Mladi vole čitati, ali ne ono po čemu drve u lektiri: Evo primjera kako može i drugačije!
Dolaskom nove školske godine i prvih jesenskih dana, rubrike kulture nakratko zauzmu značajnije mjesto u medijskom prostoru. Nakon šestog izdanja Festivala svjetske književnosti, sredina listopada rezervirana je za Mjesec hrvatske knjige, kulturnu manifestaciju popraćenu bogatim programom, dok studeni donosi novo izdanje Interlibera kojem se mladi čitatelji vjerojatno najviše vesele. Da književnost, suprotno crnim statistikama o hrvatskom (ne)čitanju, mladi revno cijene i prate, brojni su srednjoškolci iznova dokazali na ovogodišnjim Književnim matinejama Festivala svjetske književnosti, gdje su pred mladom publikom upravo oni moderirali razgovore s domaćim suvremenim autorima.
Književne matineje – jedan od najpopularnijih programa na Festivalu svjetske književnosti | Foto: Facebook Festival svjetske književnosti
Kad su kazaljke otkucale podne, petstotinjak učenika iz pet zagrebačkih srednjih škola nestrpljivo je sjedilo u popunjenoj Velikoj dvorani Kina Europa. Ondje su se, u sklopu Festivala svjetske književnosti, događaja u organizaciji nakladničke kuće Fraktura koji već šestu godinu zaredom obogaćuje zagrebačku i posljednje dvije godine splitsku kulturnu scenu, održavale među učenicima popularne Književne matineje.
Sat vremena u kojih 500 srednjoškolaca ne brblja, ne šuška i ne izlazi iz dvorane
Najposjećeniji je to program Festivala na kojem srednjoškolci pokazuju da im je književnost ipak važna.
– U pet godina, koliko se Matineje održavaju na Festivalu svjetske književnosti, postale su mi najdraži program. One divno dokazuju da učenici srednjih škola mogu, žele i vole čitati. Svaka Matineja svih ovih pet godina uvijek je puna. Nitko na njih nije prisiljen doći, a 500 učenika koji sat vremena ne brbljaju, šuškaju ili izlaze iz dvorane, dokaz su da one imaju smisla te da se književnost mladima najbolje može prenijeti kroz njima pristupačne i zanimljive teme suvremenih djela, govori nam Seid Serdarević, programski direktor FSK-a.
Upravo su o takvim temama, s autoricom nagrađivanog romana ‘Eksperiment Irene Tot’ i gimnazijskom profesoricom Koranom Serdarević, na pozornici posljednjeg dana Matineja razgovarali učenici zagrebačke Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti.
Otvoren pristup i zanimljiva pitanja učenika-moderatora
Nakon uvodnog predstavljanja konteksta i likova romana, učenike moderatore zanimalo je kako je roman nastao te ima li u njemu autobiografskog. Htjeli su znati i nešto više o ideji promjene koja u Ireninu eksperimentu zauzima središnje mjesto, kao i o konačnom (ne)ispunjenju životnog plana protagonistice Irene Tot.
Učenici su svojim otvorenim pristupom, ispreplićući zanimljiva pitanja o onom što roman tematizira s onima o autoričinim počecima, njenom iskustvu u radu s učenicima te problematici zastarjelih lektira, sasvim sigurno brojne potaknuli da predstavljenu knjigu uzmu u ruke.
U tom im je vjerojatno najviše pomogao mali projekt predstavljen na kraju moderacije: tijekom ljetnih mjeseci učenici Nadbiskupske klasične gimnazije preporučili su roman svojim vršnjacima te ih zamolili da ga nakon čitanja opišu u tri riječi. Intrigantan, inteligentan, zanimljiv, humorističan, predvidljiv… neke su od riječi koje su moderatori izdvojili, a cijela je ta ideja autoricu oduševila. Ne samo zato što su njen roman mnogi mladi pročitali ili će pročitati, već zato što se baš takvim otvorenim pristupom prema književnom djelu u središte stavlja nešto itekako važno – mogućnost slobodne interpretacije i razmišljanja o pročitanom.
Svjesni su i nastavnici: Književnost izvan školskih klupa doprinosi razvoju čitateljskih navika i stvaranju ljubavi prema knjizi
Za to, zahvaljujući zastarjelom kurikulumu Hrvatskoga jezika, učenici brojnih škola nemaju dovoljno prostora. Svjesni su, stoga, nastavnici da prenošenje književnosti izvan školskih klupa bitno doprinosi razvoju čitateljskih navika te stvaranju ljubavi prema knjizi.
– Budući da je razvijanje ljubavi prema čitanju jedan od odgojno-obrazovnih ciljeva, ovaj Festival dragocjen je na hrvatskoj kulturnoj, ali i obrazovnoj sceni. Nama nastavnicima daje prigodu da uzmemo knjigu koju će se predstavljati i potaknemo svoje učenike da je pročitaju, a mnogi to učine. Učenici tako imaju priliku čitati suvremenog autora koji možda živi tek koju ulicu dalje od njih, a onda ga uživo i upoznati te čuti njegovu riječ. To je put stvaranja dobrih navika, ono što kod učenika želimo postići, kaže profesorica Marina Čubrić, mentorica mladih moderatora iz Nadbiskupske klasične gimnazije.
Julijana Matanović: ‘Pred mladom publikom pisac ima najveću tremu’
Još jedna od onih koja ističe važnost ovakvih književnih događaja za razvoj novih generacija čitatelja je i Julijana Matanović, hrvatska književnica i sveučilišna profesorica. Kako se dan prije ‘Eksperimenta Irene Tot’ pred mladom publikom našlo i njeno višestruko nagrađivano djelo ‘I na početku i na kraju bijaše kava’ , Matanović se iznova uvjerila da jedan takav događaj ima snagu poništiti sve crne statistike o hrvatskom nečitanju.
– Pred mladom publikom pisac ima najveću tremu, pred njima ne želiš ‘ispasti’ staromodan, ne želiš biti dosadan. S učenicama Ženske opće gimnazije razgovarala sam o ključnim dijelovima romana, one su izdvojile nešto što drugi nisu, upozorile me na nešto na što književni kritičari nisu; da lako prodam veliku temu u formi priče te da sve te priče imaju potencijal za veće forme. Zadivljena sam njihovim odnosom, zrelošću, ljubavi prema čitanju… I tišinom u dvorani, kaže nam Julijana Matanović ističući da, što se budućnosti knjige tiče, nema razloga za glavoboljom.
Mladi žele više književnih događaja
A da razloga za brigu nema, potvrdila je i većina okupljenih učenika i učenica, koji nisu skrivali zadovoljstvo što su uz mentorstvo svojih nastavnika došli na Festival. To najbolje dočarava Petra, prvašica zagrebačke XII. gimnazije.
– Bilo mi je predivno, atmosfera je bila super. Puno mladih ljudi oko mene koji dijele istu strast kao ja! Inače sam iz Metkovića gdje nisam imala prilike nazočiti ovakvim događajima, a sad se samo nadam da će ih biti još više i da će još više mladih za njih znati, zadovoljno nam je istaknula Petra.
Književnih događaja, poput Festivala svjetske književnosti ili programa Čitanja za srednjoškolce, na kojem se jednom mjesečno prostor Hrvatskog društva pisaca u zagrebačkoj Basaričekovoj puni srednjoškolcima, a u društvu Miroslava Mićanovića, Zorana Ferića i Maje Zrnčić interpretira suvremeni tekst te o njemu raspravlja, svakako bi trebalo biti više. Posebice ako želimo iskorijeniti ustaljen status Hrvata nečitača. Uz to, takvi bi događaji, koje će učenici najčešće prvo posjetiti na nečiju preporuku pa tek kasnije samostalno, trebali biti rašireni diljem Lijepe Naše. I ono najvažnije, trebalo bi se za njih više čuti.
