Neizbježan studentski stres: kako se studenti snalaze sa smještajem?
Kraj nastave još jedne akademske godine se bliži, što znači da uskoro kreću rokovi, a nakon toga možda i najstresniji dio studiranja u drugom gradu: pronalazak smještaja. Većina studenata se bori s upadom u dom, no rijetko tko zna o kolikom se stresu radi, osim ako ga i sam nije preživio.
Foto: Dominik Smolak
Sobe u studentskim domovima su uvijek najtraženija roba u gradu – što zbog studentskog doživljaja, ali i povoljnih cijena stanovanja. Većina studenata ne studira u rodnom gradu, pa je velika navala rijetko kada zadovoljena, što rezultira s hrpom studenata koji jednostavno moraju potražiti alternativu.
Alternativa jeftinom domskom smještaju su vrlo često skupi privatni domovi (s ponovno ograničenim brojem ležaja), učenički domovi ili najizglednije, odlazak u stan. Dok možete stanovati u domu već od 200 kn, kao na primjer u zagrebačkoj Lašćini, šanse su da nećete naći stan ispod 2000 kn, najčešće uz dodatne troškove režija.
Rijetko koji student ima toliki mjesečni budžet, pa se onda moraju snalaziti s raznim studentskim poslovima i dodatnim iscrpljivanjem uz studiranje, koje je samo po sebi zahtjevno. Ono što je problem jest to što mjesta u studentskim domovima često ne odu studentima koji ih zaslužuju, već onima koji se najbolje snađu.
Razgovarali smo s dvije vrlo dobre, a ponekad i odlične studentice, koje nažalost upravo prolaze kroz stres pronalaska smještaja i nadanja da će ipak uspjeti dobiti mjesto u domu.
Glavni stres
– Smještaj mi je uz rokove glavni stres. Pogotovo u 9. mjesecu kada se sve skupi.. Jako je teško naći dobar smještaj u Zagrebu, stanovi su skupi, a najčešće to budu neke “rupe” za studente. Naravno, kad se ima novca sve je lakše. Što se doma tiče, živjela sam u domu 2 godine, dom je super i voljela sam živjeti tamo. Ali ipak dom nije za svakoga, znam puno ljudi kojima je bilo jako teško naviknuti se na život u domu, male sobe i zajedničke kupaone definitivno nisu plus, još ako se na to doda i cimer/ica koju ne možemo podnijeti…. Osobno, imala sam super iskustva s cimericama i nije mi problem suživot, ali sljedeće akademske godine ću ipak morati u stan. Već me boli želudac od same pomisli na sve probleme koje potraga za stanom nosi. Osobno sam isfrustrirana cijelim sistemom rangiranja mjesta u domu jer je sklon malverzacijama. Potrebno je puno više od dobrih ocjena za upasti u dom, ali ne znam kako bi sustav trebao izgledati da bi bilo “pošteno”. Mene osobno najviše živciraju ljudi koji imaju stanove i resurse za alternativni smještaj, ali ipak odabiru živjeti u domu i tako uzimaju mjesta ljudima kojima je stvarno potrebno. Ali na kraju krajeva ako su zadovoljili sve uvjete, imaju pravo na njega tako da je to jedan začarani krug na kojeg ne možemo utjecati i na kraju dana ne znam što mislim.. Život u domu nosi svoje prednosti, meni je omiljeni taj osjećaj koji dom daje. Svi su nekako veseli, u svakom trenutku se čuje neka glazba, uvijek si okružen ljudima, klupice i kava u obližnjim kafićima. Ali ono što je meni prednost nekome drugome može biti mana. Istaknula bih manjak privatnosti kao najveću manu života u domu, lijepo je proći taj period u životu, ali se ipak veselim odraslom životu, rekla nam je Klara (23).
Nećemo se lagati, život u studentskom domu je ipak život u domu, gdje morate biti spremni na odlazak na spavanje uz zvuk gitare, pjevanje u ponoć za rođendane i dijeljenja kupaonice s ljudima s kojima to možda i ne biste inače željeli…
Teško izvedivo
– Traženje smještaja tijekom studija je definitivno jedan od najstresnijih aspekata. Osobno mi dosta otežava to što se rezultati natječaja objavljuju jako kasno kad je već većina potencijalnih stanova iznajmljena pa je jako teško naći nešto prihvatljivo u tom kratkom roku prije početka faksa. Ili je preskupo, ili na nezgodnoj lokaciji, ili rupa. Dosad sam bila relativno blizu bodovne granice, no nisam uspjela dobiti mjesto, a nisam imala opciju čekati da se granica spusti pa sam tražila stan. Bizarno mi je kako na kraju granica padne na 1 bod, ali za to treba čekati do siječnja ili veljače, a dotad tko živ tko mrtav. Ove godine ću opet pokušati jer se vodim logikom da ću osvajanjem dodatnih bodova za višu godinu studija možda uspjeti dogurati do potrebnog broja bodova, no ne znam hoće li to uspjeti. Nisam sigurna može li se u dom upasti isključivo na temelju dobrih ocjena, tj. vjerojatno da ako su stvarno vrhunske u smislu 5.0 i rektorova nagrada, ali za “smrtnike” mislim da je jako teško izvedivo. Apsolutno se slažem da studenti nižeg socijalnog statusa imaju prednost pri osiguravanju smještaja, ali čini mi se da bi trebalo biti nešto mjesta osiguranog i na temelju akademskog uspjeha bez nekih dodatnih faktora jer mislim da ima kapaciteta. Mjesto u domu jako olakšava financijsku situaciju jer su najam i režije u Zagrebu stvarno poprilični, a smještaj nije ni jedini trošak za studente. Ako već potrošimo nekakav ogroman iznos samo da bismo imali gdje živjeti, većini je teško osigurati sredstva za ostale potrebe: hranu, odjeću, povremeni izlazak. Zato ni ne čudi da su mjesta u studentskim domovima tako tražena jer znaju biti i do 6 puta jeftinija od stanarine + režija, zaključila je Valentina (20).
Studentski život je nažalost dosta skup, a većina studenata je ipak, kao što stereotipi kažu, u ne toliko povoljnoj financijskoj situaciji. Nakon što se cijelu godinu trudite proći sve ispite i imati dobre ocjene, nastupa teško razočarenje kada ispada da to nije dovoljno za osigurati si smještaj u domu.
Što reći nego se nadati da će ove godine ipak svi uspjeti doći do onoga što su htjeli, pogotovo u ovim izvanrednim okolnostima koje su nas snašle posljednjih nekoliko mjeseci…
