Obvezno štivo: Najbolji ‘lovac’ u državi daje preporuke domaćih knjiga koje morate pročitati
Prošle godine na mjesto ‘lovca’ u popularnom kvizu ‘Potjera’ zasjeo je Krešimir Sučević Međeral, doktor lingvistike i hungarologije i zaposlenik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Njegovo znanje zastrašuje protivnike, a završni krug ‘Potjere’ u kojemu je on suparnik poprilično je izazovan za sve sudionike. Kako se sve do 15. studenog obilježava se Mjesec hrvatske knjige, popularnog smo ‘lovca’ zamolili smo da nam da pet preporuka domaćih knjiga koje biste trebali pročitati.
foto: HRT
Nastupio je u nekoliko kvizova, a srednjoj školi bio je vrlo dobar učenik uz, kako kaže, vrlo slabe radne navike. Svojedobno je lovac Sučević Međeral predavao mađarski studentima lingvistike na Filozofskom fakultetu, a u slobodno vrijeme obožava putovati, učiti jezike i, između ostalog, čitati. Kako stižu hladniji dani u kojima se najbolje ušuškati uz dobru knjigu, pročitajte u nastavku koje je domaće naslove izabrao kao obavezno štivo.
Joža Horvat – Besa
Vjerojatno najpotpuniji hrvatski putopis, koji spaja ono najbolje u tom žanru – osobne impresije i doživljaje te faktografiju, pomažući tako i u obrazovanju čitatelja, a ne tek u pukom iščitavanju tuđih avantura. Ludi poduhvat međimurskog “žabara” Horvata, koji se s 15-metarskom jedrilicom otputio oko svijeta unatoč sumnjama koje su mnogi izražavali glede uspjeha toga pothvata. I u vidu brodskog dnevnika u dva sveska podario nam djelo koje se čita u dahu i mami čitatelje da i sami osjete makar djelić atmosfere južnih mora.
Marino Zurl – Splavom od Zagreba do Crnog mora
Slično Horvatu, ali na rijeci, Zurl opisuje nizvodni put Savom i Dunavom, susrećući živopisne likove i prolazeći kroz avanture karakteristične za plovidbu Balkanom. Nisam nikada uspio doznati je li Zurlov putopis, za razliku od Horvatovog, doista opis stvarnoga putovanja (na internetu nema nikakvih informacija o tom pothvatu, osim same knjige), no za užitak čitanja to nije ni važno. Sličnom se tematikom bavi i “Dunavski blues” Hrvoja Ivančića, ali nekako radije dajem prednost Zurlovoj knjizi.
Goran Tribuson – bilo koji od romana iz serije o Nikoli Baniću
Nikola Banić hrvatski je Maigret ili Montalbano – policijski istražitelj (koji početkom devedesetih prelazi u privatnike) namčorasta karaktera koji svojim cinizmom i nekonvencionalnim metodama rješava zamršene kriminalne slučajeve Zagreba kasne Jugoslavije i hrvatskog rata i poraća. Britki inteligentni humor i tradicionalno pitki Tribusonov stil s određenom dozom melankolije i društvene kritike čine ovo štivo idealnim za trenutke opuštanja, poput godišnjeg odmora.
Ante Tomić – Ništa nas ne smije iznenaditi
Mnogim muškarcima srednje i starije životne dobi vrijeme provedeno u JNA bilo je jedno od najdosadnijh razdoblja u životu dok je trajalo, ali ga se danas prisjećaju s nostalgijom – ne samo zato što su bili mlađi i što im je naprasiti komandant bio najveća briga u životu. Sitne spačke kojima junaci ove knjige pokušavaju začiniti smrtno dosadnu atmosferu u pograničnoj karauli na albanskoj granici, unatoč povremenim apsurdnim obratima, izgledaju prilično realistično i daju humornu prevlaku zapravo prilično otužnim životima glavnih junaka. Boravak u vojsci, kolikogod mučan i besmislen za sve njih, zapravo je određen mikrokozmos koji ih štiti od neugodnosti stvarnoga života tamo vani – propale veze, nesretnog braka, želje za životom u slobodnom svijetu, borbe s epilepsijom… Knjiga koja podsjeća na bolnu istinu da, kolikogod nam se nešto činilo teškim i mučnim, ujedno nam može biti izvor zadovoljstva ako prikladno promijenimo perspektivu.
Renato Baretić – Osmi povjerenik
Još jedna knjiga o osobnoj katarzi prepotentnog zagrebačkog političara u usponu kojega po kazni šalju na fiktivni najudaljeniji jadranski otok, kako bi toj svojevrsnoj ribarsko-anarhističkoj utopističkoj arkadiji uspostavio lokalna politička tijela i organizirao izbore. Sudar svjetova dovodi do preispitivanja smislenosti onoga što bi povjerenik trebao raditi, pogotovo kada uvidi da otok ima svoju vlastitu unutrašnju logiku koja savršeno funkcionira. “Osmi povjerenik” svojevrsna je hrvatska verzija “Života na sjeveru”, koja čitatelja, razočaranog suvremenim hrvatskim ispolitiziranim društvom, navodi da i sâm pronađe neki svoj Trećić, neku stijenu nasred Jadrana, gdje će okrenuti leđa svemu što su ga učili da je dobro i smisleno, i slijediti svoje instinkte.
