Još jedna neprospavana noć je iza nas, no ovaj put iz jednog novog, neočekivanog razloga, zvanog Noć muzeja. Svi znaju što je Noć muzeja, no rijetko kada se studentski život tako lijepo posloži da je moguće ići na tu manifestaciju, koja naravno svake godine pada usred ispitnih rokova.
Atrij Muzeja Mimara Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Na svu sreću, ove godine sam uspjela odvojiti par sati za (besplatno!) kulturno uzdizanje, a i vrijeme je bilo odlično pa nije bio problem šetati od muzeja do muzeja ili čekati u redu za ulazak u isti.
U dogovoru s prijateljicom, odlučile smo krenuti u pohod na zagrebačke muzeje kao prave štreberice, a to je bilo odmah na početku, u 18 sati. Iskreno mi je drago da smo krenule tako rano, i to od same Mimare, zato što je već tada bilo dovoljno ljudi da je postajalo izazovno hodati po muzeju bez da nekoga gazimo ili ne upadamo u sliku.
Iako sam u Zagrebu već par godina, zaista nisam nikada imala vremena obići sve muzeje, pa smo prijateljica i ja imale plan napada, koji se sastojao od šest muzeja u nešto manje od sedam sati, a to smo na kraju i uspjele.
Renoir Kupačica Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Nakon obilaska Mimare, koja je definitivno bila najveći muzej koji smo posjetile i u kojoj smo se gubile dobra dva sata, dok smo obišle sve prostorije i uživale gledajući prekrasne slike, vaze, i ostalih milijun stvari, uputile smo se u MUO, gdje se održavala i izložba Visovac.
Noć muzeja ilitiga noć čekanja u redovima
Ispred MUO je bio red koji je djelovao da će trajati zauvijek, no na našu sreću, nakon manje od dvadesetak minuta, bile smo u muzeju. Ne znam zašto, ali nisam očekivala da će me taj muzej toliko oduševiti – od samog interijera muzeja pa do stvari koje su izložene, mislim da je ovo bio muzej koji mi se najviše svidio, stvarno mi je drago da nas ogroman red nije odbio od toga da pričekamo i uđemo.
Osim izložbe Visovac i stalne postave, vidjele smo još i izložbu šešira, što je bilo u najmanju ruku zanimljivo. Šeširi su sami po sebi prezanimljivi, čak i kada nisu ekstra, a ovdje su se nalazili samo oni koje bi na primjer Lady Gaga iz 2009 nosila, a posebno mi se svidjela i izložba posvećena Orašaru, koji je realno najslađa božićna priča ikada.
Unutrašnjost MUO-a Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Iznenađenje večeri
Kada smo obišle sva tri kata, uputile smo se na ALU. Iako akademija nije konkretno muzej, ovo je bilo najzanimljivije iskustvo večeri. Obišle smo cijeli fakultet i svaku prostoriju, gdje su bila sva djela studenata koji rade u tim prostorima. Možda vrijednost tih djela nije kolika ona od djela u muzeju, ali definitivno je bilo posebno moći gledati kako umjetnost nastaje.
Bilo je nekoliko organiziranih stvari, pa tako i ono gdje su profesori objašnjavali razne tehnike, gdje su studenti radili portrete posjetitelja, ali i dvorana u kojoj su se puštali animirani filmovi studenata. Mislim da smo samo tamo sjedili dobrih pola sata, a i dalje nam je bilo preteško dignuti se i nastaviti dalje.
Rad studentice ALU Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Iako smo već tada bile na rubu snaga, odlučile smo nastaviti s našim pohodom i posjetiti još Klovićeve dvore, Prirodoslovni muzej i Gradsku ljekarnu. Imali smo u planu vidjeti i Muzej čokolade, no oni su imali neki čudan sistem gdje je bio određen broj mogućih posjetioca, a i nisu radili cijelu noć, pa smo nažalost morali odustati od toga.
Klovićevi dvori i street food
Klovićevi dvori su jedan od onih muzeja za koje svi znaju i već dugo mi je bila želja posjetiti ih, no teško je pronaći priliku. Ono što me je neugodno iznenadilo jest štand hrane koji se nalazi uz sam ulaz u muzej… Osim što se miris hrane širi ulazom muzeja, pri ulasku smo vidjeli neke ljude (koji definitivno u muzeje idu samo na Noć muzeja) koji su razmišljali o tome hoće li uzeti hranu prije ili poslije ulaska u muzej …… Skoro me je frapiralo, no onda su odlučili uzeti fritule ipak nakon obilaska.
Vrtuljak (Švigirovo polje na Trešnjevci) Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Putem do Prirodoslovnog muzeja smo svratile i u Gradsku ljekarnu, koja je bila puna ljudi, no saznali smo par zanimljivih stvari o tome kako je farmacija prije funkcionirala, ili bolje rečeno podsjetile smo se, zato što su nam više-manje samo rekli stvari koje smo radili na kemiji u srednjoj.
Gradska ljekarna Foto: Ana Šoda|srednja.hr
Prirodoslovni muzej
Kad smo došli u Prirodoslovni muzej, odlučile smo da je to zadnja postaja, iako smo još planirale otići do Muzeja Grada Zagreba, i to je bila dobra odluka. Moram priznati da u ovom muzeju nisam toliko uživala, mada vjerujem da kada bi imala 6 godina, vidjeti velikog prepariranog morskog psa bi mi bio vrhunac večeri, no ovaj put to nije bio slučaj.
Imali su još dvije dodatne izložbe, od kojih je jedna bila posvećena pčelama, i imali su hrpu živih pčela… Toliko me je to prepalo da se nisam niti usudila vratiti fotografirati, iako bi to bio jako dobar boomerang…
U svakom slučaju, nakon više od šest sati hodanja, bila sam spremna sjesti na tramvaj i otići doma spavati. Onda sam se sjetila da su rokovi i da nemam vremena za spavanje, pa kad sam došla doma sam se vratila svojoj omiljenoj skripti…
