Najljepše misli Ive Andrića, koje vas neće ostaviti ravnodušnima

Na današnji dan prije 54. godine, Ivo Andrić je postao prvi, a ostao je i jedini Nobelovac s ovih prostora iz područja književnosti. Nagrada mu je dodjeljena za roman ‘Na Drini ćuprija’, a istaknuta su mu djela i ‘Travnička hronika’, ‘Prokleta avlija’, ‘Znakovi pored puta’ i mnoga druga. Uz to što je bio veliki književnik, bio je i veliki čovjek, o čemu svjedoči i podatak da je novac koji je dobio kao osvajač spomenute nagrade, odlučio dati za razvoj bosanskoherceovačkog bibliotekarstva. Za ovu priliku smo izdvojili neke od njegovih istaknutih misli, mada je konkurencija više nego jaka.

Do današnjih dana Ivo Andrić je ostao jedini Nobelovac iz područja književnosti s ovih prostora. Točno prije 54 godine u Stockholmu je za roman ‘Na Drini ćuprija’ primio najveću književnu nagradu na svijetu.

Izdvojeni članak

Andrićeva knjiga vrijedi i puno više od Nobelove nagrade

Jedna od rijetkih osoba s ovih prostora koju svojataju i Hrvati i Bošnjaci i Srbi

Jedna je od rijetkih osoba u povijesti ex-Jugoslavije, za kojeg se ‘grabe’ i Hrvati i Srbi i Bošnjaci. No Ivo ionako izlazi daleko izvan okvira spomenute propale države, tako da je njegov opus puno važniji od pitanja identiteta.

On svakako pripada redu velikana, kojeg ima pravo svojatati i bilo koja druga nacija na Globusu.

Okolnost da je zbog siromaštva u djetinjstvu teško pribavljao knjige, u koje je se kaodječak zaljubio, što i opisuje u nekoliko svojih djela, zasigurno je između ostaloga utjecala na odluku da cjelokupni novčani iznos zarađen od Nobelove nagrade, daruje razvoju knjižnica.

Već 1962. godine je dao polovicu, napisavši sljedeće pismo tadašnjim republičkim kulturnim vlastima BiH:

‘Želim obavijestiti Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini pokloniti pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.’

Nekoliko godina kasnije, za istu svrhu je darovao i ostatak osvojenog novca.

Ivo Andrić u društvu ostalih Nobelovaca iz 1961. godine (s izuzetkom dobitnika Nobela za mir)

Mudrosti koje su duboko prodrle u ljudsku psihu

Uz ‘Na Drini ćuprija’, Andrić je stvorio i niz drugih djela, koja zbilja nisu ništa manje vrijedna od ovog, i zbog Nobela najistaknutijeg romana.

Primjerice, iste 1945. godine, kada je izašla i ‘Ćuprija’, objavljena je ‘Travnička hronika’, odnosno virtuozni roman, u kojem se tematiziraju doživljaji francuskih i austrijskih veleposlanika, u dalekoj, zaostaloj bosanskohercegovačkoj varošici. Uz pripovjedački dar koji je Andrić imao, u djelu su došle do izražaja i diplomatske igre, koje je autor poznavao, budući da je i sam bio diplomat.

Svakako se ističu i ‘Prokleta avlija’ te ‘Znakovi pored puta’. Potonja je upravo neka vrst zbirke Andrićevih mudrosnica, koje je bilježio usput.

Iz ove i ostalih knjiga, izdvojili smo neke istaknute misli:

• Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.

• Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!

• Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima.

• Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu jer bolje neće biti, još manje pomišljajte da bježite natrag jer se od toga ne može pobjeći. Da biste se spasili – idite naprijed. Tjerajte do vrhunca! Do apsurda! Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek.

• Postoje ljudi koji oko sebe šire radost. Jednostavno, spontano. Gdje se pojave – svane Sunce. I kad odu našim bićem odjekuju zvona njihovog smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši. Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut. Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama. Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece. U svojoj radosti pronalaze i snagu. I za sebe i za druge. Poteškoće im ne stavljaju na lice smrknutost. Vedrina je njihov životni moto… Hvala životu što takvi postoje.

• Šta ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.

• Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

• Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.

• U prvoj polovini života čovjek želi i radi ono čega će se u drugoj polovini stidjeti i odricati, a druga polovina mu prođe u uzaludnim pokušajima da se popravi ili bar zataška ono što se radilo u prvoj. Tako se na kraju sve potire i svodi na nulu. Ostaju samo kajanje i stid.

• Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život naprijed, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim.

• Ljubav je kada i sam pogled na voljenu osobu izmami osmijeh.

• U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno…

• Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.

• Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao.

• Kada ti laskaju i kad te hvale, budi na oprezu!

• Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina.