Nisu svi mladi opsjednuti Svjetskim, krive konzumerizam: ‘Nije mi svejedno prolaziti pokraj skupina navijača’
Od četiri milijuna ljudi samo ti ne voliš nogomet. Po izgledu profilne vidi se da više voliš Eurosong od nogometa. Nemoj stajati prvi u redu kada Hrvatska osvoji zlato. O tome je baš danas pisao modni mačak. Trebaš li karte za Orašara? To su samo neki od komentara koje sam dobio kada sam u jednoj studentskoj grupi postavio pitanje tko ne voli nogomet ili ga pak ne podržava zbog konzumerizma. Iako su navijači nogometa glasni i često ne dopuštaju da se kaže nešto ‘protiv’ nogometa, razgovarali smo s nekoliko mladih koji naglašavaju – navijačke skupine i isticanje zarade narušavaju slavu ovog sporta.
Nogomet | foto: Unsplash
Počinje Svjetsko nogometno prvenstvo. Cijelom svijetu oči su uprte u Katar, u nogometne reprezentacije i same nogometaše, analize, kladionice, tko će pobijediti, a tko izgubiti. U cijeloj toj priči čini se da nogomet vole baš svi. Čak i da ga netko ne favorizira, kada igra hrvatska reprezentacija nema druge nego sjesti i gledati jer, jednostavno, o tome se priča i diskutira danima. No, nekolicina studenata govori o jednoj važnoj poruci – navijači nogometa mogu biti ‘preoštri’.
‘Bila bih više diskriminirana da sam muškarac koji ne voli nogomet’
Studentica Ivana ne prati nogomet jer ni inače nije obožavatelj sportova, a nogomet joj se čini posebno dosadnim. Kada je bila mlađa zbog pritiska drugih gledala je utakmice, no uglavnom se radilo o jednom poluvremenu jer više od toga nije mogla. Sada, rekla nam je Ivana, drugi to više ni ne pokušavaju jer znaju da nemaju šanse. Ali, veći problem od ljubavi ili mržnje prema ovom sportu vidi u samim navijačima.
– Navijači su često preoštri. Kada sam se doselila u Zagreb, zadirkivali su me da sam Hajdukovka i Tovarka, a dobivala sam i ozbiljne savjete od svoje obitelji da u Zagrebu ne spominjem temu nogometa. Čak i da me netko pita pratim li ga, bolje reći ne. Izbjegavam skupine navijača na ulici kada god ih vidim. Jednostavno mi nije svejedno prolaziti pokraj njih, objasnila nam je Ivana.
Dodala je da je naša nacija definitivno previše opčinjena nogometom što se vidi u čestim sukobima između različitih navijačkih skupina. Posljedice su toga, poručila je Ivana, katastrofalne jer je jedno voljeti, bodriti i navijati za svoj klub, a drugo prelaziti preko svih granica normale. Za nju je ovaj sport precijenjen.
– Plaće tih sportaša su pretjerane, navijači su previše opsjednuti igrom i igračima. Naravno, svatko zaslužuje slavu i plaću koju toliki trud donosi, no što je previše, previše je. Također, nisam sigurna koliko ima diskriminacije konkretno kada se radi o ovom sportu. Mislim da bih više bila diskriminirana da sam muškarac koji ne voli nogomet. Ovako, žena sam pa me odmah otpišu jer, rekli bi neki, žene uopće ne vole sportove, istaknula je Ivana.
Ivana nam je još rekla da homofobiju i seksizam povezuje s navijačima i amaterskim nogometašima, no da je možda subjektivna zbog osobnih iskustava koje je imala kada neki žene odmah ‘otpisuju’ da ne prate sport. Takvi ljudi, zaključila je Ivana, često podcjenjuju druge hobije i zanimacije ili se pak rugaju pjevačima i bendovima koje netko voli, a zapravo su oni isti takvi obožavatelji – samo nogometa.
‘Nogomet je biznis, gledaju se bogatstvo i zarada’
Naš sljedeći sugovornik, student Patrik, nogomet je trenirao od svoje sedme do petnaeste godine, a zapravo – nogomet ni ne voli. Nogomet kao sam sport mu je u redu, ali problem vidi u bitu igre i timskom radu. Naime, objasnio je da je uvijek neki pojedinac bio ‘loš’ ili ‘kriv’ ako je rezultat utakmice bio poraz.
– No, kada se pobijedilo svi smo bili zaslužni. Nogomet je timski sport, svaki član ekipe mora dati sve od sebe na treningu i utakmici, ali nikada se nije došlo do takvog pogleda. Nogomet je biznis, samo se gledaju milijuni, zarada, bogatstvo i slava, rekao je Patrik.
Također smatra da je jako velik dio nogometa samo konzumerizam. No, što se tiče Hrvatske, objasnio je da smo jedna od rijetkih država koja ima veliki broj uspješnih sportaša na olimpijskim i međunarodnim pozornicama. To smatra pozitivnim, no ne podržava svađe kada jedan protiv drugoga igraju dva hrvatska kluba, a isti su složni kada igra hrvatska reprezentacija.
– Ne smatram da su oni koji ne vole nogomet diskriminirani jer postoji mnogo raznih sportova i hobija, svatko ima nešto što prati i voli te je to sasvim u redu. Znaju me pitati želim li gledati utakmicu kada igra Hrvatska, a ako nemam neke planove uglavnom pristanem. No, ne uživam nešto pretjerano gledajući. Više bih volio da se nogomet svodi na sam sport, a ne toliko u privatni život nogometaša i nogometašica, poručio je Patrik.
‘Iza svega stoje menadžeri’
Student Matej naglasio je kako je u našoj državi socijalno neprihvatljivo ne gajiti ljubav prema hrvatskoj reprezentaciji, stoga, kako bi zadovoljio svoju okolinu, često ‘jednim okom’ pogleda utakmicu Hrvatske na velikim natjecanjima.
– Jednostavno mi je besmisleno gledati ljude kako sat i pol trče za loptom, da bi na koncu tekma mogla završiti bez pogotka. Slično mi je i s drugim sportovima, ali s nogometom mi je baš posebno, rekao je Matej.
Problem u navijačima i fanaticima nogometa vidi i Borna. Nogomet ne voli jer smatra da za sobom vuče previše problema navijača. Nema ništa protiv toga da netko voli nogomet, ali smatra ga upitnim ‘kada neka grupa pod zaštitnim znakom svog kluba pretuče nekog tko se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme’.
– Po meni bi se nogomet trebao igrati rekreativno kao nekada. A ne da netko tko nije elokventan zarađuje više novaca od nekog poduzetnika. Naravno, iza svega toga stoje menadžeri. Manipulira se narodom koji to gleda i podržava, unatoč tome što nemaju apsolutno ništa od toga, čak ni zadovoljstva. Bezvrijedno potrošeno vrijeme i stvaranje agresivnijih generacija koji umišljaju da je neki nogometni klub bitan, zaključio je Borna.
