[Obavezno štivo] Književne preporuke novinara sa Srednja.hr
Osim što cijele godine za vas pišemo, jednako tako volimo i čitati, pa tradicionalno za kraj godine donosimo šest književnih preporuka naših novinara. U rubrici Obavezno štivo tijekom cijele godine donosimo preporuke poznatih hrvatskih ličnosti iz različitih područja kulture, obrazovanja ili zabave, a kao posljednji ovogodišnji tekst iz te rubrike donosimo vlastite prijedloge.
Redakcija Srednja.hr
Šest novinara portala srednja.hr je odabralo knjigu koja im je obilježila ovu godinu i koju svesrdno preporučamo svima oko nas, pa tako i našim čitateljima. Kao što smo i mi svi različiti, tako su i naši prijedlozi raznovrsni, pa se može pronaći sve, od stručne literature do beletristike. U svakom slučaju, dobro štivo je neizbježno.
Peter Singer – Praktična etika
Odlična knjiga za sve one koji bi voljeli bolje razumjeti moralna pitanja ili dobiti jednostavan uvod u etičke probleme u praksi. Ova knjiga briše sve tabue analizirajući neke od graničnih problema morala s kojima se rijetko tko drzne uhvatiti u koštac. Potaknut će vas na razmišljanje i propitkivanje morala i sustava vrijednosti te vam dati povoda da barem posumnjate u ispravnost nekih uvriježenih moralnih normi.
Usto, ova je knjiga odlična osnova i za sve one koji se u filozofskom smislu planiraju baviti primijenjenom etikom.
Duje Kovačević
Noam Chomsky – Tko vlada svijetom?
Velike sile posljednjih nekoliko mjeseci loptaju se nuklearnim oružjem i prijete velikim sukobima, pa će knjiga ‘Tko vlada svijetom?’ dobro doći onima koji bolje žele shvatiti odnose među državama. Noam Chomsky u svojoj knjizi koja je objavljena prošle godine razotkriva velike gospodare svijeta, kritizira ponajviše Sjedinjene Američke Države, donosi povijesne činjenice i objašnjava velike krize koje su se događale od 1945. Autor ironično progovara o SAD-u kao državi koja se prikazuje kao ‘ona koja širi slobode i demokraciju’, a ustvari, kaže on, baš je SAD ‘najveća teroristička država’.
‘Tko vlada svijetom?’ navest će vas da se zapitate je li Sjeverna Koreja stvarno tako luda ili je zapadni svijet jednako loš. Pomoći će vam da shvatite i odnose na Bliskom istoku te Južnoj Americi, a sve u opisima događaja iz povijesti u kojima je, naravno, sudjelovao i SAD.
Silvija Vuković
Margaret Atwood – Sluškinjina priča
Roman Margaret Atwood iz 1986. godine je tada pripadao znanstvenoj fantastici prema žanrovskoj klasifikaciji, ali je sama autorica vlastiti roman svrstala u speculative fiction, a ne science. Spekulativna fikcija ‘Sluškinjine priče’ govori o imaginarnoj državi Gilead kojom vlada ekstremni patrijarhat. Žene su svedene na svoje maternice i jedina njihova uloga je reproduktivna, dok su muškarci poput stoke za oplodnju.
Atwood je u ‘Sluškinjinu priču’ utkala ono najbolje od feminizma i postmodernizma, stvarajući tako jedan svijet koji je sve samo ne idealan i utopijski, svijet je kojeg se trebamo pribojavati ali i biti svjesni koliko svijet o kojem čitamo odiše 21. stoljećem: neprestano pitanje jesu li vijesti koje dobivamo istinite, uz dozu zahvalnosti jer dobivamo bilo kakve vijesti, dekonstrukcija identiteta, ograničavanje osobnih sloboda, prijetnje terorističkim napadima i nuklearnim oružjem. Gledanje vijesti iz dana u dan znači postavljanje pitanja idemo li u tamu, ili u svjetlost.
Inga Đuđik
Tihomir Ponoš – Na rubu revolucije – studenti ’71.
Prva knjiga koja cjelovito obrađuje fenomen hrvatskih studenata i njihove uloge u Hrvatskom proljeću iz pera novinara Novog lista Tihomira Ponoša. Sama radnja počinje nezaobilaznim kontekstom 60-ih godina u svijetu i Jugoslaviji, a otkriva da pitanja oko kojih su se studenti u početku okupili nisu bila usko vezana uz sveučilište i svakodnevni studentski život.
