Mladi (24) nogometaš iz Zagreba na ‘privremenom radu’ u Austriji
Karlo Kešinović 24-godišnji je nogometaš, koji je prošao sve dobne uzraste u Hrvatskom dragovoljcu te odigrao jednu prvoligašku sezonu u seniorima istog kluba. Zatim je prešao u redove drugoligaškog N.K. Rudeša. Na kraju prošle sezone, ukazala mu se prilika da ode u treći razred austrijskog nogometa. Sam govori kako je isprva podcijenio tu ponudu, ali je shvativši da nema što izgubiti odlučio otići na probu. I nije se pokajao. Postao je članom SV Neuberga, koji iako je dio regionalne lige, ima zadivljujuće uvjete u klubu, a Karlo si može priuštiti čak i iznadprosječan standard život u ovoj razvijenoj europskoj zemlji. Ostale detalje u razgovoru nam otkriva sam.
Foto: Kešinović (zeleni dres)/ privatna arhiva
Karlo Kešinović 24-godišnji je središnji branič, koji je nakon igranja u prvom i drugom razredu hrvatskog nogometa odlučio otići u treću austrijsku ligu. Kako nam je sam rekao isprva mu ta ideja uopće nije svidjela, ali došavši na probni trening oduševio se organizacijom kluba, profesionalizmom čelnika, kao i uvjetima koji su mu ponuđeni. Odigrao je polusezonu u gradišćanskom klubu SV Neuberg, a nakon što se vratio s priprema u Antalyji, pojasnio nam je kako izgleda ‘privremeni nogometni rad’ u Austriji.
Od igranja se može živjeti više nego pristojno
Karlo je inače i bivši učenik zagrebačke Prve gimnazije, a dok je još igrao u Hrvatskoj upisao je studij PR-a na Kairosu. Ni tu nije dao zadnju riječ.
– Nisam odustao. Zamrznuo sam svoj status na drugoj godini, a planiram fakultet završiti čim se vratim nazad u Hrvatsku. Smatram da je obrazovanje izrazito bitno, ali sada je u fazi mirovanja jer očito ne mogu fizički biti u dvije države, rekao nam je Karlo.
Kako smo napomenuli u prethodnim paragrafima, po završetku sezone u N.K. Rudešu, otvorile su mu se neke prilike. Među njima i odlazak u regionalnu austrijsku ligu.
– Isprva nisam bio nešto zainteresiran jer sam podcjenjivao
austrijsku ligu, budući da nikad nisam imao kontakta s nekim tko igra u Austriji. No, eto otišao sam iz čiste dosade na probu jer apsolutno ništa nemam za izgubiti. Kad sam tamo stigao iznenadio sam se ugodno organizacijom, kvalitetom i pristupom ljudi nogometu te sam se uspio dogovoriti da pređem kod njih, objašnjava Karlo.
O uvjetima u kojima djeluje klub svjedoči i činjenica da unatoč tomu što je SV Neuberg prosječan trećeligaški klub, svoje pripreme odrađuje u turskoj Antalayi, gdje i hrvatski pa i brojni europski prvoligaši. U klubu ipak nisu svi profesionalci, no stranci mahom jesu i mogu živjeti od toga.
– Što se tiče osnovnih životnih uvjeta mi stranci doista imamo sve što nam je potrebno. Stan, hrana, automobil, putni troškovi te plaća plus premije. Tako da se od igranja za Neuberg može živjeti pristojno, a nešto čak sitno i uštedjeti. Iako, naravno to je jako daleko od nekog osiguranja životne egzistencije, govori Kešinović.
Domaći pak igrači uglavnom uz igranje u klubu, rade i neki dodatni posao.
Još šest Hrvata u klubu
Ipak Austrija je jedna od Hrvatima najomiljenijih zemalja za odlazak na ‘privremeni rad’, a klub Neuberg baš je iz Gradišća (Burgenland), što je regija poznata po velikom broju hrvatskih starosjedioca.
U klubu s Karlom igra još čak pet nogometaša iz Lijepe naše, a kako su ostalo sve Austrijanci, moglo bi se reći da je službeni jezik SV Neubega njemačko-hrvatski.
– Osim što nas je šest Hrvata u klubu, u ovoj pokrajini jako puno drugih ljudi razumiju hrvatski jezik. Zanimljivo da ga neki i uče u školi kao izborni predmet, pojasnio je Karlo, iako on sam govori tečno i engleski i njemački pa nema nikakvih barijera u tom pogledu.
Ambicija odlazak u viši rang, a interesi klubova već prisutni
Iako klub SV Neuberg, pruža zadovoljavajuće životne uvjete, kao pravi sportaš i natjecatelj, Karlo se ne misli zadovoljiti ostankom ovdje.
– Moje ambicije su otići rang ili dva više. Već se pojavljuju interesi nekih klubova što će se na ljeto nadam se pokazati kao slatke brige. No vidjet ćemo, zadovoljan je, ali i oprezan Kešinović.
S druge strane ostaje mu i druga karijera, koju je počeo graditi upisom na fakultet.
– Što se tiče struke PR-a, doista ne znam što nosi budućnost. Ta struka me zanima i volio bih se baviti jednog dana time. No, teško je planirati budućnost. Nikad se ne zna što ti život nosi, mišljenje je 24-godišnjeg nogometaša.
Foto: Pripreme u Antalyji/ Privatna arhiva
Koje su razlike između Austrijanaca i Hrvata?
Morali smo na kraju upitati Karla Kešinovića, kakve su razlike u načinu života Austrijanaca i Hrvata te s kojim se razlikama teško nosi.
– Osnovne su razlike da ovdje rijetko tko sjedi po kafićima i pije kavu, što je za nas Balkance pomalo šokantno. U Güssingu, odnosno gradiću u kojem živim, postoje tek dva restaurant-kafića u koje ljudi zalaze na druženje, a kao kontra primjer, prošećite Tkalčom u bilo koje doba dana. Ljudi ne jedu kruh uopće uz jelo. Čude se kad ih to tražiš u restoranu, dok se kod nas kruh maltene jede uz smokiće, kroz smijeh pojašnjava Kešinović.
No dojmila ga se i još jedna stvar kod Austrijanaca.
– Ljudi su izrazito otvoreni i sve ih interesira. Ovdje kao da nema tabu teme. O svemu se može razgovarati. Moram priznat da me to malo šokiralo isprva, zaključuje Karlo.
