Određeni broj znanstvenika si je priskrbio svjetsku slavu provođenjem bizarnih, pa čak i nevjerojatnih eksperimenata na sebi ili drugima poput eksperimentiranja s drogama, vlastitog vješanja ili pribijanja na križ.
Iako nisu promijenili tijek povijesti, ovi su bizarni eksperimenti proslavili znanstvenike ponajprije zbog njihovih uvrnutih ideja, ali i opasnosti koje su nosili. Temu deset najbizarnijih eksperimenata kroz povijest obradila je detaljno knjiga ‘Najčudniji eksperimenti’ autora Reto
U. Schneidera.
Objesio se 12 puta kako bi saznao što se dogodi nakon vješanja
Kako bi saznao što se dogodi nekome nakon što ga se objesi, rumunjski je forenzični znanstvenik Nicolas Minovici odlučio provesti eksperiment koji je uključivao vješanje. Najprije je analizirao 172 slučaja samoubojstva vješanjem te ih svrstao u različite kategorije poput spola, mjesta, vrste čvora
koji su koristili ili pak debljine korištenog užeta. U nastvaku se Minovici objesio čak 12 puta.
– Bol je bila gotovo nepodnošljiva, no nakon četiri do pet sekundi se naviknete na to. Vrat me užasno bolio tjednima, rekao je istraživač, a eksperimentom je samo utvrdio da je ovakva smrt
izuzetno bolna.
Eksperiment s pozivom na neobavezan seks
Psiholog Russel Clark je nastojao utvrditi točne razlike u pogledu na seks između žena i muškaraca, te je organizirao zanimljivu studiju. Zaposlio je dobrovoljca ugodne vanjštine da pristupi 16 studenica na kampusu Sveučilišta Florida, s otvorenim, ljubaznim pozivom na seks. Sve studentice su odbile prijedlog, najčešće uz otvoreno negodovanje.
Zatim je isto pitanje postavila ženska osoba muškim studentima. Gotovo su svi ispitanici odmah pristali, no vrlo brzo su se razočarali shvativši da se radi samo o istraživanju.
Clark je zaključio da su muškarci i žene nesumnjivo različiti u tom pogledu te da su žene
puno selektivnije. Muškarci koji su odbili ponudu učinili su to s izgovorima poput ‘oženjen sam’ ili ‘zauzet sam’, gotovo kao da im je neugodno. Danas je ova tema istraživanja vrlo popularna i često
predstavljena u medijima, a na temelju nje je nastala Would You go to Bed with Me koju izvodi grupa Touch & Go.
Godina dana ležanja u krevetu
Ovaj eksperiment je tražio od 11 sudionika da provedu čitavu 1986. u krevetu. Ruski biomedicinski stručnjak i astronaut Boris Morukov želio je otkriti što se događa s astronautima na dugim putovanjima te koje su posljedice nekretanja. Volonteri su proveli ukupno 370 dana u krevetu tijekom kojih nikada nisu sjeli ili ustali iz njega.
Znanstvenici su utvrdili da ležanje u krevetu ima sličan učinak na tijelo kao i boravak u bestežinskom prostorima. Budući da se srce ne treba boriti s gravitacijom posljedice su usporavanje kucanja te atrofiranje mišića i kostura jer nisu gotovo pod nikakvim opterećenjem. Tek je jedan sudionik studije odustao nakon tri mjeseca, a ostali su nakon godine dana u krevetu
proveli još dva mjeseca u rehabilitaciji.
Ovo je bila najdulja studija ikad provedena u krevetu, a sudionici su nakon četiri
mjeseca i osam mjeseci stavljeni u “centrifugu”, na pokretnu traku gdje su bili izloženi sili većoj od 8 G, koja oponaša silu ubrzanja kod ulaska svemirske kapsule u atmosferu Zemlje. Zaključak je eksperimenta bio da astronauti svakodnevno moraju vježbati kako bi izbjegli atrofiju mišića te je za suživot bolje birati kompatibilne i pomirljive ličnosti.
Veliki petak na drogama
Misa na Veliki petak 1962. g. bila je definitivno nezaboravno iskustvo za desetoricu
mladića iz lokalnog sjemeništa. Njima je znanstvenik Walter Pahnke dao nepoznatu supstancu zbog koje su na misi vidjeli ‘ocean boja’, ‘nadnaravne likove’, pa čak i čuli ‘Božji glas‘. Povod za to bilo je istraživanje utjecaja halucinogenih droga na mistične doživljaje i iskustva.
– Nakon što sam čuo Pahnkeovu ideju o davanju droge ljudima prije mise, bio sam sablažnjen, ali ujedno me i zabavljalo. To mi se činilo sličnim kao da damo verziju ženske viagre grupi od 20 djevica ,komentirao je studiju Pahnkeov kasniji suradnik, Timothy Leary.
