Obavezno štivo: Poznati novinar kolumnist preporučio pet knjiga koje svi moraju pročitati
Odnedavno tragamo za preporukama knjiga iz akademskih krugova, koje bi po mišljenju naših sugovornika trebala pročitati svaka mlada osoba. Ovaj put kontaktirali smo poznatog novinara i kolumnista Tomislava Klauškog, koji nam je preporučio svojih nekoliko naslova.
Iako je kultura čitanja knjiga nažalost pala, još uvijek ima dosta ljudi koji shvaćaju bit te aktivnosti i
onog što nam književnost pruža. Kako bismo svakome od vas preporučili najbolje naslove, biramo
sugovornike čije mišljenje bi vam moglo pomoći da lakše odabere štivo pri sljedećem posjetu
knjižnici. Svojih top pet ovaj nam je put otkrio novinar, kolumnist i predavač na Fakultetu političkih
znanosti Tomislav Klauški.
Klauški smatra da je nezahvalno savjetovati mladima
što trebaju pročitati. – Mladi zapravo trebaju
čitati sve što im padne pod ruku, od stripova do
lektire, od novina do portala. Neke knjige
formiraju vas dok ste mlađi, drugima se vraćate kad
ostarite, treće otkrivate sa zakašnjenjem, a dobar
dio vam prođe kroz život bez ikakvog traga. Ipak, sve što se pročita na neki vas način formira u
životu, ako vas već ne priprema za život, rekao nam je kolumnist.
Joseph Heller, Kvaka 22
Nakon hrvatskog prijevoda, morao sam nabaviti englesku verziju i uporno joj se vraćam, barem
pojedinim njezinim dijelovima, odlomcima, scenama. Ako ovo nije najbolja ratna, onda je sigurno
najbolja antiratna knjiga ikad napisana. Tragična i smiješna, duhovita i emotivna, apsurdna koliko i
realna, balansira na rubu parodije, premda je zapravo smrtno ozbiljna. Zapravo, teško je shvatiti
da bi ikome, nakon što ovo djelo jednom pročita, palo na pamet krenuti u rat.
Arthur Bloch, Murphyjev zakon
Ovo nije knjiga, koliko je priručnik za preživljavanje u ovakvoj Hrvatskoj. U zemlji kontradikcija i apsurda, državi zatočenoj u labirintima birokracije, pretvorenoj u taoca politike, gurnutoj ponekad čak i s onu stranu razuma. “Umnožavanje novih zakona dovodi do umnožavanja novih rupa u zakonu”, glasi Cooperov metazakon. ‘Nagore smeće nastoji s TV ekrana istisnuti obično smeće’, glasi Kitmanov zakon, a Hendricksov upozorava: ‘Ako problem iziskuje brojne sastanke, na kraju sastanci postaju važniji od problema’. Zvuči poznato, zar ne? Ako vam ova knjiga neće pomoći da se snađete u životu, barem će vam pomoći da sačuvate ono najvažnije – zdravi razum.
George Orwell, Životinjska farma
Uzevši u obzir WikiLeaks i Edwarda Snowdena, bujanje računalne špijunaže i sve veće uloge Velikog brata koji nam ulazi u elektroničku poštu, prati nas na društvenim mrežama, provaljuje u privatne podatke i nadzire svaku novčanu transakciju, možda bi ‘1984.’ bila za današnje vrijeme prikladnija preporuka. Ipak, ‘Životinjska farma’ uvodi nas u svijet ‘jednakih i jednakijih’, u društvo socijalnih razlika i staležnih podjela koje sve više dolaze do zražaja u hrvatskoj tranziciji. I nakon komunizma, i nakon dvadeset godina višestranačja.
Bob Woodward i Carl Bernstein, Svi predsjednikovi ljudi
Kao novinar i predavač na studiju novinarstva morao sam uvrstiti jednu knjigu o novinarstvu. To je, primjerice, mogla biti biografija Helen Thomas, najstarije dopisnice iz Bijele kuće koja je pratila sve predsjednike od Eisenhowera do Clintona, i kojanas uči da je ‘svaki novinar dobar onoliko koliko je dobar njegov posljednji tekst’. Pa makar bio napisan u 77. godini života. Mogao je to biti ‘Spin Cycle’ Howarda Kurtza, u kojem se opisuje ono što hrvatske medije danas proždire, uloga spin doktora i formiranje vijesti po diktatu politike.
Ali ipak, za usađivanje ljubavi prema novinarstvu treba pročitati Woodwarda i Bernsteina. Ili pogledati film s Redfordom i Dustinom Hoffmanom. To i ja često činim, kad god mi dođe do zasićenja i kad god pomislim – a to, vjerujte, svakom novinaru prođe kroz glavu – da ovaj posao doista više nema smisla.
Viktor E. Frankl, Čovjekovo traganje za smislom
Ovo zvuči kao teška literatura, premda zapravo nije. Radi se o nevelikoj knjižici prvi puta objavljenoj u Austriji 1946. godine, u kojoj glasoviti psihijatar piše o tome kako je opstao u čak četiri nacistička koncentracijska logora, uključujući i Auschwitz.
Opisujući mučenja, poniženja i likvidacije, odnose između ubojica i žrtava, kao i između samih logoraša, Frankl dokazuje da je za ljudski opstanak čak i u ekstremnim uvjetima najvažnije pronaći smisao. Oni koji ga nisu pronašli, umirali su sami ili postajali gori od svojih čuvara.
Čini mi se da je ovo djelo esencijalna literatura za svakog čovjeka, mladog ili zrelog. Meni je palo u ruke kasnije u životu, ali žao što ga se nisam dokopao puno ranije.
