[Obavezno štivo] Ravnateljica najveće knjižnice u Hrvatskoj odabrala svojih top 5 knjiga
S obzirom na to da se u studenom obilježava Mjesec knjige, a i u tijeku je Međunarodni sajam knjiga ‘Interliber’, red je bio istražiti što se to skriva na književnim policama ravnateljice najveće knjižnice u Hrvatskoj – Nacionalne sveučilišne knjižnice. Tatijana Petrić za naše je čitatelje odabrala svojih top 5 knjiga kojega vam ovog puta donosimo u Obaveznom štivu.
Glavna ravnateljica među studentima popularne NSK diplomirala je 1994. godine na Filozofskome fakultetu u Zadru filozofiju i sociologiju, a na Poslijediplomskome doktorskom studiju informacijskih znanosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu obranila je 2014. godine doktorski rad na temu Primjena modela bibliografske organizacije na hrvatski korpus neomeđene građe.
Knjižničarstvom se bavi još od 1985. godine, prvo kao knjižničarka u zadarskoj Gradskoj knjižnici, potom i u knjižnici Filozofskoga fakulteta u Zadru. Također, prije imenovanja ravnateljice Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu obnašala je funkciju voditeljice Odjela za periodičke publikacije i informatora u Znanstvenoj knjižnici Zadar. Na čelu najveće sveučilišne knjižnice u Hrvatskoj, dr.sc. Tatijana Petrić je od rujna 2015. godine.
Zavirili smo u njezin književni popis, a na njemu se između ostalog nalaze i ova književna djela koja svakako preporučuje svim ljubiteljima dobrog štiva.
MARKO MARULIĆ: Judita
Prvo tiskano književno djelo na hrvatskome jeziku zaslužuje biti dio književnog kanona s kojim bi se trebao upoznati svaki mladi čovjek u našoj zemlji. Zahvaljujući spjevu „Judita“, njegov autor Marko Marulić stekao je naziv oca hrvatske književnosti i hrvatskoga Dantea. Iako preuzeta iz Biblije, priča u epu alegorijski upućuje na Marulićevu suvremenost, koju obilježava strah i neizvjesnost pred opasnošću od Turaka. Ep je dovršen 1501. i tiskan 1521. godine. Izdanje iz 1522., koje krasi devet drvoreza s ratnim prizorima, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ovo je ujedno i poziv mladima da najveću hrvatsku knjižnicu učine neizostavnim mjestom u svojim znanstvenim i kulturnim potragama.
IVO ANDRIĆ: Prokleta avlija
Kultna knjiga našeg nobelovca, koja, između ostalog, pripovijeda o pripovijedanju samom, složen je književni tekst, izbrušen prepoznatljivim Andrićevim stilom. Carigradska tamnica, prepuna zatočenika svih profila i narodnosti, koji su se u njoj zatekli krivi ili nedužni, alegorija je cjelokupnoga života. Iako opsegom spada u kraće Andrićeve prozne tekstove, pa je neki stoga nazivaju i duljom pripovijesti – a ne romanom, Prokleta avlija je jedno od najslojevitijih djela naše novije književnosti, otvoreno za uvijek nova iščitavanja i interpretacije.
GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ: Sto godina samoće
Ovaj roman Gabriela Garcíe Márqueza, kolumbijskog pisca i novinara te jednog od najprevođenijih nobelovaca svih vremena, zasigurno je puno pridonio popularizaciji latinskoameričke književnosti, čiji naslovi danas preplavljuju police naših knjižnica i knjižara. Kroz neobičnu povijest obitelji Buendía u izmišljenom gradiću Macondo autor nas upoznaje sa složenom i krvavom južnoameričkom prošlošću, istodobno nas šarmirajući ispreplitanjem povijesnog i fantastičnog. Roman se često spominje kao reprezentativan primjer magijskog realizma, a autor je navodno i sam plakao nad sudbinom njegovih likova. Čarobno štivo i roman kojemu se uvijek rado vraćam.
EDUARD OSREDEČKI: Novi suvremeni bonton
Kao općeprihvaćeni kodeks lijepoga ponašanja, bonton je doživio brojna izdanja na mnogim svjetskim jezicima. Dovoljno je zaviriti u online katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice da bi se uvjerili kolika važnost mu se pridaje i u našoj kulturi. Baratati znanjem, a pritom ne mariti za pristojno ophođenje s drugima, primjeren izgled i gestikulaciju, neprihvatljivo je u svakom društvu i svakom vremenu. Premda bi njegove osnove trebale biti dio odgoja svakog pojedinca, korisno je prelistati stranice najpopularnijega hrvatskog bontona, osvježiti postojeća znanja i nadopuniti ih novim spoznajama – za vlastitu dobrobit i ljepšu sliku društva u kojemu živimo.
VESNA PARUN: Zore i vihori
Zbirka poezije jedne od najvećih hrvatskih pjesnikinja po mnogočemu predstavlja važnu činjenicu u hrvatskoj književnosti. Otisnuta 1947. godine s naslovnicom koju je potpisao veliki Edo Murtić, zbirka je u početku bila pod paljbom suvremenih kritičara, dok je danas svjedočanstvo toga kako su vrijedna umjetnička ostvarenja kadra nadživjeti svoje osporavatelje. Važna je i kao trenutak afirmacije ove hrvatske pjesnikinje, koja nas je do svoje smrti 2010. godine očaravala raskošnim pjesničkim izrazom, ostavivši iza sebe više od 60 knjiga proznih i poetskih tekstova. Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene stihovi su koji su zaslužili ući u svaku antologiju novijega hrvatskog pjesništva, a drag su dio i moje kućne biblioteke.
