Nastava tjelesnog u pandemiji je doživjela totalnu transformaciju: Osim trčanja i bicikliranja uči se i – teorija
Izvođenje nastave većine predmeta u hrvatskim školama se uvelike promijenilo zbog pandemije koronavirusa, pa tako i tjelesne i zdravstvene kulture. U ožujku 2020. godine Ministarstvo je uputilo obraćenje ravnateljima škola definirajući prelazak na modele održavanja nastave na daljinu. Profesori tjelesnog s kojima smo popričali tom su se prilikom poslužili video lekcijama, aplikacijama, a bilo je i nešto teorije.
Foto: Luthfi Alfarizi; Unsplash
Početci nastave na daljinu u hrvatskim školama dogodili su se u ožujku 2020. godine. Točnije 14. ožujka, Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavljuje obraćanje ravnateljima škola, u kojem se jasno definira prelazak na model poučavanja na daljinu. Cilj je bio u tri tjedna osposobiti novi način održavanja nastave, što je uistinu zahtijevalo dobru koordiniranost svih uključenih. Ministarstvo je u svom obraćanju tada i preporučilo neke od aplikacija i servisa kojima se škole mogu poslužiti, To je uključivalo Microsoft O365, Google Classroom i Hangouts, Microsoft Teams i Yammer, te lokalni servis Loomen.
Prelazak na novi model preko noći
Početaka se prisjeća i nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Gimnazije Vukovar, Davor Šijanović.
– S obzirom da smo u proljeće 2020. još uvijek svi bili 100% u školama, počele su priče iza kulisa kako se sprema online nastava te kako su nastavnici sudionici izrade novih kurikuluma počeli izrađivati digitalne sadržaje punom parom. Sve se to pokazalo točnim, jer cijeli je obrazovni sustav Republike Hrvatske prešao na online nastavu preko noći, točnije u ožujku 2020. Sjećam se petka koji smo odradili uživo i od sljedećeg ponedjeljka već smo bili na online nastavi. Počela je i Škola na trećem za učenike razredne nastave u koju je pratio i moj sin, tada učenik trećeg razreda. Kćerka je u to vrijeme bila 8. razred te je nastavu pratila putem Microsoft sučelja kao što su MS Teams ili kod nas u školi to je bila platforma Yammer, kaže Šijanović
Dodaje kako je velikom dijelu nastavničkog kadra to bio svojevrstan šok, ali i kako je škola u kojoj radi vrlo spremno odgovorila na sve izazove. Pripisuje to uspješnom petogodišnjem pilot projektu CARNeta e-škole – ‘Razvoj sustava digitalno zrelih škola’ za koji smatra da ih je adekvatno pripremio za uporabu digitalne tehnologije, pa se prelazak na online nastavu i nije previše osjetio.
A kako sve izgleda iz perspektive učenika, opisuje Filip, učenik jedne srednje škole u Zadru.
– Mi koristimo aplikaciju koja prati naše korake, bilježi ih i onda to šaljemo profesoru tjelesnog. On nam zadaje da do određenog termina napravimo, primjerice, deset tisuća koraka, ili odvozimo zadanu udaljenost biciklom. To se onda bilježi kao naš rezultat. Ovakva nastava tjelesnog je zanimljiva i svakako predstavlja inovaciju, ali i ‘oduzima’ od zadovoljstva treniranja u društvu kolega u školi, pa možemo reći da ima pozitivnih i onih malo manje pozitivnih strana, rekao je.
Domišljato rješenje već otprije u funkciji
Za naslutiti o kojoj se aplikaciji radi, profesor Šijanović spominje STRAVU, kojom se osobno koristi već nekoliko godina. Opisuje ju kao iznimno koristan alat za komunikaciju s učenicima.
– Početkom svake godine, čak i prije korone, s učenicima kreiram razrede (klubove) u aplikaciji STRAVA koje su privatne za svaki razred. Aplikaciju koristimo za razne aktivnosti kao što su: hodanje, trčanje, rolanje, vožnja biciklom, pa čak i plivanje. Kada učenici odrade određenu aktivnost i objave istu, sve se vidi u tom razredu. I s te strane mogu reći da je učenicima s kojima radim to bilo potpuno poznato i normalna svakodnevna aktivnost, kaže pa dodaje kako se uz to koristilo i video lekcije koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pripremilo za učenike, a koji bi onda bili postavljeni na platformu Yammer.