Osluškivanje interesa učenika pravi put do novih čitatelja
Kako bi se pridonijelo razvoju kulture čitanja, a široj masi omogućilo čitanje iz zadovoljstva, no s razumijevanjem, Vlada je prošlog studenog, tijekom Mjeseca hrvatske knjige, usvojila Nacionalnu strategiju poticanja čitanja u razdoblju od 2017. do 2022. godine.
Prva je to strategija razvoja kulture čitanja i pismenosti koja bi, uz financijsku potporu Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti i obrazovanja te većim dijelom Europskog socijalnog fonda, mogla imati najveći utjecaj na stvaranje novih generacija čitatelja, kao i na one koji se bave čitanjem i njegovim promicanjem. Budući da mnogi o Strategiji ne znaju puno, važno je naglasiti da je njome, kao što je u programu ‘Pisci na mreži’ u veljači rekla koordinatorica Strategije Maja Zrnčić, čitanje dobilo institucionalni okvir uz koji će oni koji se bave djecom i čitanjem lakše moći provoditi ono što su naumili. Ponajviše zbog uporišta u Strategiji.
– Uvjerena sam da je osluškivanje interesa učenika pravi način da dođemo do novih čitatelja; da one koji su čitatelji njima održimo, a one kolebljive pridobijemo na našu čitateljsku stranu. Naglašavam da djeca i mladi itekako čitaju, ali možda ne ono što bismo mi željeli da čitaju. Dakle, stanje sa čitanjem nije tako alarmatno kako ga se često predstavlja. Našim nastavnicima, učiteljima i svima koji rade s mladima i knjigom možda samo nedostaje malo više hrabrosti u nekim stvarima, a kroz ovu Strategiju mogli bi dobiti poticaja i hrabrosti da rade neke stvari za koje vjeruju da su dobre te tako i dalje kvalitetno raditi s djecom i mladima, istaknula je u virtualnom susretu ‘Pisci na mreži’ Maja Zrnčić.
Naglasak na mladima: Važnost Nacionalne strategije poticanja čitanja
Uz viziju ‘Čitajmo da ne ostanemo bez riječi’, svrha Strategije je nizom mjera i aktivnosti tijekom pet godina postići tri strateška cilja: uspostaviti učinkoviti društveni okvir za podršku čitanju, razvijati čitalačku pismenost i poticati čitatelje na aktivno i kritičko čitanje te povećati dostupnost knjiga i drugih čitalačkih materijala. Jednostavnije, ona bi između ostalog, kako piše Novi list, trebala osvijestiti da je čitanje važno, poticati čitanje iz užitka u školama; razvijati školske knjižnice i čitateljske klubove te omogućiti besplatno članstvo u knjižnici mlađima od 18 godina.
Uz to, važan segment Strategije je provođenje nacionalne kampanje poticanja čitanja u kojoj bi, uz podršku Ministarstva kulture, nevladinih udruga i medija, sudjelovale poznate osobe. Pritom bi se diljem zemlje osmislili dani čitanja te druge poticajne aktivnosti. Na taj bi se način svi postojeći programi, poput Mjeseca hrvatske knjige ili Noći knjige, razvili i promovirali na nacionalnoj razini te organizirali novi. Osim toga, možda bi napokon, kao dio kampanje, mladi i još neafirmirani autori dobili priliku predstaviti svoje radove učenicima u klupama.
Tako bi se, sudeći po Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja, brojni književni događaji i projekti u skoroj budućnosti mogli približiti mladima diljem Hrvatske. A mladoj čitateljskoj publici, najbolje je to pokazao Festival svjetske književnosti, suprotno uvriježenom mišljenju oni doista jesu važni, zanimljivi i poučni. I već ih sada žele više.
