ i ‘Tramvaj leti u nebo’ te u Pitchwise 2012, odnosno zborniku koji sastavlja Fondacija Cure iz Sarajeva, objašnjava Katja.
No ‘zaraza’ pjesništvom se ovoj 26-godišnjakinji nije dogodila preko noći, nego priča počinje u ranim osnovnoškolskim danima.
– Počela sam pisati dosta rano, s devet godina. Pjesme iz tog doba ne bih danas objavila – smiješne su i trivijalne, iako i simpatične u svojoj nevinosti. No znala sam imati i duge pauze i prekide, odmicati se od stvaranja, prisjeća se Katja Knežević.
Ipak nije se ograničila samo na pjesništvo. U natječajima je sudjelovala i s proznim djelima pa je za jedno takvo i nagrađena uglednim međunarodnim priznanjem.
– Sea of Words natjecanje je koje svake godine organizira Europski Institut za Mediteran i Zaklada Anna Lindh. Natjecanje uvijek ima društveno-aktivistički prizvuk, ali traži se i umjetnička vrijednost. Primaju natjecatelje iz 42 zemlje Europe i Mediterana. Ja sam 2012. poslala svoju priču Nevidljiva majka i s njom osvojila prvo mjesto. Kao rezultat, sljedeće sam godine bila u žiriju za isto natjecanje. Sea of Words mi je jedna mi od ljepših uspomena. Finalisti i pobjednici budu pozvani u Barcelonu na svečanu dodjelu nagrada i provedu tri dana upoznavajući i grad i jedni druge. Zaista divno iskustvo, govori nam Katja.
Najdraži pjesnik A. B. Šimić, a sama inspiraciju nalazi u poeziji i glazbi
Kako Katja nije žanrovski ograničena u književnom stvaralaštvu, tako su i teme koje obrađuje raznolike.
– Pjesme su mi najčešće misaone. Istražujem teme identiteta, straha, nesigurnosti, lažnog sjećanja i ljubavi. Volim mijenjati perspektive i relativizirati razne životne situacije, uz malu dozu filozofiranja i prstohvat kritike, pjesnički pojašnjava Katja način na koji stvara.
Najdraži pjesnik joj je Antun Branko Šimić, ali ipak inspiraciju za svoj rad baš i ne nalazi u njegovom opusu.
– Inspiraciju često nalazim u poeziji Zbigniewa Herberta, Billyja Collinsa, Sylvie Plath te u glazbi Simon and Garfunkela, Laure Marling i nekih dugih izvođača, rekla je 26-godišnja pjesnikinja.
Na kraju je željela poručiti i da nije sve tako crno te da uz malo truda svačiji talent može isplivati na površinu.
– U svakom slučaju, talentirani srednjoškolci i studenti svakako imaju puno prilika da nađu mjesta pod suncem za svoju kreativnost i podijele s ljudima što stvaraju. Dovoljno je malo pretražiti natječaje u Hrvatskoj i regiji, zaključila je Katja.
Na kraju, kako smo i najavili, donosimo jednu pjesmu iz opusa talentirane 26-godišnje profesorice i pjesnikinje.
Na okretištu
Stojimo na stanici, čekamo
pet minuta do tramvaja
prsti mi se igraju cigaretom
i ostali puše
u nenadanoj pauzi
izgledamo kao mali grad
s dimnjacima od glavâ.
Svi osim njega – on
sjedi nad knjigom
čita i miče usnama
iskosa vidim poeziju.
Lice mu je poput zgužvanih novina
tek na trenutke
male crvene stanice probijaju
između redova olova.
Uzdiše podiže glavu spušta
oči su mu pune svjetova i svjetala
kao velegradska panorama promatrana
sa sigurne visine.
Tramvaj dolazi i svi nestajemo
u nezainteresiranoj utrobi.
Gubim ga iz vida
izblijedio je natrag
u svoju verziju svog života.
Odlazi doma, kuha kavu, gleda crno-bijele fotografije, psuje, trlja krute ruke, pere lice,
razmotava svoje listove, prisjeća se, zapisuje, sluša radio, razgovara sa susjedom, udovicom s
kojom bi htio, možda, nije siguran (nije ni ona), dočekati onih zadnjih pet…
Dok tijelo tramvaja
oprezno bježi iza zavoja
na praznoj stanici
vidim samo nas dvoje
kako povlačimo linije kroz maglu
i razmjenjujemo stihove
u mojoj verziji događaja.