Istraživanjem iz 2020. godine koje su proveli autori Šunda, Babić i Andrijašević na temu ‘Nastave tjelesne i zdravstvene kulture na daljinu učenika Gimnazije Antuna Gustava Matoša tijekom COVID-19 pandemije’ htjelo se saznati pomaže li aplikacija Mogy učenicima u održavanju tjelesne aktivnosti, mogu li se primijetiti određene razlike u tjelesnoj aktivnosti među učenicima te njihova razina zadovoljstva ponuđenim modelom izvođenja nastave tjelesnog na daljinu.
U istraživanju je sudjelovalo 143 đakovačka gimnazijalca, a dobiveni rezultati govore o korisnosti aplikacije Mogy u održavanju tjelesne aktivnosti učenika. Neke moguće razlike u aktivnosti učenika i učenica nisu zabilježene, ali alarmantan je podatak da 15 posto ispitanih učenika u tom trenutku ni na koji način nije bilo tjelesno aktivno.
Nisu svi zadovoljni
Zadovoljstvo nastavom tjelesnog na daljinu ne dijele svi učenici.
– Moja nastava tjelesnog na daljinu bila je takoreći nepostojeća. Profesor bi nam samo poslao ideje za aktivnosti za koje se onda prepustilo nama da ih odradimo po volji. To bi bili, primjerice, ‘odradite rutu biciklom’ ili ‘imate ovu vježbu na YouTube-u’. Svi smo samo lajkali te objave a nitko ih zapravo nije radio. To je donekle i razumljivo jer bez direktne obaveze i zadatka koji će biti provjeren, svi želimo slobodno vrijeme iskoristiti na nešto drugo, opisuje Marija, bivša učenica gimnazije i sadašnja brucošica.
Važan je i angažman profesora
Razlike u pristupu kod profesora stoga su očekivane, pa je i angažman profesora bitan faktor u cijeloj priči. Goran Karamarković, nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, opisuje svoj pristup.
– Učenicima sam svakog tjedna slao tri teksta kojima sam ih želio uz teoriju potaknuti na vježbanje, što u redovnoj nastavi često ne stižemo. Jedan je tekst uvijek bio o važnosti vježbanja ili pravilnom izvođenju vježbi (vježbe koje bi trebalo izvoditi svakodnevno, poput facepull-a, kako ih uraditi kod kuće, problem glute amnesije). Jedan motivacijski tekst bio bi popraćen videom, a jedan i o zanimljivostima iz sporta (najuspješniji ili najdugovječniji olimpijci, najmlađi osvajači medalja, antropometrijski zahtjevi za pojedini sport, Goranova životna priča, jedinog osvajača Grand Slama s pozivnicom i dr.). Praktični zadatci bili su izvođenje treninga snage uz pomoć YT kanala ili zadani izazovi (npr. Bring Sally Up čučanj, plank). Također su tu i vježbe mobilnosti ili ples uz Just Dance. Učenici su, ako nisu bili u samoizolaciji, imali mogućnost u deset dana zaredom skupiti minimalno 8.000 koraka dnevno. To su dokazivali odrađenom rutom, opisuje nam Karamarković pa dodaje kako je takve uspjehe nagrađivao dodatnom peticom. Kao glavni cilj takvog pristupa navodi poticaj odlaska na svježi zrak i udaljavanje od ekrana.
Učenici bili zadovoljni, ali i željni povratka u škole
Profesor Karamarković proveo je i anketu zadovoljstva učenika. U njoj je više od 98 posto njih izrazilo zadovoljstvo sadržajima i načinom rada. Ipak, treba spomenuti da su uz to i priželjkivali povratak u školu, ponajprije iz socijalnih razloga. Osobno je spoznao, kako kaže, da postoje mladi kojima više odgovara individualno vježbanje (odvojeno vrijeme za vježbanje, toplina doma) od vježbanja u dvorani. Odlučio je zato u redovnoj nastavi ostaviti mogućnost obavljanja pojedinih sadržaja online, koji učenik snimi i pokaže na drugom satu.
Profesor Šijanović o razlozima iza svog pristupa provođenja tjelesnog na daljinu ima nekoliko riječi.
– Kao kineziolog išao sam u smjeru interesa učenika nastojeći uskladiti ishode s postojećim stanjem i uvjetima u kojima smo se našli. Tako bi aktivnosti bile što više motivirajuće i zanimljive za učenike. Vodio sam se time da učenici jako puno sjede tijekom online nastave i da svaki oblik tjelovježbe koji je na neki način i zabavan dobro dođe u trenutcima odmora, opisuje nam pa nadodaje kako se i on u više navrata poslužio video lekcijama uz koje je dodao i nešto teorije.