Knjiga je i danas vrlo aktualna s obzirom na to da su brojni akteri iz tog doba i danas faktori u društvenom životu Hrvatske, dok su neki čak i nezaobilazni u sveučilišnom djelovanju. Knjiga govori o vremenu poznatog znanstvenika i rektora Ivana Supeka, a poprilično zabavno i u negativnom kontekstu se spominje JAZU, odnosno kako studenti gledaju na taj dom za ostarjele besmrtnike. Sve u svemu, riječ je o knjizi koja će zainteresirati današnje studentske aktiviste, ali i zaljubljenike u hrvatsku povijest. Vremena studentskog prorektora bila su svakako za pamćenje, a služe kao dokaz kako se brojne stvari na Sveučilištu ne mijenjaju ni kako stoljeća prolaze.
Marko Matijević
Fjodor M. Dostojevski – Braća Karamazovi
‘Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu a svaka nesretna je nesretna na svoj način’, prva je rečenica u romanu ‘Ana Karenjina’, a ovdje ju spominjemo jer i u ‘Braći Karamazovi’ dakako nije riječ o ‘običnoj’ sretnoj obitelji, koja nalikuje na mnoge druge, nego o vrlo devijantnoj i posebnoj u mnogo pogleda. U fokusu radnje su trojica braće i otac, s tim da postoji još i sluga, za kojeg se vjeruje da je izvanbračni sin oca Fjodora Karamazova. Ljubav, ljubomora, mržnja, rasipništvo, bančenje, konflikti, a i zločin, neke su od pojava i tema koje se protežu kroz ovo velebno djelo. Kada znate da su opisane vještim i lijepim stilom Fjodora Dostojevskog, knjiga se nameće kao obvezno štivo.
Činjenica da ima popriličan broj stranica (izdanje koje je čitao autor ove preporuke 830 stranica) može se činiti odbojnom, ali zbog zadovoljstva koje ćete osjetiti nakon što ju pročitate, isplati se izdvojiti nešto više vremena za nju. Reći ću vam samo da sam nakon ove knjige odmah zatim pročitao roman ‘Šišmiš’ Joa Nesboa te mi je to zapravo solidno djelo, u usporedbi s Karamazovima, izgledalo banalno kao osrednja školska pismena zadaća.
Ivan Božić
Antonio Tabucchi – Pereira tvrdi
Knjiga kao poklon najljepši je poklon. Shvatila sam to još davno, kada sam kao klinka od djeda i bake za rođendan dobila prvi nastavak Harryja Pottera koji je, tada i kasnije kroz svaki idući nastavak, uvelike obilježio moje djetinjstvo i odveo me u čarobni svijet Hogwartsa kojem se i danas rado vraćam. Kroz Harryja sam i duboko zavoljela knjige. Dakle, knjige kao pokloni najdraži su mi pokloni, no istodobno mi stvaraju nervozu. Jer; što ako mi se knjiga ne svidi? Kako ću javiti osobi koja mi ju je poklonila da je potpuno pogriješila s odabirom? Iste ‘muke’ morile su me prije nekoliko mjeseci kada sam na dar, u osobno velikoj prigodi, dobila knjigu Antonio Tabucchi, ‘Pereira tvrdi’. No, s obzirom na svoje darivatelje i njihovo oduševljenje knjigom, slutila sam da će mi se knjiga svidjeti. I bila sam u pravu.
Upoznala sam tako Pereiru, urednika kulture portugalskih novina Lisboa. Pereira krajem 30-ih godina prošloga stoljeća na tragu ratnih španjolskih i predratnih europskih godina, ponukan prijateljstvom s mladim Monteirom Rossijem, postaje sve osjetljiviji na fašističku diktaturu Antonia Salazara koja uzima maha u Portugalu. Otkriva tako Pereira u tim okolnostima svoje novo, dominantno ‘ja’ koje polako i sigurno počinje prevladavati u njegovoj ‘konfederaciji duša’. Kroz malog, neuglednog i nebitnog Pereiru, ocrtava se otpor pojedinca prema sputavanju građanskih sloboda i slobode tiska. I dok se sve što Pereira tvrdi odnosi na kraj 30-ih u Portugalu i susjednoj Španjolskoj, boležljivi Pereira jednako tako može biti i (anti)junak današnjice, mali čovjek i hrabri pojedinac koji malim, ali zapravo velikim potezima mijenja sebe i društvo oko sebe, pružajući otpor neslobodi u svakom smislu. Tabucchi je 1994. stvorio djelo kojemu je vrijedno stalno se vraćati, djelo koje bi nam trebalo uvijek biti negdje nadohvat ruke i djelo svakako vrijedno izvrsnog poklona.
Dora Kršul
