Obavezno štivo: Voditeljica najveće fakultetske knjižnice u Hrvatskoj preporučuje pet knjiga koje morate pročitati
Od 15. listopada pa sve so 15. studenog obilježava se diljem Lijepe naše Mjesec hrvatske knjige. Tim smo povodom odlučili oživjeti svoju rubriku Obavezno štivo, u kojoj osobe iz javnog života, akademske zajednice i razni stručnjaci daju svojih pet književnih preporuka. Ovoga puta svoje preporuke domaćih naslova dala je voditeljica Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Višnja Novosel.
foto: Inga Đuđik|srednja.hr
Druga najveća knjižnica u državi, odmah nakon NSK, ona je Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Knjižnica Filozofskog ujedno je i najveća fakultetska knjižnica u Hrvatskoj, a njen fundus obuhvaća više od 600.000 svezaka. Sve te knjige čuvaju se u novoizgrađenoj peterokatnici, a ova je Knjižnica nedavno uvrštena i u 32 najljepše na svijetu.
Osim što je lijepa i opusom bogata, knjižnica mora biti informacijsko, obrazovno, kulturno i komunikacijsko središte. Brigu o tome da obavlja spomenute uloge vodi Višnja Novosel, voditeljica Knjižnice FF-a. Novosel je diplomirala je pedagogiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Sveučilištu u Zadru magistrirala je bibliotekarstvo. Poslijediplomski specijalistički studij iz marketinga neprofitnih organizacija završila je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2004. zaposlila se na Filozofskom fakultetu, a od siječnja ove godine postala je voditeljica Knjižnice. Veliki intervju s njom možete pročitati na uvijek zanimljivom blogu Knjižnice.
Kako smo u Mjesecu hrvatske knjige, učinilo nam se prigodnim Novosel zamoliti za preporuke pet domaćih knjiga te obrazloženja zašto biste ih trebali pročitati. Nama se čini kako će i oni najizbirljiviji na popisu kojeg je Novosel sastavila pronaći nešto za sebe.
Nadežda Čačinović: Zašto čitati filozofe: u pedeset kratkih poglavlja
Knjiga koja vas može potaknuti na mišljenje i otkrivanje mnogih autora za koje ste sigurno čuli, ali niste još imali vremena proučiti njihova djela ili se upustiti u dublje istraživanje. „Zašto čitati filozofe: u pedeset kratkih poglavlja“ nije povijest filozofije nego putokaz u razmišljanje i traženje odgovora na pitanja o biti samog života koja si sigurno sve generacije postavljaju, a samo rijetki usude potražiti u filozofiji. Filozofija danas nije toliko popularna, no svakako je potrebna u razvijanju mišljenja i propitivanju svijeta oko sebe.
Srećko Horvat i Igor Štiks: Pravo na pobunu: uvod u anatomiju građanskog otpora
Kao nekome tko radi u obrazovnom sustavu, ali i onima koji studiraju, knjiga „Pravo na pobunu: uvod u anatomiju građanskog otpora“ sigurno je zanimljiva i poučna, a pri tome pruža i uvid u širi međunarodni kontekst krojenja svjetske politike povezujući ga s događanjima na hrvatskim fakultetima 2009. godine. U današnjem se svijetu puno govori o demokraciji, ali rijetko o načinima na koje se može promijeniti svijet, odnosno društvo u kojem živimo. Čitajući ovu knjigu, shvaćate cjelokupni kontekst u kojem sveučilišta postaju tvornice radne snage.
Nebojša Lujanović: Oblak boje kože
Ovaj roman treba pročitati zato da se oni drugi shvate na novi način, da vidite kako je nekome u njegovoj koži i kako se nosi s preprekama koje onima koji nisu obilježeni „drugačijosti“ ne stoje na putu. Lujanović kroz roman donosi i puno informacija o kojima nismo učili u školama i o kojima se ne govori, a koje obilježavaju dio naših sugrađana (npr. stradanja Roma u logorima tijekom 2. svjetskog rata).
Slavenka Drakulić: Božanska glad
„Božanska glad“ jedan je od upečatljivijih romana koji obično preporučim među prvima svima koji tvrde da se u domaćoj književnosti nema što čitati. Roman je to koji govori o požudi i posesivnosti, a sam razvoj radnje vas tjera da čitate u jednom dahu.
Miroslav Krleža: Na rubu pameti
Možda je pomalo klišeizirano preporučiti Miroslava Krležu, no roman „Na rubu pameti“ je posve bezvremen i mislim da ga je dobro čitati i više od jednom u životu. Čitajući imate osjećaj kao da s nekim razgovarate o problemima koji vas zaokupljaju i potpuno je nevjerojatno da je roman prvi puta objavljen prije 80 godina. Osobno mi je to Krležino najdraže djelo, a zapravo bi se mogao nazivati i traktatom o ljudskoj gluposti.
