[NE]LOGIČNO Vode li logičke pogreške nužno do neistinite konkluzije?

Pogreške u zaključivanju događaju se svakodnevno. Namjerno ili slučajno, laiku ili stručnjaku u tom području. Potpuno je nebitno, svi smo im skloni, u manjoj ili većoj mjeri, na ovaj ili onaj način. No, ako činimo logičke pogreške, znači li to da smo u krivu? Je li svaka naša konkluzija, u čijoj se obrani našla logička pogreška, automatski neistinita? Za česte odgovore na ovakva pitanja, zapratite Nelogično.

Ilustracija argumenta iz logike | Foto: srednja.hr

Većina ljudi logičke pogreške vidi kao indikatore istinitosti ili neistinitosti neke tvrdnje. ‘Ako netko čini logičke pogreške, znači da je ona tvrdnja koja iz toga proizlazi – neistinita’. No, je li to uistinu tako? Nije, a sad ćemo vam objasniti i zašto.

Što znači pogreška u zaključivanju?

Neke pogreške u zaključivanju pokušavaju iz jednih tvrdnji izvući prividno vezane konkluzije, no veza između njih je slaba, ako uopće i postoji (relevancijske pogreške). Neke druge pogreške pak pokušavaju same sebe potvrditi, redefinirati, vrtiti se u krug kako bi očuvale istinitost (pogreške načina zaključivanja). Neke se tiču naglog skoka, generalizacije na temelju premalenog ili preskromnog iskustva (nagla generalizacija).

Uglavnom, većina njih zapravo pokazuje kako se na pogrešan način dolazi do nekog određenog zaključka. Dakle, pokazuje da na putu od tvrdnje koju zastupamo i razloga koje navodimo njoj u prilog, postoji velika zapreka. No, govore li logičke pogreške išta o istinitosti zaključka? Ne. Korištenje logičkih pogrešaka može dovesti do pouzdano istinitog zaključka, što nam je već dovoljan dokaz da logička pogreška ne znači nužno neistinitu konkluziju.

“Gravitacija postoji zato što ne mogu zamisliti svijet u kojem ona ne bi postojala”

Ovo je jedan tip argumenta u kojemu hipotetski autor zastupa istinitu konkluziju (gravitacija postoji). No, argumentira li to na ispravan način? Baš i ne. Tvrdeći da neki P postoji jer ne može zamisliti svijet u kojem P ne bi postojao tip je argumenta u kojem, sasvim suprotno logičkim pravilima, istinitost premise ovisi o istinitosti konkluzije. A istovremeno istinitost konkluzije, po ‘defaultu’, uvijek ovisi o istinitosti premisa, jer iz njih slijedi. Kada istinitost premise (tvrdnje koja podupire konkluziju) ovisi o tome je li istinita konkluzija (tvrdnja koja slijedi iz premisa), to se naziva pogreškom kružnog zaključivanja. Složit ćemo se svi da se ne radi o najboljoj argumentaciji. No, isto tako ćemo se svi složiti da loša argumentacija ne čini gravitaciju nepostojećom, odnosno konkluziju (gravitacija postoji) neistinitom.

Pogreška pogreške ili argument iz logike

Sad smo se složili da ne možemo prihvatiti pravilo prema kojem  bi postojanje logičkih pogrešaka u zaključivanju uvijek i nužno vodilo u neistinitu konkluziju. To jednostavno ne može biti. Učestala pojava logičkih pogrešaka u istoj raspravi može biti dobar indikator da stav koji se zastupa, a u čijoj se obrani koriste pogreške, jednostavno nije održiv. No, to ne povlači nužno za sobom pravilo u kojem bi pogreške mogle direktno uvjetovati istinitost konkluzije.

Kada bismo našli logičku pogrešku u određenoj argumentaciji  i zaključili da samo zato što ona postoji, odmah slijedi neistinita konkluzija, upali bismo u proturječje koje nije teško ilustrirati.  Dovoljno je naći barem jednu istinitu tvrdnju (primjer gore s gravitacijom) u prilog koje se može argumentirati koristeći logičke pogreške, a da ta tvrdnja ostane istinita. Kada bismo ipak pokušali pokazati da pogreška nužno vodi u neistinitost tvrdnje, počinili bismo pogrešku koju nazivamo argument iz logike ili pogreškom (logičke) pogreške.

Dakle, logičke pogreške mogu pokazivati što je, takoreći, ‘metodološki’ krivo u zaključivanju. Ali one nikako ne mogu dati definitivan odgovor o istinitosti ili neistinitosti konkluzije koja iz takvog, pogrešnog zaključivanja slijedi.

Za više ovakvih sadržaja, bacite lajk na Nelogično.