Većina mladića postali su i ostali svećenici do kraja života, dok je u kontrolnoj skupini koja nije uzela droge bilo više njih koji su odustali od svećeničkog poziva. Zaključak studije je da
psihodelične droge imaju velik učinak na ljudsku percepciju, što za većinu i
nije bila neka novost.
Borbe s bikom na daljinski upravljač
Španjolski neurolog Jose Delgado, sa Sveučilišta Yale, želio je otkriti može li se
manipulirati tuđim mozgom. U tu svrhu je koristio daljinski upravljač kako bi kontrolirao bika teškog 250 kg imena Lucero.
Nekoliko dana prije pokusa, uspavanom je biku ugradio elektrodu u mozak i slanjem miliampera izmjenične struje pokušao kontrolirati mozak životinje. To je trenutno izazvalo agresiju kod bika, a zgražanje matadora i javnosti. Slične pokuse proveo je i na majmunima koje je naveo da
zijevaju te mačkama koje je naveo da se međusobno napadaju.
Godinama nakon toga Delgado je otkrio da je primao e-mailove nepoznatih ljudi koji su
tvrdili da im on daljinskim upravljačem kontrolira mozak. Njegovi su ga kolege nazivale ‘ludim
znanstvenikom’ ili ‘Thomasom Edisonom mozga’.
Urin u mreži
Peter N. Witt slučajno je otkrio da pauci pod utjecajem droga pletu drugačiji uzorak mreža, a to je uzeo kao hipotezu kojom će istraživati shizofreniju uz pomoć paukovih mreža. Kako ljudi pod utjecajem LSD-a imaju slične simptome kao oboljeli od shizofrenije, Witt je smatrao da
uzrok shizofrenije mogu biti drugačiji kemijski spojevi u mozgu pacijenata.
On i njegovi kolege započeli su analizu urina, kao temeljnog materijala za istraživanje. Prikupili su više od 50 l mokraće od 15 pacijenata da bi pronašli kemijski spoj za koji nisu bili sigurni ni da
postoji, kao ni od čega se sastoji. Potom su koncentratom urina hranili pauke te dokazali da se njihove mreže ne razlikuju značajno od onih koje su napravili pauci koji nisu dobili urin oboljelih. Jedini ostvareni zaključak eksperimenta bio je da najkoncentriraniji urin ima najneugodniji
miris, za što im baš i nije bio potreban doktorat.
Briljantan govor koji nitko ustvari ne razumije
Navodni znanstvenik Myron L. Fox želio je dokazati kako briljantan govornik može toliko
zbuniti publiku sastavljenu od stručnjaka da će oni posve zanemariti izrečene besmislice. U tu svrhu organizirao je predavanje ‘Matematičke teorije igara primijenjene na liječničko obrazovanje’. Dotjerani govor toliko je oduševio prisutne medicinske stručnjake da uopće nisu primijetili kako govornik nije Myron L. Fox već Michael Fox, glumac koji je jedini dodir s medicinom imao
glumeći liječnike.
– Dokazali smo da utrenirani glumac koji zvuči i izgleda psihoanalitički može prevariti
gomilu stručnjaka. U 20 minuta tokom kojih su ga bombardirali pitanjima, glumac je virtuozno izbjegao odgovor na svako, no to nitko nije primijetio, rekao je voditelj studije, John E. Ware.
Tri boga u istoj sobi
Znanstvenici su, u američkoj psihijatrijskoj klinici Ypsilanti, suočili tri shizofrena
pacijenta koji se nisu ranije sreli, a svaki je za sebe vjerovao da je Isus. Predstavili su se jedan drugom, a istraživač Milton Rokeach smatrao je da će ta konfrontacija pridonijeti njihovom izlječenju. Pošao je od teze da vlastiti identitet predstavlja najvrjedniju stvar koju čovjek ima te da će zajednički suživot slomiti ili barem smanjiti njihove iluzije.
Nakon tri tjedna, svaki od njih je za ostalu dvojicu utvrdio da su mentalno bolesni ili
da su mrtvi, a s njima upravljaju strojevi.
Raspeće na križu
Da bi saznao kako je Isus umro, patolog Frederick Zugibe je došao na ideju da bi i on mogao iskusiti raspeće na križu. Kako se na njega ipak nije mogao pribiti sam, za pomoć je zamolio svoje asistente. Nakon eksperimenta detaljno je opisao osjećaj dehidracije i boli.
Pseći robot i pravi psi
Istraživači sa Sveučilišta u Budimpešti su 2003. odlučili saznati kako će se pravi psi
ponašati u blizini psa robota te da li će ga prihvatiti. Robota su stavili u blizinu 40 dresiranih kućnih pasa. Ipak, pse se nije dalo prevariti te su nakon kratkog njuškanja zaključili da ‘što god to je, nije njihovo’, a nekolicina njih je čak i napala psa-robota. Zaključak istraživanja je da psi znaju prepoznati ‘svoje’, a uljezi im se ne sviđaju.
