Zašto određene pjesme utječu na nas, dok neke uopće ne djeluju, zapitali su se znanstvenici, te otkrili da odgovor vjerojatno leži u jedinstvenom obliku naše lubanje.
Glazbene preferencije su uglavnom određene socijalnim i kulturološkim utjecajem, međutim, postoje je određene fizičke odrednice, poput oblika lubanje, koje utječu na to kako čujemo i procesuiramo zvuk. Pogotovo se to odnosi na glazbu.
Oblik lubanje kao odrednica glazbenog ukusa
U novoj studiji predstavljenoj na 165. Acoustical Society of America Meeting u Montrealu, prezentirana je još jedna odrednica glazbenog ukusa-rezonanca lubanje. Ispostavilo se kako jedinstven oblik i rezonanca lubanje neke osobe može imati suptilni učinak na način na koji ona čuje različite tonalitete glazbe i koliko im se ona zapravo sviđa, piše Business Insider.
Sve zapravo počinje s pužnicom, koja je smještena duboko u unutarnjem uhu, i služi kako primarni slušni organ čovjeka. Kada zvuk dođe u uho, on putuje kroz vanjski auditorni kanal, a zatim pogađa bubnjić, koji uzrouje vibraciju nekoliko sićušnih okolnih kostiju uha. Sitne dlačice unutar pužnice preuzimaju te vibracije, i prevodi ih u električne impulse, koji se zatim prenose do mozga uz pomoć živaca. Tek zatim začujemo zvuk s određenom visinom tona, bojom zvuka i rezonancom koju interpretirano kao ugodnom, neugodnom ili nečim između.
Zvuk ne rezonira identično kod dvije osobe
Vjerojatno se pitate kakve to veze ima s oblikom nečije lubanje. Sama pužnica je ugrađena duboko u temporalnu kost lubanje. Ta iznimno gusta kost određuje ton za način na koji lubanja rezonira zvuk i utječe na to kako se zvukovi pojačavaju, smanjuju ili uopće čuju. Budući da ne postoje dvije jednake lubanje, ni dvije jednake temporalne kosti ili rezonantne strukture, nijedan zvuk ne može biti identično rezoniran. Zato su istraživači na sveučilištu William Patterson htjeli otkriti koliko zapravo oblik lubanje i rezonanca utječe na vrstu glazbe koju pojedinac preferira.
Pužnica otkriva mnogo više od načina na koji čujemo zvukove
Studija je provedena u dva dijela. U prvom dijelu 16 ispitanika poslušaju je jednostavne, originalne melodije u svakom od 12 glavnih tonaliteta. Nakon slušanja melodija, ispitanici su upitani koliko im se svidjela svaka od melodija. Nakon toga, mjerene su temeljne frekvencije lubanje svakog ispitanika, na način da se čvrsto pritisnuo mikrofon uz temporalnu kost dok je slušatelj kuckao svoju glavu. Frekvencija lubanje između svih ispitanika varirala je između 35 i 65 herca. Istraživači su otkrili kako rezonanca lubanje nije imala jak utjecaj na tonalitete koje su oni preferirali, ali je mogla predvidjeti vrstu glazbe koja se ispitanicima nije svidjela. Ispostavilo se, dakle, da pužnica i okolne strukture u uhu, mogu otkriti mnogo više od samog načina na koji ljudi čuju.