Novo istraživanje razriješilo vječno pitanje: Postoji li jedinstveni homoseksualni gen?
Ugledni časopis Science nedavno je objavio opsežno istraživanje koje je pokazalo da ne postoji jedinstveni gej gen. Pronašli su broj ‘genetičkih varijanti’, odnosno malih razlika u DNA koji utječu na homoseksualno ponašanje pa znanstvenici i dalje ne isključuju biološku uvjetovanost seksualne orijentacije. Ovo istraživanje u prvom redu pokazuje da homoseksualnost nije abnormalna, neki deformitet ili genetska mutacija, već inherentna, biološka karakteristika čovjeka.
Opsežno istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Science koristila je uzorke iz Biobanke UK-a te kompanije 23andMe koja se bavi genomikom i biotehnologijom. Uspjeli su pronaći broj ‘genetičkih varijanti’, odnosno manjih razlika u DNA koje utječu na homoseksualno ponašanje. Međutim, te varijacije ni u kom slučaju nisu odlučujuće, piše Vice.
Nema jedinstvenog gej gena, no to ne isključujue biološku uzrokovanost
Te razlike, zapravo, mogu objasniti tek 8 do 25 posto ispospolne privlačnosti među ljudima. Ovo istraživanje pokazuje da iako možda nema specifičnog genetičkog uzroka homoseksualnosti, to ne isključuje da postoji biološki razlog koji bi objasnio seksualnu privlačnost među osobama istog spola, prenosi Vice.
– Genetika je tek manje od pola priče o seksualnoj orijentaciji, ali je i dalje veoma važan čimbenik. Ne postoji jedinstveni gej gen i genetsko testiranje o tome neće funkcionirati. Jednostavno je nemoguće predvidjeti seksualnu orijentaciju pojedinca iz njihova genoma, rekao je Ben Neale, profesor genetike.
Štoviše, autori istraživanja smatraju da je sama ideja binarne seksualnosti, odnosno da se svaka osoba nalazi na skali između homoseksualan-biseksualan-heteroseksualan, diskutabilna.
– Čini se da ima gena vezanih za privlačnost osoba različitog spola i drugi geni koje vezujemo uz privlačnost istog spola. Međusobno ti geni nisu povezani. Ovi rezultati sugeriraju nam da seksualne preferencije ne bi trebali mjeriti u jedinstvenom kontinuumu od gej do hetero, već više kao dvije različite dimenzije: privlačnost prema istom spolu i privlačnost prema različitom spolu, rekao je dr. Brendan Zietsch, koautor istraživanja sa Sveučilišta Queensland.
‘Homoseksualnost nije abnormalnost ili genetska mutacija’
Ipak, bez obzira na priču o genetskoj uvjetovanosti, seksualna orijentacija i dalje je jedan neraskidiv i bitan dio identiteta svakog pojedinca. Istaknuo je to David Curtis, profesor Genetičkog instituta s UCL-a. Njegovo mišljenje dijeli i Zeke Stokes, aktivist iz LGBT grupe GLAAD.
– Ovo novo istraživanje ponovno potrvđuje već dugo postojano razumijevanje da nema definitivno odlučujućeg faktora kako priroda ili okolina utječu na ponašanje homoseksualaca, kazao je Zeke Stokes.