Nisu ni u srednjoj, a učinit će sve da postanu manekenke: Uslijedili teško probavljivi prizori
Film ‘Toksično’ litvanska drama koju potpisuje redateljica Saule Bliuvaite, prikazala se na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu u sklopu PLUS programa koji prikazuje filmove o mladosti i odrastanju. Priča prati dvije 13-godišnjakinje koje u tmurnom industrijskom gradu žele postati manekenke te na razne načine žele ispraviti svoje tjelesne nesavršenosti. U skladu s naslovom, kadrovi pred našim očima su doista gnjusni, ali ujedno popraćeni i prekrasnom vizualnom estetikom. Kad se sve zbroji, ovo nije film za bezbrižno grickanje kokica, ali njegova poruka je itekako važna. Film je dobio prestižnog ‘Zlatnog leoparda’ na čuvenom filmskom festivalu Locarno.
Screenshot: Youtube
Zagreb Film Festival (ZFF) je u svojem ovogodišnjem izdanju PLUS programa doista uspio zainteresirati publiku s ponudom od šest filmova koji govore o mladosti i odrastanju. No, na projekciji filma ‘Toksično’, doista se tražila karta više. Tome smo i sami svjedočili kada su se brojni na ZFF-ovoj blagajni raspitivali za kartu te razočaranje kada im je rečeno da je projekcija rasprodana. Litvanska redateljica Saule Bliuvaite za ovaj je film, istaknuto je gledateljima prije početka projekcije, nagrađena glavnom nagradom ‘Zlatni leopard’ na filmskom festivalu u Locarnu, najvećem filmskom događaju u Švicarskoj.
Zagrijavanje za ‘body horor’, mladež prikazana kakva realno zna biti
Kao što smo ranije pisali, ‘Toksično‘ prati 13-godišnju Mariju i njezinu, prvo neprijateljicu pa zatim blisku prijateljicu, Kristinu, koje u tmurnom industrijskom gradu pokušavaju postati manekenke. Ukratko, film se bavi mladenačkim snovima, odrastanjem u besperspektivnom okruženju te kako ta dva uvjeta, zajedno s otprije znanim okrutnim svijetom manekenstva dovodi do zastrašujućeg ponašanja. Mlađoj publici, film može poslužiti kao eksplicitno upozorenje do čega ih može dovesti neodgovorno ponašanje kada umjesto prihvaćanja svojeg tijela onakvim kakvo je, pokušavaju dostići nedostižnu i nezdravu medijsku viziju ljepote. Problem je to s kojim će se nažalost poistovjetiti brojne djevojke, neovisno na svoju dob. Za odrasliju publiku, film se može iščitati kao upozorenje opasnosti u koju guramo djecu i mlade kada im se ne ponudi pozitivna perspektiva. Bilo iz društvenog ugla, u vidu grada koji ne nudi ništa svojim stanovnicima, bilo u vidu samih pojedinaca, roditelja i obitelji koji stavljaju sebe nauštrb svojih potomaka.
Anoreksija, bulimija, ali i još ekstremniji pokušaji mršavljenja te popravaka tjelesnih nesavršenosti za slavu, bogatstvo i spektakularnu šetnju po modnoj pisti, prikazani su bez filtera. Važno je naglasiti, ovo nije film za osobe slabijeg želuca te vrlo vjerojatno nećete baš s guštom klopati kokice i gledati prizore pred vašim očima. Iz perspektive mladih koji ne žele bježati od ‘snažnih prizora’, neke od scena bi mogle biti dobra uvertira za otkrivanje svijeta tzv. ‘body horora’.
Blivuatin film zaslužuje pohvalu zbog samog prikaza mladih u cijelom gradu, problema s kojima se susreću, ali i porocima u kojima su sami završili. Cigarete, psovke, alkoholiziranje te drogiranje među klincima od kojih neki nisu navršili ni 15, sablaznit će ‘uštogljeniju publiku’. No, mladi, makar prikazani neuzorno, prikazani su upravo realni kakvima jesu, nitko od njih sigurno neće reći ‘kvrapcu’ umjesto neke riječi za koju inače treba staviti zvjezdice. Upravo je otvoreno prikazivanje ovakvih scena, koliko god djelovalo neprivlačno, ključno za osvještavanje problema, a nema sumnje, ovaj film ima vrlo izraženu aktivističku crtu. Čak i ako vam se u samoj radnji i izmakne poneki podsmijeh na neke od scena, Blivuate vas definitivno ovim filmom neće zabaviti, već vam prikazati, kako i naslov sugerira, toksičnost, koja nipošto nije užitak.
Vizualna raskoš, škrtost u radnji: ‘Struja nesvjesti’ u ime artističkih pobuda
Bilo da je riječ o gnjusnim scenama ili drugim prizorima u ‘Toksično’, Bliuvaite je kod praktički svake scene poručila da je ovo umjetnički film. Dugi kadrovi, statični ili s laganim zumiranjem, čine se kao da traju zauvijek, ali vam omogućuju upijanje svakog trenutka u tmurnom svijetu naših protagonistkinja. Od praktički prve scene vam je jasno da ovo nije neko veselo mjesto u kojem želite živjeti, ali kadriranje okoliša i ljudi u njemu, ispuni vam oči ljepotom od koje je teško skinuti pogled, čak i ako to želite. Redateljica se na ‘doista opijajući’ način uspješno poigrala i odnosom zvuka i vizuala.
No, Bliuvaite je za vizualnu estetiku odlučila žrtvovati gradnju priče. Ljubitelji kompaktne radnje vrlo će vjerojatno zakolutati očima kada sami likovi, naprave stvari koje vrlo očito ne odgovaraju njihovoj osobnosti, samo radi neke ‘vizualne poslastice’. Neki od likova su potpuno definirani, nasumično se pojave, a za dobar dio radnje, barem na prvo gledanje, neće vam biti jasno i kako zašto je do nje došlo. Obično se na nelinearnu radnju voli koristiti naziv ‘strujanje svijesti’, ali litvanska redateljica na ključnim momentima, čini se, ima ‘strujanje nesvjesti’.
Ipak, neovisno volite li izravnu radnju ili artističke eksperimentom, film ‘Toksično’ vas neće ostaviti ravnodušnim, a čak i oni koji ne vole gnjusne prizore, na kraju će biti zahvalni što su mu dali priliku. No, nažalost, možda zbog pogrešnih razloga. Besperspektivnost i dosada ruralnih i zabačenih mjesta koja gura mlade u poroke i nepodopštine nešto je s čime će se poistovjetiti brojni mladi u Hrvatskoj, kao i oni koji su odavno proživjeli svoje pubertetske dane. Iako je na ZFF-u mladi žiri PLUS programa naveo da je ovaj film tek drugi najbolji, iza pobjednika, tajlandskog redatelja Pata Boonnitipata za komediju ‘Kako se obogatiti prije nego baka umre’, ‘Toksično’ je film za pamćenje. Bliuvaite nam je u svom filmu pokazala otrov i zašto ga ljudi uzimaju. No, kako osigurati protuotrov, ako uopće možemo, nešto je što će se svi pitati dugo nakon izlaska iz kino dvorane. Čak i nakon što možda, samo kratkotrajno, neće imati tek za bilo kakav gablec.
*Osvrt je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
