Novogodišnje odluke ilitiga pokušaj rasporeda života?
Kada bismo morali izdvojiti jednu stvar koju gotovo uvijek radimo na kraju godine, onda je to razmišljanje o protekloj godini. O tome koliko smo toga postigli, koliko smo se promijenili, što smo sve proživjeli… Ukratko o svemu što se dogodilo u tih 365 (ili 366) dana. I onda krenemo razmišljati, što nas čeka u sljedećoj godini?
Unsplash
Bucket liste su nešto što istovremeno većina radi, ali i ne radi. Imam osjećaj kao da ih svi pišu, a opet rijetko mi je rekao da je napisao jednu. Ja svake godine pišem jednu i ovogodišnja mi je već četvrta. Imam jednu bilježnicu posvećenu tome, pa onda stavljam plusiće i minusiće pokraj stvari koje sam naumila i ostvarila, odnosno nisam.
Zanimljivo mi je promatrati i kako se moje želje mijenjaju iz godine u godinu. Neke su uvijek iste, zato što nikako da se pokrenem, kao na primjer napokon naučiti svirati gitaru, osim ona tri akorda koja sam naučila prije dvije godine, ili uspjeti smiriti svoju ljubav prema napolitankama.
Ali, moram se pohvaliti, do sada sam uvijek većinu stvari uspjela i napraviti, odnosno pridržavala sam se novogodišnjih odluka. Možda sam slaba zbog toga, ali kada nešto stavim na papir, i onda znam da ću to morati, kad-tad ponovno pogledati i suočiti se s time da to nisam napravila, bude mi lakše to i napraviti. Malo sam ovo smotano rekla, ali shvatili ste, zar ne?
Volim novogodišnje odluke i bucket liste zato što daju priliku za novi početak, za novi ‘ponedjeljak’. Ne samo zato što uvijek volimo početi s nečime od početka, već i zato što daje priliku za to da jednu godinu nismo ništa pogrešno napravili. Nismo se već prejeli s napolitankama i nismo već odustali od učenja akorda na gitari. Možda hoćemo, ali još nismo, i to nam daje nadu i priliku da ni ne odustanemo, kada do sad nismo.
Stalno se smotano izražavam, ali kada je takva tema, a i moje misli se stalno vrte u krug oko jedne te iste stvari, a nikako da dođemo do nekog zaključka. Lažem, danas sam došla do jednog zaključka. Shvatila sam da ću u ovom desetljeću vrlo vjerojatno diplomirati, upoznati barem jednu veliku ljubav, i možda najstrašnije, pošteno zagaziti u tridesete.
Bucket lista za desetljeće
Nije mi dugo trebalo da počnem razmišljati o tome kako bih trebala napraviti bucket listu za desetljeće, i onda sam shvatila da… ja, osoba koja uvijek zna što želi staviti na svoju bucket listu, ovaj put nemam pojma s time što želim, odnosno ne želim? Što se mora sve napraviti u dvadesetima? Što se mora sve napraviti u tridesetima??
Možda nije puno pitanja, ali su dva ekstremno bitna pitanja, na koja ja nemam odgovor, a vjerujem da nitko nema. Ovo su one godine kada se jedni udaju i žene, a drugi još uvijek pate na fakultetu (nadam se da ću do tridesete završiti s tom pričom). Vjerojatno je jedina stvar za koju znam da želim da bude na listi za ovo desetljeće, želja da diplomiram.
Život je nepredvidiv i lud i rijetko kada možemo znati što nas sutra čeka, ali to ne znači da moramo izbjegavati planiranje i odgađati sve za sutra, baš suprotno. Ili barem tako ja mislim, osoba koja nigdje ne ide bez nekog plana, pa čak i sada dok su praznici.
Volim rasporede i voljela bih kada bih mogla dobiti neki raspored po kojem bih mogla ravnati svoj život. Da mi netko kaže evo, u 2020 ćeš očistiti godinu pa se moraš više truditi oko faksa, ali zato u 2024 ćeš naći posao iz snova i onda će ti fokus biti na tome. U 2027 ćeš se ludo zaljubiti i više ti ništa neće biti bitno osim toga.
Kada bih imala takav raspored, onda bih znala kako rasporediti svoje vrijeme. Znala bih da ću u ovoj godini morati sve svoje snage usmjeriti ka faksu, ali i da će doći vrijeme kada ću se posvetiti samo druženju i kada će mi život biti ‘La dolce vita’ (nadajmo se da će to biti isto 2020 i većina desetljeća).
Daj mi raspored
Nažalost, takav raspored nam nije dan. Ili barem nije meni, javite ako postoji netko s drugačijim iskustvom. U svakom slučaju, kako nam taj raspored nije dan, onda je na nama da ga sami probamo napraviti. Možda neće uvijek biti baš onako kako smo mi zamislili, ali dobrim dijelom hoće.
Ne znam vjerujete li u sudbinu, Boga ili nešto treće, i na kraju krajeva, nebitno je u što ja vjerujem. Zato što ono u što sam sigurna jest da je ona poslovica ‘kako siješ, tako ćeš i žeti’ najbolji opis ljudskog života.
Postoje stvari na koje ne možemo utjecati, a koje velikim djelom utječu na naš život i kako će se on dalje razvijati, ali u tim situacijama, mi smo ti koji odlučujemo kako se postaviti i kako ‘upravljati’ sa svime. Stoga, mislim da je dobra ideja postaviti si svake godine jedan veći (ali i dalje realan) cilj, kako bismo onda imali nešto na što ćemo usmjeriti sve svoje snage.
Ne morate ga ni zapisati, ne morate imati svoju bucket listu. Jedino je bitno da si odaberete nešto što će vam biti polazišna i završna točka. Iskreno se nadam da svake godine imate nešto novo, što znači da ste prošlogodišnju ostvarili. No čak i da nemate, već vučete prošlogodišnji cilj, nemojte odustati!
Nadam se da ćete u ovoj novoj 2020 godini uspjeti ostvariti svaki cilj, koliko god on bio malen ili veliki, te da ćete za godinu dana biti još malo sretniji nego što ste to danas! Želim vam sve najbolje od srca!
