‘Obavio’ sam prvi izlazak kao student: Zaštitar rekao frendici da sam jadan jer idem s njom u klub
Kada se doselite u Zagreb iz nekog drugog grada, posebice ako ste iz malog mjesta ili sela, shvatit ćete da je klubova i mjesta za izlazak napretek. Čak možete birati mjesta s obzirom na to kakvu glazbu puštaju. Dok živite u studentskom domu svake večeri možete se priključiti i zabavi na klupicama. Pa je tako na red došao i moj prvi izlazak.
Jedan od važnijih dijelova studentskog života, osim predavanja i obaveza na faksu, apsolutno su i izlasci te zabava. Nakon useljenja u dom, red je na prvi izlazak u Zagrebu. Treba iskoristiti posljednje dane prije nego što krenu kolokviji i pisanje seminara. Od toliko mogućnosti teško je odlučiti kako i kamo poći, pa je možda najbolje krenuti od najbolje lokacije – Save.
Pogrešan stajling
U izlazak krećem s prijateljicom, također studenticom, koja je u Zagrebu već par godina. To apsolutno nije loše jer ćete upravo tako najbolje naučiti kako se partija i u budućnosti, kada ćete izlaziti sa svojim vršnjacima, znati sve što vas čeka. A možda ćete moći i podijeliti pokoji savjet. Nekog naročitog plana nema osim da se ide van. Od frendice samo dobivam poruku da obučem neke ‘rebe’ jer postoji velika vjerojatnost da ćemo završiti u nekom klubu. Apsolutno bez ideje što da obučem, osim naredbe traperica, stavljam hudicu i jaknu na sebe te izlazim.
Nalazim se s frendicom, no ona nije zadovoljna mojim stajlingom. Možda će kasnije biti vremena da se presvučem. Do tada, razmišljamo o prvoj lokaciji. Odnosno, ona razmišlja, ja sam ovog puta više stava gdje god bili, bit će dobro. Prvo odlazimo u jedan mali klub u kojem su pića vrlo jeftina, što je i vidljivo po količini ljudi koja se smjestila u taj mali prostor. Naime, mjesta za nas nema tako da nakon desetak minuta čekanja da će netko izaći, što bi bilo vrlo čudno, izlazimo mi.
Budući da vrijeme curi i sad je već definitivno vrijeme za nešto poduzeti, možda je najbolja opcija kupiti neko piće i otići malo ‘bančiti’ na Savu. To i činimo jer na klupicama uvijek ima nekoga. Nisam osoba koja će se tek tako prikrpati nekome, doslovno na cesti, stoga se mi ipak odlučujemo puštati glazbu u mojoj sobi, a prije toga kupujemo i burek s mesom. Tako zabava počinje u mojoj sobi. Cimera nema, ali da je tamo vjerujem da bi nam se i on pridružio. Soba u studentskom domu koliko god bila mala, ima dovoljno mjesta i za ples. Pogotovo ako u sobi imate umjetni cvijet u tegli koji idealno dođe na stih ‘samo budi dobar i pokloni mi cvijet’. To je više đir pjesama koje ja inače slušam, ali frendica me podučava i njezinim najboljim cajkama jer ipak je to glazba za ‘razbacati se’. No, vrijeme moje glazbe doći će nešto kasnije.
Pukla naramenica na majici
Nakon igre ‘jesi li ili nisi’ u kojoj saznajem neke alarmantne činjenice o frendici, ali i o sebi, negdje iza ponoći vrijeme je za odlazak u obližnji popularni klub. Neki moj uvjet je da ne moram cijelu noć slušati cajke, ali valjda se i to mora probati. No, na ulazu u dotični klub zaštitari nas traže osobne, a vrlo brzo frendica dobiva i vrlo neprimjeren komentar, doslovno ničim izazvan.
– Jadan muškarac koji ide s tobom u klub, rekao je zaštitar. Nakon kratke konverzacije, jasno je da je komentar bio seksistički.
To je vrlo dovoljan razlog za više nikada ne vratiti se u takav klub, ali to nam je vjerojatno bio i znak da otiđemo negdje drugdje. Što smo i napravili. Nazvali taksi i od onog da ću cijele noće morati slušati cajke došli do toga da sam cijelu noć slušao treš, što je apsolutno po mom guštu. U tom je klubu, bar meni osobno, bilo genijalno. Zabavili smo se i plesali, a i druga ekipa je bila super. Vrhunac je bio kad je mojoj frendici pukla naramenica na majici, no ni ona ni ja baš ne znamo kako i kada se to točno dogodilo. No dobro, sve je to dio izlaska.
U tom klubu ostajemo do kraja i moraju nas otjerati da izađemo jer ja definitivno ne želim ići. No, zora već polako sviće pa možda ne bi bilo loše pronaći tramvaj do Save i leći. Ipak, to je u noćno-jutarnjim satima nešto teže jer sljedeći tramvaj dolazi tek za sat vremena. Poslušam savjet frendice, zovem taksi i vraćam se doma. Odnosno, u dom. Teško je to zvati svojom kućom, svojim domom, ali tako ga sada zovem. To je vjerojatno onaj fenomen da Sava ima dušu. O tome ću možda moći govoriti za nekoliko mjeseci, sada još ne bih ulazio u takva razmišljanja.
Vraćam se živ i zdrav, frendica također javlja da nije imala problema na putu osim što su pored nje polako vozila tri auta kada je pješačila, ali sve je to dio izlaska. Dan poslije provodim spavajući, osim kratkog izleta u menzu, a ono što znam je da ću svoj izlazak ponoviti vrlo, vrlo brzo.
Trenutno se najviše ‘bruji’ o brucošijadama, a ako volite treš kao i ja, već sada možete kupiti karte za prvu brucošijadu portala srednja.hr 4. studenog u Boogaloo Zagreb, kada će nastupati i 2kitice, Dino Blunt, Ružno Pače te Neki to vole vruće, a na Trash partiju bit će DJ Kiki B. i DJ Sin. Vidimo se!
