Mladi rukometaš (19) iz Ivanić-Grada skupio prve europske minute u redovima Zagreba
Mateo Lukačec je 19-godišnji rukometaš iz Ivanić-Grada koji je na početku ove sezone prešao u redove daleko najtrofejnijeg hrvatskog kluba – PPD-a Zagreb. Svoj put je gradio strpljivo i upornim radom od svoje sedme godine, kada je počeo trenirati. Već sam dolazak u redove Zagreba, smatra svojim do sada najvećim uspjehom, a kako izgleda jedan njegov radni dan te kako je surađivati s trenerom Veselinom Vujevićem, koji je nekada sam bio najbolji igrač svijeta, Mateo nam otkriva u razgovoru.
Foto: privatna arhiva
Mateo Lukačec nova je mlada zvijezda Rukometnog kluba Zagreb. Ovaj 19-godišnji srednji vanjski, došao je pred ovu sezonu iz Ivanić-Grada, odnosno svog matičnog kluba, u kojem je napravio sve počelo u prvom razredu osnovne škole. U domaćoj pobjedi Zagreba protiv ruskog Meškova, upisao je i prve minute u Ligi prvaka. Kakve ima ambicije, tko mu je sportski uzor te kako mu izgleda jedan radni dan, otkrio nam je sam.
Sa svojom školom dvostruki državni prvak
Mateo je pohađao Srednju školu Ivan Švear u Ivanić-Gradu točnije smjer industrijski mehaničar. Bio je vrlo dobar učenik, dok je školski rukometni tim, za koji je nastupao, bio više nego odličan. Ti uspjesi sa školom dali su mi dodatni poticaj da i dalje ustraje.
– Prvi puta sam otišao na Državno prvenstvo u drugom razredu srednje škole to jest 2011 godine. Te godine postali smo prvaci, a konkurencija je bila strašno jaka. Iduće godine smo ponovili isti rezultat, dok smo godinu kasnije osvojili broncu.
Sjećam se osjećaja koji sam imao kada smo prvi put postali prvaci. U tom trenutku se osjećaš toliko jako i sretno, jer si ostvario cilj koji je bio pred tobom.To mi je puno pomoglo u daljnjem napretku, jer bi poslije toga uvijek imao neki cilj, pa bi naporno trenirao i još više vremena ulagao i posvećivao rukometu, objašnjava Mateo.
‘Najbolji rukometaši svijeta su postali najbolji samo zbog toga što uz talent dodali radne navike u treniranju’
Mateo kao svoj najveći uspjeh do sada doživljava upravo dolazak u redove najtrofejnijeg hrvatskog rukometnog kluba. U dvoboju Lige prvaka protiv ruskog Meškova, ubilježio je i prve europske minute. No Lukačec je čvrsto na zemlji, iako dakako ima još neostvarenih ambicija.
– Moja želja je ovdje stasati i postati što bolji igrač. Reprezentacija dolazi sama od sebe, ako se ti nametneš svim tim velikanima u rukometu, a za to je potrebno puno odricanja i ulaganja. Nikada nije bio dovoljan samo talent. Najbolji sportaši na svijetu su postali najbolji samo zbog toga što uz talent dodali radne navike u treniranju, govori 19-godišnji srednji vanjski Zagreba.
Trener Vujović nam je svojim dolaskom svima dao dašak samopouzdanja
Kad smo kod treniranja, priupitali smo Matea, kako mu izgleda jedan prosječan radni dan.
– Buđenje je oko 8 sati, pa doručak, jutarnji trening, eventualno kavica, ručak, popodnevi odmor, večernji trening, večera, a onda obično ili pogledam film ili odem na neko druženje s prijateljima, rekao nam je Lukačec.
Mateu se dobro posložila još jedna karta u njegovoj za sada kratkoj rukometnoj karijeri. Naime, dobio je priliku učiti od cijenjenog rukometnog trenera Veselina Vujovića, koji je sam svojevremeno bio najbolji igrač svijeta. Lukačec ima samo riječi hvale za njega.
– Nedavno smo dobili novog trenera Veselina Vujovića kod kojeg je svaki dan novi izazov i novo dokazivanje. Svojim dolaskom ovdje dao nam je svima neki dašak samopouzdanja.
Odličan trener, ali prije svega jako dobra osoba sa velikim rukometnim iskustvom. On je kao igrač osvojio sve što se osvojiti dalo, bio je i najbolji igrač svijeta što opravdava njegovo trenersko znanje. Drago mi je što mogu učiti od njega i što sam dobio tu priliku i želim se u što bržem vremenu nametnuti i pokazati što znam, zaključuje 19-godišnji rukometaš.
Ivano Balić uzor, a najdraži školski predmet povijest
Kroz par kratkih pitanja, Mateo nam je otkrio i nekoliko crtica svoje osobnosti.
Sportski uzor?
Od malih nogu Ivano Balić, divim mu se još i dan danas.
Omiljena knjiga?
Dalo bi se raspravljati, ali recimo Alkemičar.
Omiljeni film?
The Shawshank Redemption, ali isto bi se dalo raspravljati, recimo The Intouchables mi je jednako dobar.
Najdraži i najomraženiji predmet u školi?
Teško mi je reći, ali ako već moram, rekao bi povijest, jer su me oduvijek zanimale bitke i povijesne ličnosti kao Ahilej recimo, pa sam to najviše volio učiti. Najgori kemija definitivno, nemam opravdani razlog, jednostavno mi nije sjela.
Zašto u Zagrebu broj dresa 83?
Zato što nisam vidio nikad rukometaša da nosi taj broj, pa sam uzeo onaj koji nitko nema.
Osobine koje cijeniš kod sportaša?
Najviše cijenim predanost, izdržljivost, volju i snalažljivost.
Omiljeni glazbeni žanr?
Slušam sve vrste glazbe. Ne biram po žanru, ako mi je pjesma dobra, slušam je.
Ocjene u srednjoj školi?
Uvijek sam bio otprilike vrlo dobar.
Najdraži sportski klub?
Barcelona kao ustanova nogometa, rukometa i košarke.
Neostvarena želja?
Bazira se na rukometu, ali nije ništa određeno, samo želim uspjeti što više, što dalje može.
