Ne budite u banani, posjetite najveće srednjoškolsko filmsko natjecanje u Karlovcu
Kinoklub Karlovac organizator je ovogodišnjeg 8. Four River Film Festivala i 20. Filmske revije mladeži. U karlovačkom kazalištu Zorin dom premijerno su prikazani filmovi srednjoškolaca, a voditeljica medijske škole Kinokluba, Ksenija Sanković, najavila je što nas očekuje na ovogodišnjoj reviji koja se održava od 23. do 27.lipnja.
Kinoklub Karlovac
Simpatična banana odabrana je kao ovogodišnja maskota festivala.
F.R.: U sklopu ovogodišnje Filmske revije mladeži Kinoklub Karlovac konkurira s 3 filma: ‘Barina konstanta’, ‘Suča’ i ‘U ime bureka’. Možeš li nam ukratko predstaviti o kakvim je filmovima riječ i kako ste došli na ideju napraviti upravo ova tri filma?
Ksenija Sanković: Tijekom ljeta prošle godine, poznata scenaristica Irena Krčelić održala je scenarističku radionicu u Kinoklubu. Tada smo dobili ideju za igrani film ‘Barina konstanta’ i sve se brzo odvilo. Tijekom zime smo u nekoliko tjedana završili snimanje i montažu. U filmu pratimo srednjoškolca koji ima problema s kemijom, tj. više sa profesoricom koja mu ne daje pozitivne ocjene i cijela situacija ga dovede do odluke da čak i promijeni školu. No, neće sve završiti kako se nadao. Na samom snimanju je bio i Dario Lonjak, naš dugogodišnji član koji je završio režiju na Akademiji dramske umjetnosti, a za postprodukciju zvuka nam je pomogao Ivan Zelić.
Dokumentarni film ‘Suča’ je u biti radionička vježba. Također prošle godine u Kinoklub su nam došli Nebojša Slijepčević, redatelj i Dinka Radonić, snimateljica, koji su polaznike radionice upoznali s dokumentarnim filmom i jedna manja grupa se odlučila snimati dokumentarac o Tomislavu Sučiću, svom prijatelju, dečku koji je jedna od najaktivnijih osoba u Karlovcu po pitanju stvaranja programa za mlade. Treći film je ‘U ime bureka’. Od same ideje do završnog filma je prošlo gotovo dvije godine i to je prvi film Kinokluba u posljednjih desetak godina za koji je ekipa snimila i vlastitu autorsku glazbu. Sam naslov filma asocira na inicijativu “U ime obitelji”, koja je i poslužila kao inspiracija za film. Ekipa koja je radila film usporedila je odnos prema homoseksualnim i heteroseksualnim parovima sa poimanjem bureka sa sirom i bureka s mesom i svi smo jako ponosni na taj film jer mislimo da ostavlja poprilično jaku poruku.
F.R.: Kakve je uspjehe Kinoklub ostvario na dosadašnjim revijama?
Ksenija Sanković: U Karlovcu je 2012. godine film ‘Po kinu se grad poznaje’ Nine Čorak, nagrađen kao najbolji dokumentarni film. Karlovac, nekada grad s 5 kina, već godinama nema nijedno funkcionalno kino, što je veliki paradoks. 2009. godine je nagradu publike osvojio također dokumentarac ‘Film o Tobotu’ Svena Biličića, filmska priča o Leonardu Boljkovcu – Tobotu, koji je izuzetno druželjubiva osoba. Prve godine u Karlovcu, dakle 2007., moja ekipa je osvojila isto nagradu publike za spot ‘Notturno’ u kojemu smo prikazali Karlovac noću. Bilo je i posebnih priznanja, a vidjet ćemo kako će biti ove godine.
F.R.: Kako izgleda rad na amaterskom filmu? Je li velika razlika između amaterskog i profesionalnog filma i koja je najveća razlika?
Ksenija Sanković: S obzirom na to da radim u Kinoklubu sa srednjoškolcima, ali i surađujem s profesionalcima, kao najveća razlika mi trenutno pada na pamet organiziranost same ekipe. Naime, u ovim našim mladim ekipama uvijek ima par osoba koje vuku cijelu priču jednog filma i često imaju višestruke uloge u istom filmu (jedna osoba i piše scenarij i režira ili pak režira i snima i montira i sl.), a ostali uskaču koliko mogu. Kako odrastaju, tako se i bolje međusobno koordiniraju i s vremenom se iskristalizira tko je dobar u čemu.
Uvijek je tu i manjak vremena jer je ipak škola na prvom mjestu, pogotovo roditeljima, tako da je dogovaranje oko svega jako fleksibilno. U profesionalnoj ekipi (onoj idealnoj) jasnije su određene te uloge u ekipi. Naravno, profesionalci imaju puno više znanja, a kako mi često radimo u grupama, ekipa nije uvijek na istom nivou znanja i onda se nadopunjavaju, uče i jedni od drugih, uče one mlađe od sebe i to mi je posebno drago. S druge strane, sada su tehničke prilike puno drugačije nego prije npr. 10-ak godina kad sam ja snimala filmove tako da i ja jako puno učim od srednjoškolaca.
F.R.: Kinoklub Karlovac zapravo je i organizator festivala i revije. Kolika je prednost biti na domaćem terenu?
Ksenija Sanković: Velika. Bez lažne skromnosti, dosta smo poznati u gradu jer radimo već dugo i tijekom trajanja revije i festivala cijeli grad je žut zbog naših promo materijala, tako da ih se ne može samo tako zaobići. Inače tijekom godine surađujemo sa školama, udrugama, radimo različite projekte i imamo i puno članova i prijatelja Kinokluba, što svakako pomaže kad organiziraš tako veliku manifestaciju ‘kod kuće’. Partnerski smo se povezali s mnogima, imamo lokalne sponzore i zbog svega se sada već dosta stvari rješava putem jednog poziva ili maila jer ne moraš većinu ljudi upoznavati s fetivalom. Ima i dosta logističkih prednosti.
Mi iz godine u godinu izmišljamo nove kretivne stvari, lokacije i slično, tako da dovodimo reviju i festival u svaki kutak grada i okolice. Ove će godine biti brojnih iznenađenja za sve posjetitelje najvećeg srednjoškolskog filmskog okupljališta i natjecanja i zato dođite od 23. do 27. lipnja u Karlovac!
