Od Španjolske do Hrvatske vlakom mi je trebalo 55 sati: Evo koliko košta putovanje Europom tri tjedna
U povratku od Seville do Hrvatske vlakom mi je trebalo čak 55 sati, a uvjerio sam se i da su priče o lopovima u noćnim vlakovima itekako istinite. Sukus je to kraja mog Discover EU putovanja vlakom Europom koje se nastavilo od španjolskog Benidorma do Malage, mjesta u kojem je rođen Pablo Picasso. Tamo se okupilo 40-ak mladih iz cijele Europe koji su u to vrijeme bili na Discover EU programu. Nakon sportskih aktivnosti na plaži slijedila je i moja zadnja destinacija – Sevilla koja bi bila puno ljepša da centar nije obasipan kočijama koje vuku konji. Kada zbrojim sve troškove na putovanju dolazim do zaključka da je za otkrivanje novih mjesta i proširivanje vidika vrijedio svaki cent.
Hrvatski vlak i kraljevska palača u Sevilli | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Discover EU prilika je da mladi osvoje besplatne karte za vlak po cijeloj Europi. Jedan sam od tih sretnika koji je dobio karte, a moje putovanje krenulo je od Zagreba do Pariza gdje je jedinu pomutnju napravio HŽ, pa preko zanimljivog susreta sa srednjoškolcima na maturalcu u Barceloni i sve do razočaranja u Madrid te oduševljenja u malo mjesto zvano Benidorm.
Plivanje, surfanje, odbojka na pijesku, spike ball
Moje putovanje nakon Madrida nastavilo se u španjolsku Malagu, inače rodni grad Pabla Picassa. U sklopu programa Discover EU organiziraju se i razni susreti svih koji putuju, a jedan od njih bio je upravo u Malagi. Zgodna je to prilika da se na tom programu nešto uštedi jer su u dane susreta hrana i smještaj besplatni.
Ovaj susret u Malagi bio je tematski povezan sa sportom, pa su kruna susreta bile sportske aktivnosti na plaži. Plivanje, surfanje, odbojka na pijesku, bacanje frizbija i spike ball. Ovo potonje je igra koju sam u Španjolskoj prvi put zaigrao, no nedavno sam vidio da se počela igrati i u Zagrebu. Riječima ju je teško opisati, no zapravo se radi o dva tima koji su poredani jedan nasuprot drugih ili pomiješani oko mreže koja je na podu u sredini. Loptu treba servirati udarcem prema toj mreži, a ona se odbija do suprotnog igrača. Teško ju je opisati, ali igrati ju je jako zabavno.
Plaža u španjolskoj Malagi | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Na tom susretu imali smo i stručno razgledavanje grada, escape room po gradu, a kušali smo i neka tradicionalna jela poput Campera, tradicionalnog sendviča iz Malage ili Pescado frito, prženu ribu. Nakon tri dana u Malagi otišao sam na svoju zadnju destinaciju, u Sevillu.
Tamo me zbilja oduševila ogromna kraljevska palača i njezin dizajn. Grad odiše arhitektonskim ljepotama, no jedna stvar mi je zasmetala. Grad je pun kočija koje vuku konji. Jasno mi je da je ljudima zanimljivo voziti se na kočiji, no sam centar time je toliko pretrpan da je miris toga zaista intenzivan.
Od Seville do Hrvatske 55 sati u vlaku, zbog kašnjenja od 40 minuta vraćen mi novac
Kada sam zadnji dan ujutro krenuo prema željezničkom kolodvoru u Sevilli prvi put me u Španjolskoj dočekala i kiša, to jest pljusak. Srećom, spasila me jednokratna kabanica koju sam imao sa sobom. Tako je krenuo moj put kući vlakom.
Ruta vlakovima je bila sljedeća. U nedjelju vlakom od Seville do Madrida pa onda do Barcelone. Pauza, odnosno noćenje u Barceloni od 15 sati. Zatim vlakom od Barcelone do francuskog Lyona, pa do Ženeve u Švicarskoj, a zatim do Zuricha. Od Zuricha do Beča noćnim vlakom, onda od Beča do slovenskog Celja i naposljetku od Celja do Hrvatske. Sveukupno 55 sati.
Kraljevska palača u Sevilli | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Putovati svim tim vlakovima bilo je izuzetno uzbudljivo. