[Modni kolegij] Iz stila ove studentice dizajna svašta možemo naučiti

Kada biste vidjeli Luciju na ulici pomislili biste da je u svoj izgled uložila puno vremena i novaca. Realnost je ipak nešto drugačija, jer ova studentica dizajna i velika zaljubljenica u modu godinama gradi svoj stil i pravi je primjer djevojke 21. stoljeća – izbjegava fast fashion, kupuje rabljenu odjeću koju potom prekrojava, a pokrenula je i svoj vlastiti modni brend. U ovom modnom kolegiju obrađujemo lekciju održivog gospodarenja svojim ormarom, a naša sugovornica je pravi izvor inspiracije!

“Najgluplje je imati ormar pun odjeće koju ne nosiš.”

Kada smo ugledali Luciju kako se odjenula za naš razgovor i fotkanje outfita zamijetili smo nekoliko vrlo trendi komada. Na sebi je imala kratku crnu traper suknju, crni remen sa zlatnom kopčom, čipkasti crop top, sivi dugački sako i Adidas tenisice. Cijelu kombinaciju su digle njezine tetovaže i sunčane naočale.

Prvo pitanje koje smo joj postavili čim smo ju vidjeli bilo je koliko je platila sve to što nosi.

– Ma pet kuna!, kroz smijeh je odgovorila Lucija Gudek, studentica dizajna na zagrebačkoj Arhitekturi. Naravno, nemoguće je da je sve platila pet kuna, ali na cijeli svoj styling uistinu je potrošila malo novaca jer, kako je i sama rekla, 80% njezine garderobe čini odjeća iz second hand dućana koja je puno jeftinija od odjeće u ostalim dućanima.

Tako je traper suknju platila 3 kune, remen 10 kuna, sako, koji je ipak malo prekrojila 15 kuna, majicu koja nije second hand je platila 65 kuna, a najviše novaca je potrošila na tenisice, oko 100 eura. Kaže nam kako je donijela odluku, koje se pridržava već nekoliko godina, kako će si dopustiti da jedino na tenisice potroši malo veću cifru. Sve ostalo nije vrijedno toliko novaca koliko koštaju u dućanima.

Traper suknju pronašla je za 3 kune, remen za 10, a sako za 15 kuna.

– Pošto imam jako puno odjeće i baš volim odjeću i stalno ju kupujem, mislim da je bitno osvijestiti koja je priča iza odjeće i kako je ta odjeća proizvedena, koliko je etično proizvedena i u kojim je uvjetima proizvedena. Kad smo upoznati s tim možemo shvatiti da nepotrebno i brzo kupujemo i bacamo. Mislim da trebamo dati odjeći drugu priliku, pokušati ju ponovno iskoristiti i na drugačiji način nositi. Zato jako puno toga kupujem u second hand dućanima. Mislim da se tamo mogu pronaći super i kvalitetne stvari, koje su i bolje od onih u dućanima, a i na taj način imaš odjeću koju nitko drugi nema. Mislim da bi svatko trebao istražiti to malo, da shvati koliko je moda, zapravo, neetična. Kad kupim neki fast fashion uvijek dobro promislim hoću li nositi taj predmet dugo, pa samo i kupujem neke dugotrajne stvari, objasnila nam je Lucija svoje stavove o modi.

Samo monokromatično

Osim o etičnosti same mode, pričali smo i o stilovima, koliko se njezin stil promijenio kroz godine i koliko je njezin stil pod utjecajem trendova.

– Najteže mi je odgovoriti na pitanje kako bih opisala svoj stil. Rekla bih da je dosta promjenjiv i da se stalno mijenja. Ali, evo, recimo u zadnjih par godina rekla bih da mi je stil dosta monokromatičan. To znači da volim izbrijati cijelu bijelu, cijelu crnu ili cijelu sivu kombinaciju, ili uglavnom te tri boje miješam. Pratim trendove i podliježem im ako mi odgovaraju. Na primjer, prije par godina kad su chokeri bili in, nosila sam ih svaki dan. Sad su u trendu ove velike tenisice, tome nisam podlegla i to mi se ne sviđa. Imam osjećaj da ćemo se za tri godine baš jako smijati i rugati tome, rekla nam je Lucija.

“Samo monokromatično!”

Kako je Lucija ipak studentica vizualnih komunikacija, nismo je mogli ne upitati koliko je to utjecalo na njezin stil te koliko znanja iz tog područja iskorištava pri biranju svojih odjevnih kombinacija.

– Mislim da ima jako puno utjecaja, jer često razmišljam o odjeći isto kako bih razmišljala o nekom grafičkom dizajnu. U smislu, koje boje kombiniram zajedno, koliko ću nešto naglasiti i tako. Ali, prije bih rekla da je moj ‘smisao’ za modni dizajn utjecao na grafički nego obrnuto. Modni dizajn mi je puno intuitivniji od grafičkog i mislim da mi to puno pomaže kad radim nešto u grafičkom dizajnu. Mislim da svoj afinitet za estetiku možeš razviti u jednom dizajnu, kao što sam ja razvila u modnom, pa ga onda možeš primjenjivati u drugom, kao što ja radim u grafičkom, rekla nam je Lucija.

