Najčešće pravopisne greške u komentarima članaka na internetu
Interaktivnost medija u dobu interneta dosegla je neslućene razmjere pa tako tako uz novinare, nimalo čudna skupina su i redovni komentatori novinskih objava. Premda još uvijek mnogi misle, kako je sasvim uredu objavljivati nepismene osvrte ili komentare, oni su zapravo veoma diskreditirajući.
Kao prvo i sami ste vjerojatno više puta pomislili da netko tko u komentaru napravi kardinalnu pravopisnu pogrešku, ne može biti relevantan sudionik rasprave. Kao drugo, vaši komentari napisani pod vašim imenom ostaju u mrežnom arhivu pa tako vaše pogreške mogu biti negativno znakovlje, ako vas potencijalni poslodavac ili ljubavni partner bude googlao.
Neki će se braniti alibijem ‘pa ja znam algebru, ali ne znam pravopis’ ili poznajem izvrsno kazneno pravo, ali ne i gramatičke zakonitosti’.
Međutim, svaki akademski građanin bi trebao biti u stanju napisati pravopisno korektan esej u području za koje je stručan.
Stoga, gore spomenute izlike i nisu baš suvisle.
Pregledali smo nekoliko dana komentare ispod članaka na desetak portala, kao i na nekoliko foruma pa smo istaknuli najučestalije, ujedno i vrlo katastrofalne pravopisne pogreške.
Odmah ćemo naglasiti, kako nismo u obzir uzimali greške uzrokovane okolnošću da je tipkovnica prilagođena engleskom alphabetu poput duzd umjesto dužd ili pogreska umjesto pogreška.
Pridjevi nastali od vlastitih imenica na -ski i -čki
Česte rasprave na ovim prostorima su one partizansko-ustaške ili srpsko-hrvatsko-bošnjačke. Tako su onda često vidljivi komentari u kojima se pridjevi nastali od vlastitih imenica (hrvatski, srpski, bošnjački) napisani velikim slovom.
Nije nam poznato žele li pojedinci takvim krivopisom istaknuti superiornost svoga naroda (Hrvatska djeca, Srpski jezik), ali svejedno je pogrešno.
Iznimke kada se pridjev hrvatski ili zagrebačka piše velikim slovom je u slučajevima kada su te riječi početne u nazivima institucija ili drugog nazivlja (Hrvatski nogometni savez, Zagrebačka ulica).
Neznam ili samnom
Ove greške su neprostive i kada se pojave u (ne)pismenom izričaju pojedinca, svakako stavljaju upitnik na izneseno stajalište. Niječnica -ne se uvijek piše odvojeno od glagola.
Iznimke su glagoli nestati, nedostajati, nemati (nestajem, nedostajem, nemam) kojima je niječnica dio osnove te oblici nemoj, nemojmo, nemojte; nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu; nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu.
Instrumental zamjenice ja se uvijek piše odvojeno od prijedloga pa tako i u slučaju sa mnom, s tobom itd.
Pleonazmi tipa ‘no, međutim’ ili ‘ja, osobno’
Pleonazmi su boljka i puno službenijih spisa i dokumenata, nego što je narodska komunikacija na forumima, ali ipak ćemo istaknuti pojedine. ‘No, međutim’, ili ‘ja, osobno’ čine se ovako na prvi pogled prirodnima i ispravnima, ali nisu.
Ili je no ili je međutim. Isto tako ili je ‘ja mislim’ (može i mislim) ili ‘osobno mislim’.
Neki od čestih pleonazama su i ‘kako i na koji način’, ‘oko desetak’, ‘čak štoviše’, ‘javno objaviti’ i ‘nužno i potrebno’.
Da li ili je li / vjerovatno ili vjerojatno
Obzirom da se na online medijima bivše Jugoslavije isprepliću vijesti, tako isto se isprepliću i komentari čitatelja. U tom prožimanju komentara, onda se potkradu i pogrešni izrazi, koji su zapravo ispravni u drugim (srpskom ili bošnjačkom jeziku) poput vjerovatno, da li, pogledaću i slično.
Sumljam umjesto sumnjam / jer ili jel
Prvospomenuti primjer iz podnaslova je toliko iritantan da su nastale mrežne grupe i zajednice koje ismijavaju one koji iskazuju sumlju u pojedine tvrdnje!
Govorimo li o jer ili jel, samo je naizgled razlika u jednom slovu.
Jer je uzročni veznik koji znači zato/zato što. Sretan sam jer sam položio zadnji ispit.
Je l’ skraćeno, odnosno ‘je li’ u punom obliku je izraz satkan od trećeg lica jednine pomoćnog glagola jesam te čestice -li, a koristi se za upitne rečenice poput ‘je li on došao kod tebe?’ ili ‘je li nadomješten njegov izostanak’.
