[Obavezno štivo] Redakcija srednja.hr preporuča 6 knjiga koje bi svi trebali pročitati
Naša mala radna zajednica kroz rubriku ‘Obavezno štivo’ na mjesečnoj bazi traži od raznih ljudi preporuku mladima za čitanje. Tako smo kroz nju ugostili rektore, bivše predsjednike, književnike i mnogo drugih, a sada vam predstavljamo naših šest redakcijskih prijedloga za čitanje.
Pred vama se nalazi po jedan prijedlog svakog člana redakcije portala srednja.hr. Riječ je o zanimljivim knjigama s kojima smo se susreli kroz 2015. godinu, a vama bi mogli pomoći da otkrijete nekog novog autora ili da utvrdite gradivo. Trk u knjižnicu i uživajte u čitanju!
Markus Zusak – Ja sam glasnik
Iako je ovaj australski pisac daleko poznatiji po svojoj književnoj uspješnici i jednako toliko popularnoj ekranizaciji Kradljivica knjiga, Ja sam glasnik je knjiga koja bi se trebala naći na svačijem popisu pročitanih knjiga. Ed Kennedy je maloljetni taksist koji radi na crno, svaki dan mu je isti, ispunjen kartanjem i susretima s uvijek istim ljudima. Kada u njegov poštanski sandučić počnu pristizati asovi i ceduljice s porukama, Ed postaje glasnik, postaje junak.
Markus Zusak svojim jednostavnim stilom uspijeva svako svoje djelo učiniti pitkim, a da ne ostaje na razini površnosti. S lakoćom svakog čitatelja uvlači u priču i nemala se knjiga čita u jednom dahu. Ja nisam glasnik. Ja sam poruka, rečenice su kojima roman završava, a vas će natjerati da poželite da ne morate zatvoriti korice.
Inga Đuđik
Životinjska farma – George Orwell
Životinjska farma svjetski je poznata knjiga koja kroz metaforu opisuje funkcioniranje našeg društva, političkih sustava te objašnjava negativan utjecaj moći na pojedince koji se domognu vlasti. Vjerujem da je veliki broj naših čitatelja pročitalo ovu knjigu. Njima bi preporučio da ju ponovno prolistaju, a za one koje već nisu smatram da je to obavezno štivo jer odlično objašnjava i aktualno političku situaciju u Hrvatskoj te sam siguran da će tako biti i sljedeće izbore, a vjerojatno i one nakon.
Saznajte tko su konji, tko ovce, tko svinje, a tko poslušni psi u našem okruženju te se zapitajte koja ste vi životinja u ovoj našoj Ljudskoj farmi.
Anton Mezulić
Travnička hronika – Ivo Andrić
Travnička hronika je remek djelo jedinog Nobelovca iz oblasti književnosti s naših prostora. Iako je na kraju krajeva fikcija, temeljena je na mnoštvu dokumentirane građe. Tema koja se provlači kroz knjigu je dolazak austrijskog i francuskog konzula u vezirski Travnik početkom XIX. stoljeća. E sada zamislite muku europskih diplomata, naviklih živjeti u Parizu i Beču u jednom sasvim drugačijem okruženju, kada dolaze u zaostalu sredinu gdje se prema svemu stranome ljudi odnose s nepovjerenjem i otporom.
Obzirom da je Ivo Andrić rođeni Travničanin, pripovjedač svjetskog kova te diplomat u jednoj fazi svog života, ovo djelo naizgled teške tematike, svojim je vještinama i bliskom mu tematikom napravio vrlo pitkim i zabavnim. Kroz dramatične priče i događaje do najsitnijih detalja opisuje bosansku provinciju i navike njenih ljudi, kao i međusobne trzavice između naroda, koje se nisu ugasile kao što znamo do današnjeg doba. Dosta opisanih odlika mentaliteta i navika, slične su za bilo koji kraj našeg okruženja, tako da će ga bez problema razumjeti i netko u Našicama, Poreču ili Omišu.
Malo obeshrabrujuće djeluje to što kada usporedite neke današnje situacije i okolnosti s opisanima u knjizi, uviđamo da se ništa na ovim prostorima ne mijenja od 1945. (ili ako hoćete od 1800-ih kada se radnja odvija) do danas, iako je prošlo već 70 godina. Osim toga, Andrić u Travničkoj hronici potanko portretira ključne likove, iskazujući sve njihove emocije, tjeskobe, brige i strahove, kao i mračne ljudske nagone koji isplivavaju u ovom sukobu civilizacija.
Ivan Božić
Sve od Michelle Houellebecqa
Najradije bih vam preporučio bilo što od Houellebecqa, ali samo nemojte početi s Mogućnost otoka, to ćete moći cijeniti nakon dvije ili tri pročitane knjige.Michelle Houellebecq je pisac koji nevjerojatno precizno crta i analizira čovjeka u modernom zapadnom društvu. U njegovim knjigama nema aha momenta, sve što u njima piše znamo da je istinito samo si to još nismo osvijestili ili priznali.
Šok koji proizvode ne proizlazi iz ekstremnog nasilja ili eksplicitnog seksa (mada mu se svaka knjiga manje više bavi seksom) nego iz eksplicitne istine o otuđenosti i usamljenosti. U njima nema romantike ni poruke, Houellebecq ne pruža lijek nego samo dijagnosticira. I to radi fantastično.
Jerko Mihaljević
Pismo nerođenom djetetu – Oriana Fallaci
Kontroverzna novinarka I književnica, Oriana Fallaci, autorica je ovog romana koji iako je nastao sedamdesetih godina, još uvijek ima velik utjecaj I nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U pismima koje autorica šalje svom nerođenom djetetu opisuje najvažnija pitanja s kojima se svi susrećemo u životu I djetetu objašnjava svoja iskustva, ponekad surovo, ali uvijek realno.
Posebno je zanimljivo knjigu koja se bavi univerzalnim temama ipak pogledati i u kontekstu vremena u kojem je nastala, u tada još konzervativnoj i zatvorenoj Italiji, u kojoj se na samohrane majke prijeko gleda, a majčinstvo i karijera nisu dobrodošli. U tom okruženju čak i jaka, za mnoge kontroverzna žena, Oriana Fallaci donosi jednu od najtežih životnih odluka. Knjiga koju svaka žena treba pročitati.
Marina Šimunić
Childhood’s End – Arthur C. Clarke
Clarke je surađivao s Kubrickom na filmu 2001: A Space Odyssey, a uz Heinleina i Asimova bio je dio velike trojke znanstvene fantastike. Knjiga Childhood’s End napisana je 1953., a radnja se odvija u vremenu velike utrke za Mjesec. Zemlju posjećuju izvanzemaljci koje predstavlja Karellen, a njihova misija je uvesti red na našoj planeti. Imaju tehnologiju s kojom mogu pokoriti ljude svojoj volji, ali tvrde da im je namjera donijeti mir i blagostanje. Dok im jedni vjeruju, drugi su skeptični prema njihovoj misiji te žele pružiti otpor.
Bismo li kao rasa pristali na određeni oblik monitoringa i kontrole izvanzemaljaca za bolju budućnost, kao što do danas dopuštamo u dobroj vjeri političarima i Vladama diljem svijeta? Clarke je upravo tu vječnu dilemu odricanja za bolje sutra napisao u verziji sa stranom inteligencijom dok su sve slučajnosti s današnjim modernism svijetom namjerne. Povezanost sa stvarnim ljudima, živima ili mrtvima, nije nimalo slučajna.
Marko Matijević
