Mladi Južnoafrikanac dolazi u Karlovac predstaviti film o učenicima s invalidetom
Karlovac će uskoro okupiti mnoštvo mladih filmaša iz cijelog svijeta. Kako su 18. Filmska revija mladeži i 6. Four River Film Festival sve bliže mi ćemo vas serijom intervjua s neobičnim mladim ljudima upoznati sa njihovim umjetničkim izričajem i porukama koje će odaslati u Karlovcu. Prvi na redu je Južnoafrikanac Kobus Potgieter koji iako ne dolazi iz zemlje poznate po filmskoj umjetnosti itekako ima što za reći.
Hollywoodski filmovi zarađuju najviše novaca i privlače najbrojniju publiku, engleski filmovi su kvalitetni, indijski našoj kulturi pomalo neobični, a francuski vrlo gledljivi i romantični. Znate li kakvi su filmovi iz Južnoafričke Republike? Ne!
Iako ne slovi kao zemlja filmova i umjetnosti, već kao zemlja s najvećom proizvodnjom zlata i predivnim glavnim gradom Cape Townom, očito i u njoj rastu buduće filmske zvijezde. Pred Kobusom Potgieterom sigurno je jedna zvjezdana karijera i luda filmska budućnost i izvan Albertona, grada iz kojeg dolazi pa smo ga mi odlučili još malo bolje upoznati.
S: Koja su očekivanja od karlovačkog žutog festivala – 18.Filmske revije mladeži i 6.Four River Film Festivala?
Nisam bio na festivalu prije. Vrlo se uzbuđen što ću ga sada posjetiti. Očekujem da ću naučiti puno o filmskoj kulturi od drugih zemalja i da ću vidjeti kako svaka kultura i zemlja ima svoj pristup u procesu stvaranja filma. Nadam se da ću naučiti svašta od drugih i da ću steći nove prijatelje i poznanastva s drugim filmoljupcima.
S: Karlovačkoj publici predstavit ćeš film ‘Prvaci’. O čemu se radi i otkud ideja?
Ideju za film dobio sam nakon posjeta jednoj školi s polaznicima s invaliditetom. Oni su me mnogo inspirirali i onda sam odlučio njihovu priču podijeliti s gledateljima. Osjetio sam kako je njihova priča dobra i inspirirajuća i o tome htio ispričati svijetu.
S: Kako si radio na filmu? Koliko si ga stvarao?
Na filmu sam radio s mojom tehnologijom i opremom koja je slabija. Kad pogledam unatrag, neke bi elemente napravio drugačije. Najveći izazov bio je snimiti realan svijet. To je potpuno drugačije od filmova sa smišljenim scenarijem, ali je ovaj dokumentarni način snimanje bio pravi izazov, jer nema ni scenarija ni teksta. Zapravo treba čekati i vidjeti kako će se priče odvijati pred kamerama.
S: Vidiš li sebe u filmskoj budućnosti?
Da! Definitivno se vidim u filmskoj industriji. To je nešto što me zanima od djetinjstva. Volim različite elemnte filmske umjetnosti, ali sebe vidim kao snimatelja ili umjetničkog redatelja. Samo će vrijeme pokazati kada ću bit spreman za to, ali planiram se baviti filmom dokle god budem mogao.
S: Što poručuješ ljudima ovima filmom?
Moj film ima globalnu poruku koja može povezati gledatelje svuda po svijetu. Film govori o nadi i njime želi ohrabriti gledatelje da mijenjaju svijet i da život oko sebe ne uzimaju zdravo za gotovo. Gledajući polaznike s invaliditetom, shvaćaš da ne postoji nijedan razlog da ne ostvariš svoje snove.
Uvjereni smo kako Kobus ne odustaje samo tako i da će mu samo filmsko nebo biti granica.