Estetika je važna!

Kao jedan važan dio Lucijinog stila su njezine tetovaže i pirsevi. Upravo to svaku njezinu odjevnu kombinaciju podiže na višu razinu.

– Pirsevi i tetovaže je jedan trend kojemu sam podlegla. Na primjer, nosila sam septum pet godina, kada su ga svi nosili, a imala sam i pirsing meduzu. Maknula sam to jer mi je postalo ‘too much’. Počela sam raditi i osjećala sam kao da moram malo pojednostaviti svoj izgled. Pa sam to maknula, ali sam se zato istetovirala, čime sam totalno pojednostavila svoj ‘look’, sarkastično je zaključila Lucija.

Njezini omiljeni tattoo majstori su Čičo (Erol Sjajni) i Sead (Popilome). Kod svakog od njih je pronašla nešto što joj odgovara uz njezin stil pa im se sa svakom novom tetovažom vraća. Za svoje tetovaže kaže kako nose samo estetstku vrijednost te da nemaju neko dublje značenje.

Galerija 2 Fotografija

Otvori

Svu svoju ljubav prema modnom dizajnu pretočila je u brend ruksaka LUMA koji je pokrenula zajedno sa svojom mamom. Prije tri godine ona je osmislila ruksak koji je baš njoj trebao u tom trenutku, a nakon što joj je mama to sašila, nije prošlo dugo dok ju i drugi ljudi nisu pitali hoće li im sašiti takav ruksak. I danas su to pretvorile u pravi mali biznis, a nove kolekcije izbacuju i po nekoliko puta godišnje. Tako su upravo nedavno izbacile novu seriju ruksaka, ovoga puta s kombinacijama bijele boje, baš za ovo ljetno razdoblje.

– Čak mi i nije bitno da to sad postane neki jako poznati brend ruksaka, nego mi je to postao hobi koji me jako zabavlja. Jer osim dizajniranja i šivanja, tu je i smišljanje koncepta za fotografiranje ruksaka, vođenje društvenih mreža i ostale stvari koje me baš opuštaju. Do danas se to razvilo do toga da možemo računati na određeni broj mjesečnih narudžbi. Osim toga, imala sam i nekoliko izložbi, prodavala sam ih na festivalima, izašli su ruksaci i u Time Out magazinu koji se dijeli u avionima, rekla nam je Lucija o svom malom poduzetničkom pothvatu.

https://www.instagram.com/p/BzkOrgapwWS/

Osim ruksaka, Lucija se kroz svoj studentski život upustila i u umjetničke vode te je održala do sad i dvije izložbe. Prvu, pod nazivom „Submarine“ je osmislila i napravila u suradnji s kolegom s faksa Markom Jovićem, a radilo se o multimedijalnoj izložbi s kojom su htjeli posjetiteljima stvoriti doživljaj podmorja. Drugu, i najveću izložbu do sad, je održala u varaždinskom HNK u sklopu MOP festivala, na njoj je predstavila svoj projekt Prints in public transport.

– To je nastalo jer sam svakodnevno išla vlakom na faks u Koprivnicu pa sam slikala uzorke na sjedalima i tako je to postalo nešto više. Danas se manje vozim vlakom pa ne slikam toliko često, ali ima nekoliko ljudi koji mi šalju sjedala koja oni vide kad negdje putuju, tako da danas je to postala neka zajednička arhiva sjedala iz cijelog svijeta, rekla nam je Lucija o ovom nesvakidašnjem projektu.

Idealni put do vlastitog stila

Za kraj, upitali smo našu sugovornicu ima li kakav savjet za naše čitatelje, među kojima su možda i oni koji tek trebaju otkriti svoj stil. Glavna poruka koju ima za reći je, naravno, kupujte promišljeno!

– Da bi dobro izgledao ne treba ti puno novaca, jako je malo dovoljno ako se samo malo potrudiš. Uvijek sam htjela imati puno odjeće, ali nikad nisam htjela trošiti puno novaca na to pa sam morala kombinirati, prekrajati, kupovati u second hand dućanima ili razmjenjivati ono što ne nosim sa svojim frendicama. Naučila sam da ne treba kupovati stvari zato što su jeftine nego zato što ti trebaju jer je najgluplje imati stvari u ormaru koje ne nosiš. Zato bih svima preporučila da, ako nikad nisu, odu u second hand dućan i isprobaju sve što nikad ne bi probali. Sve što misle da im neće stajati, sve što im se čini preludo ili prečudno. Mislim da se treba upustiti u nešto novo i da je to najidealniji put do izgradnje vlastitog stila, za kraj nam je rekla Lucija.