Prvi tjedan nove akademske godine je iza nas. Uselili smo se u svoje sobe (ili stanove, ako ste te sreće) i prošli uvodna predavanja. Naučili smo kako doći od doma do faksa bez da se izgubimo, upoznali kolege i kolegice te bismo mogli reći da smo sada postali pravi studenti. Naravno, to nije istina zato što se studentima postaje nakon prvog živčanog sloma u drugom mjesecu za vrijeme ispitnih rokova, ali o tom ćemo u drugom mjesecu.
Ono što nam sada daje taj osjećaj studentskog života jest činjenica da smo se upoznali (više-manje) sa svime što nam je potrebno kako bismo uspjeli preživjeti. Naučili smo kako funkcionira ixica, kako izgledaju predavanja i u koliko je lošem stanju javni prijevoz. Upoznali smo cimere i dogovorili se kako ćemo kupovati wc papir (ili se barem nadam da ste to dogovorili, jedna od ključnih točaka ugodnog cimerstva!).
Vjerojatno smo se i s nečime iznenadili. Tipa s time u koliko je dobrom stanju javni prijevoz. Koliko nam je super cimer/ica. Koliko je hrana u menzi fina. Koliko ljudi ima na faksu. Možda je i nešto skroz deseto, ali nešto nas oduševi. Nije bitno što je, čak ne mora niti biti dobro, nego jednostavno zato što se nalazimo u novoj sredini – sve nam je genijalno! I onda dobijemo potrebu to dijeliti s ostalima, što ponekad dovodi do problema…
Nitko ne želi biti iritantan, no nekad slučajno postanemo. Jedna situacija u kojima je lako postati iritantan je ta kad brucoši krenu sa svima dijeliti svoje oduševljenje novom sredinom.Više manje su svi prošli kroz tu fazu pa zato ljudi imaju strpljenja i slušaju naše priče. No, u jednom trenutku im ponestane strpljenja i naše oduševljenje više nije simpatično, već samo iritantno.
Sigurna sam da se do sada niste prepoznali zato što je nemoguće da biste baš vi bili iritantni, no vjerujte mi, ako nastavite čitati, prepoznat ćete se. Zato što nas sve oduševljavaju iste stvari, svi uvijek imamo iste priče koje zatim prenosimo ostalima. Stoga slijedi popis najčešćih izjava novih studenata!
‘A tamo kod nas ti to nije tako…’
Otišli ste na faks prije tjedan dana. Ne možete se referirati ni na što s ‘kod nas’. Koje nas? Super je da ste se pronašli u novoj sredini, no ne možete tek tako odbaciti svoj prijašnji život. Ovo je tek jedan period koji slijedi, nakon kojeg ćete vidjeti hoće li to postati ‘kod nas’ ili ne.
Nadam se da shvaćate zašto je to ljudima iritantno – i onima koje ste ‘napustili’ i onima među koje ste se ubacili. Stoga samo malo smanjite doživljaj s time… Barem dok ne preživite prvu godinu!
‘Ja stvarno ne znam kako bih da moram opet u srednju…’
Prije samo par mjeseci ste bili srednja, vrlo je vjerojatno da biste preživjeli povratak. Uvijek postoje neke kritične situacije, koje definitivno ne spadaju pod ovo, ali ako započinjete ovako rečenicu, lako je moguće da nije bilo nikakve kritične situacije, već samo niste voljeli ustajanje sa zorom svaki dan. Sve što ću vam reći je nemojte se previše veseliti – možda vas je sada pogodio dobar raspored, ali ne mora značiti da će uvijek biti tako.
I samo zato što sada nemate zadaće, nemojte misliti da je to dobra stvar – zadaće vas barem na neki način tjeraju da se pozabavite gradivom i kolegijem. Ako nema zadaće… sve je na vama. Imati potpunu slobodu je istovremeno najbolja stvar, zato što ste sami odgovorni za sve, ali i najgora, zato što ste sami odgovorni za sve…
Stav bez imalo poniznosti
Postoje neke stvari koje su jednostavno prirodne – na primjer, velika riba jede malu ribu. Brucoši su male ribe. Ne znači da se zato morate ponašati manje vrijednima, ali sjetite se prošle godine kada ste bili maturanti. Znalo se tko su maturanti, a tko prvašići. Slična hijerarhija vlada i na fakultetu, pa bi bilo pametno držati se iste.
Nemojte se bojati pitati starije za pomoć, samo pripazite na način na koji to pitate. Obavezno zahvalite na svakoj pomoći i izostavite ono ‘aha, i mislio/la sam tako’. Čuvajte taj stav za dane kad se budete vraćali doma, pa ćete se imati pred kime pokazivati.
BONUS SAVJET: Referirati se na grad u kojem studirate kao vaš ‘dom’
Normalno je da ćete reći da je mjesto u kojem provodite većinu godine vaš ‘dom’, pa makar živjeli u dva kvadrata s još jednom osobom, ali nemojte nikako to govoriti PRED RODITELJIMA! Ako postoji jedna stvar na koju su alergični, onda je to to.
Teško im je prihvatiti da ste odrasli i da mjesto u kojem ste napravili prve korake, gdje su vas oni zapravo upoznali, ne smatrate svojim domom. Vremenom će to prihvatiti, ali možda je bolje da to na početku izbjegavate…..