Mladi i otkazi na poslu: Jesu li osjetljive kukavice ili hrabriji nego što im se to priznaje?

‘Hoćeš li se ti igdje skrasiti?’, pitala me mama nedavno. Nisam prekinula s dečkom (bože sačuvaj), nego sam dala otkaz na starom poslu (hvala bogu). U 2023. godini sam to napravila čak dva puta; po mnogima dva puta previše. Da ne ulazimo u detalje zbog kojih ljudi daju otkaz, činjenica je da mladi i posao imaju nestabilan odnos. Ali je velika zabluda da je često mijenjanje poslova odlika kukavice. Za to je, zapravo, potrebno jako puno hrabrosti i malo ludosti.

Foto: srednja.hr | Canva

Za jednu milenijalku sam hodajući stereotip; odustajem prelako, rekli bi dušmani. Tome u prilog ide CV koji stane na jednu stranicu A4 formata samo ako se izbaci polovica radnog iskustva kojeg sam stekla u ovih ne-još-30-ali-dovoljno-blizu godina života. Ruku na srce, radi se o pozamašnoj hrpici studentskih i sezonskih poslova iz mlađih dana, ali isto tako i o nekoliko (srodnih) radnih mjesta s kojih sam (pre)brzo otišla.

Što znači i da sam često morala odgovarati na pitanje – potencijalnim poslodavcima, random ljudima i sebi samoj – zašto sam se na nekim poslovima zadržala tek nekoliko mjeseci? Nisam valjda toliko slaba?

Izdvojeni članak

Studentski posao i studentski ugovor: Sve što trebate znati o radu preko SC-a

Prekidamo, ovoga, dajem otkaz

Odgovor nije ‘zato što sam gotovanka rođena sa srebrnom žlicom u ustima’ kao niti ‘jer ne znam raditi’. Kao i kod ljubavne veze, najčešće ne postoji samo jedan razlog zašto se prekida, odnosno daje otkaz, već niz manjih. Možda te tamo loše tretiraju, možda ti je teško tamo preživljavati, nemate usklađene ciljeve, ili jednostavno tu nisi sretan ili sretna.

I kao kod loših veza, prekid ili otkaz je posljednja stvar koju želiš učiniti – i za tebe ultimativno najbolja. I tu je odgovor na jedno ‘zašto?’: jer se ne bojimo sreću (i novce) potražiti drugdje, bez obzira koliko taj prvi korak bio težak.

Kako je Potjeh tražio posao

Job hopping iliti često mijenjanje poslova, što jest karakteristika mlade radne snage, zapravo je potraga za srećom. I, okej, nigdje neće biti savršeno i uvijek može gore. Ali što dobivamo kada nam prijetnja za potencijalno gorom situacijom postaje razlog pomirenja s trenutno već lošom stvarnošću? Dobivamo inertne osobe koje ne mijenjaju – sebe, a ni svoje okruženje.

Savršeno radno mjesto ne postoji, ali savršenstvo ionako nije destinacija. Potraga za boljim je katalizator promjene. Pa, blagostanje možda nije cilj, ali nije ni vječna patnja, ma što katolici tvrdili.

Izdvojeni članak

Učenici nam ispričali svoja iskustva s ljetnih poslova: ‘Dala sam otkaz nakon dva dana’

Najlakše je odustati

I dobra je vijest što se milenijalci, ili Gen Z ekipa koja tek ulazi na tržište rada, ne mire tako lako sa svojom (lošom) sudbinom, već koriste svoju mladenačku snagu, hrabrost, inat ili ludost da za sebe kreiraju bolje mjesto.

S 20-i-sitno nemaš iste prioritete kao s 40+. Realno, imaš manje toga za izgubiti pa si spreman i na veće rizike. A početak na novom radnom mjestu je upravo to, rizik. Je l’ se sjećate kako vam je bilo kad ste nakon osnovne došli u srednju školu sa sasvim novim ljudima? Ili nakon srednje na faks? E, pa zamislite da to prolazite ispočetka u odrasloj dobi. Ili da to prolazite dva puta godišnje.

Novi početak je ponekad seksi i uzbudljiv, ali i emocionalno iscrpljujuć. Novi ljudi, novi prostor, novi način rada, novi restorani koji dostavljaju gablec – i svaka sitnica čini psihički napor. Zato odustajanje nije lako, jer sa sobom nosi započinjanje ispočetka. Opraštanje od poznatog da bi se sve ispočetka naučilo.

Izdvojeni članak

Tihi otkazi: Mladi nisu lijeni, samo se ne žele ubijati od posla koji ne vole da bi kupili kuću

Dobar razvod

Da odgovorim na vlastito pitanje iz naslova: da i ne. Kao i inače u životu, ništa nije crno-bijelo i jedno ne isključuje drugo. Imidž dugogodišnjeg iskustva na jednom radnom mjestu kao nečeg pozitivnog je ispravan; to znači da je osoba poželjan radnik, tako se stječe radna etika, a i govori dosta o posvećenosti i lojalnosti te osobe.

Ali to ne znači da se pod svaku cijenu moramo na nekom poslu zadržati mjesecima ili godinama. Lojalnost nije imperativ nego se treba zaslužiti, a dani čekanja mirovine na prvom radnom mjestu koje nam padne u krilo su davno iza nas.

‘Bolje dobar razvod nego loš brak’, rekla bi jedna moja trenutna kolegica s posla. I u pravu je. Lošu (poslovnu) vezu nema smisla forsirati. Kao i s prdežom: kad ga forsiraš, može doći do sranja.

*Komentar je stav autorice i ne odražava nužno stavove redakcije.