Noć vještica starija je nego što mislite: Evo otkuda potječe i koja priča stoji iza bundeva
Noć vještica proteklih je godina postala vrlo popularna i kod nas. Obilježava se 31. listopada, odnosno na dan prije blagdana Svih svetih, a karakteriziraju ju izrezbarene bundeve sa svijetlom unutra te maskiranje u najčešće strašne kostime. Zanimljivo je, zapravo, da većina tih običaja za Noć vještica potječe još od starih kelta.
Dan 31. listopada za neke predstavlja najstrašniji dan u godini. Tada je, naime, Noć vještica (Halloween) koja je oduvijek bila isprepletena misterioznim ritualima i pričama o duhovima, čarobnjacima i zlim silama. Dok nas obavija ‘magija’ te noći, zaronimo duboko u prošlost kako bismo otkrili korijene ovog šarenog i strašnog praznika.
Za Noć vještica zaslužni su – kelti
Povijest Noći vještica seže unatrag tisućama godina, a njeni korijeni duboko uronjeni u drevne kulture. Najraniji tragovi proslave nalaze se u proslavi keltske nove godine, Samhainu, koji također obilježava početak zime. Samhain je bio vrijeme kada su granice između svijeta živih i mrtvih bile iznimno tanke, a duhovi su se, vjerovalo se, slobodno kretali među ljudima. Kelti su stoga palili vatre i nosili kostime kako bi odbili zle duhove i zaštitili svoje obitelji.
Nekoliko stoljeća kasnije, Rimski osvajači donijeli su svoje tradicije u Britansko otočje, a tijekom vremena, stari keltski obredi spojili su se s rimskim obredima posvećenim bogu Pomoni, bogu voća i sjemena. Ova sinteza stvorila je temelje za suvremenu Noć vještica. S druge strane, Papa Grgur III. proglasio je 1. studenog Danom svih svetih, a noć prije postala je poznata kao All Hollow’s Eve (noć uoči Svih svetih), što je kasnije skraćeno u Halloween.
A što je s bundevom i maskiranjem?
Nije tajna da je jedan od najprepoznatljivijih simbola Noći vještica – bundeva. Njezina povijest vuče korijene iz irske legende o ‘Jacku O’Lanternu’. Prema toj priči, Jack je bio pohlepni i lukavi farmer koji je prevario vraga. Kad je Jack umro, nije mu dopušteno ući ni u raj ni u pakao te je bio osuđen na beskrajno lutanje noću s tek jednom svjetiljkom, koja je bila svjetlucava bundeva s izrezanim licem. Ova priča postala je temelj za izradu svjetiljki od bundeva uoči Noći vještica.
No, Noć vještica, kakvu je danas poznajemo, stigla je u Sjevernu Ameriku s europskim doseljenicima u 18. stoljeću. Tijekom godina, promijenili su se oblik i karakter proslave, postajući sve više usmjereniji na zabavu i društvene događaje. U Americi je bundeva postala omiljeni simbol Noći vještica, a rezanje bundeva kako bi se stvorile šarene svjetiljke postao je tradicionalni običaj.
Još jedan ključni element Noći vještica je svakako i maskiranje. Za razliku od priče o bundevi, tu nema puno toga za reći. Ljudi su se nekada maskirali kako bi se sakrili od zlih duhova, ali to je s vremenom postalo oblik zabave koja ih potiče da utjelove svoje najluđe fantazije, strahove i slično.