Najmlađi hrvatski pisac (16) sam plaća tiskanje i lektorira svoje knjige
Ivan Baran 16-godišnji je mladić koji je nedavno objavio svoju prvu knjigu. Naslovom ‘Enzolart’ Baran si je priskrbio epitet najmlađeg pisca u Hrvatskoj. Otkrio nam je kad se javila ljubav prema pisanju te kako mu je pošlo za rukom da samostalno plati tiskanje svoje prve knjige.
U današnje vrijeme kada je internet zamijenio puno toga, pa tako i pisanu riječ, u vrijeme kada više ne čitaju toliko niti oni koji su nekad čitali, moramo se zapitati zašto je do toga došlo. Koliko god internet nudio zabave, tekstova, igrica i drugih sadržaja, knjiga je u fizičkom smislu ipak nezamjenjiva. Poneki to i nisu zaboravili te svjesni bogatstva koje im knjige pružaju nastavljaju ih čitati i prepuštati se svijetu mašte koji nam one tako nesebično nude na pladnju. Samo ih trebamo uzeti.
To zna i Ivan Baran, 16-godišnji mladić koji je spletom nesretnih okolnosti, kao i njegova dva brata, završio u domu za nezbrinutu djecu gdje je četiri i pol godine živio bez roditelja. Naime, Ivan je najmlađi pisac u Hrvatskoj te je nedavno objavio svoju prvu knjigu ‘Enzolart’ koju je napisao kad mu je bilo samo 12 godina.
Ljubav prema književnosti naslijedio od oca
Ovaj mladić tvrdi da je književnost uz njega bila prisutna čak i prije no što se rodio. Njegov je otac, koji je otišao braniti Vukovar i tri mjeseca bio zatočen u srpskim logorima, jako puno čitao i gajio ljubav prema književnosti. Ivan kaže da je čitao sve, od fantastike do filozofije, a kada se vratio iz zatočeništva u knjigama je nalazio utjehu te bijeg od stvarnosti. Tu ljubav prema pisanoj riječi prenio je, kaže, i na njega.
– Dostojevski, Krleža i Andre Gide su mi omiljeni autori. Što se tiče fantasy autora, najviše je na moj rad utjecao Joe Abercrombie i Philip Pullman. Krleža i Dostojevski su mi pomogli shvatiti ljude. Tolstoj mi je pomogao izaći na kraj sa situacijama gdje ima previše likova, A Joe Abercrombie i Philip Pullman da držim priču zanimljivom, jer oni su vraški zanimljivi pisci.
Zatim je tu magija, koja je rađena po konceptu Don Juan Matosa iz knjiga Carlosa Castanede. Ima mnogo toga što je utjecalo na moj rad, mnogi pisci. Opis prostora, primjerice, tu su Ken Follett i Monaldi,Sorti i drugi. Mnogo je, dakle aspekata, ali oni najbitniji su ipak Krleža, Dostojevski i Gide, ističe 16-godišnji Ivan.
Iako danas puno djece ne čita, barem ne onoliko koliko bi trebala, još se manje njih bavi pisanjem, osobito u tako mladim godinama.
– Na pisanje me nagnao jedan dosadan dan kada sam sjedio pred kompjuterom u ljeto 2009. godine i pitao se hoću li upaliti igricu i nešto igrati, ili ću učiniti nešto kvalitetnije. Rekao sam sebi ‘imam čitavo djetinjstvo vremena koje mogu iskoristiti na nešto – zašto bi to nešto bilo igranje igrica?’ i tako sam počeo pisati. Htio sam djetinjstvo iskoristiti što kvalitetnije, tako da odrastao ja ne kaže ‘vidi, trebao sam to i to…’. Ovako je sve učinjeno, prisjetio se Boran svojih prvih koraka.
Piše i knjige s filozofskom tematikom
Ovaj mladi pisac uspio je stvoriti svijet kakav bi malo tko od odraslih i priznatih pisaca umio. No, on tu ne staje, već i dalje piše. Tako ovaj obožavatelj filozofije sa samo 16 godina piše i knjige takve tematike, što nemalo iznenađuje jer znamo da se velika većina njegovih vršnjaka filozofije još nije ni dotaknula, a kamoli raspravljala o njoj ili pak pisala knjige.
– Enzolart je dio tetralogije, dakle prva knjiga od njih četiri. To je knjiga mača i magije, a ne SF. U pitanju je svijet vrlo sličan srednjovjekovnoj Europi u kojemu vlada razdor. Ima tu mnoštvo magije, vitezova, avanturističkih podviga i slično. Druga knjiga nije gotova, no biti će vjerojatno objavljena sljedeće godine jer trenutno ima 600 stranica, dakle 200 više od Enzolarta. Zove se ‘Mord‘, po glavnom liku Enzolarta, izjavio je Ivan dodajući kako su mu u izgradnji svijeta Enzolarta pomogli Umberto Eco, Monaldi i Sorti, Henryk Sienkiewicz, Ken Follett, C.J. Sansom i mnogi drugi.
Budući da je prvu knjigu počeo pisati sa samo 12 godina, kao dijete bio je loš u sastavljanju
rečenica i nakon tri godine uspio je zaokružiti cjelinu i završiti knjigu
koju je sam uredio i lektorirao jer nije imao novca platiti lekturu.
Knjiga je u tiskari čekala proljeće 2014. godine kada je napokon
objavljena u 500 primjeraka.
Magija Enzolarta, pak, ima tri temelja: Bibliju, Jiddu Krishnamurtija i Carlosa Castanedu, a mladi autor ističe da godišnje pročita oko 120 knjiga. Boran sa strane piše i samostalne knjige većinom filozofske tematike.
– Jednu sam već završi i u fazi je uređivanja. Zove se ‘Veliki pad’, a radi se o životu jednog diktatora. Dakle, mogu reći da ću sljedeće godine u ovo doba imati sveukupno tri objavljene knjige – ‘Enzolart‘, ‘Mord‘ i ‘Veliki pad’.
Harry Potter ili Gospodar prstenova za lektiru
Ivan, koji je upravo završio treći razred srednje strukovne škole Velika Gorica, kaže kako još uvijek ne zna hoće li ići na neki fakultet, ali i da o tome trenutno ne razmišlja te smatra da još nije došlo vrijeme za to. Iako je imao teško djetinjstvo, 16-godišnji pisac pun je optimizma te hrabro ide k ostvarenju svog cilja. Pisanjem se bavi već pet godina, a kako kaže, još nije prošao niti jedan dan da nije pisao. Sretan je što je izdao ‘Enzolart’, a knjigu po cijeni od 100 kuna možete nabaviti u svakoj opremljenijoj knjižari.
Mladi pisac nam je otkrio i na koji bi način naveo svoje vršnjake i ostale mlade da više čitaju.
– Po mom mišljenju, mladima bi se kada su još djeca u osnovnoj školi trebalo davati umjesto dosadnih, popularne knjige koje dokazano djeca obožavaju, poput Harry Pottera ili Gospodara prstenova za lektiru, barem do sedmog razreda. Tek toliko da zavole knjige. Čim djeca zavole knjige, a putem fantastike sigurno hoće, tada ih se neće trebati tjerati da čitaju ostala štiva, već će sama posegnuti za jačim piscima. Tako je barem sa mnom bilo. Dakle, ne tjerati nekoga na nešto, već mu samo ukazati na zanimljivija štiva. Treba ipak priznati, djetetu u osnovnoj školi nije Andrić zanimljivo štivo, već Rowling, zaključuje Ivan.
‘Onaj koji piše za novac – može li se nazvati piscem?!’
Mladić koji je sam financirao i tisak i lektoriranje svoje knjige, po tom je pitanju skroman te ne očekuje da mu netko pomogne, već se sam brine o svom radu.
– Ne zanimaju me ministarstva i njihova financiranja. Da se više financira pisanje, bilo bi više pisaca, jer ljudi bi pisali za novac. A onaj koji piše za novac – može li se nazvati piscem? Također, kakva je da je, Hrvatska je zemlja koja se dobro brine za mene. Niti sam gladan, niti žedan. Vrata su mi otvorena. A sad još i novac za pisanje? To bi bilo pretjerivanje. Jer pisac će uvijek naći način za napisati knjigu i objaviti ju, bez obzira na to davao mu netko novac tijekom pisanja ili ne. Ono drugo je bitnije: hoće li ljudi prepoznati dobru knjigu i kupiti ju? Jer knjiga je ta koja bi trebala dati novac piscu, kvalitetu njegova djela, a ne neko ministarstvo, za kraj je izjavio Boran.
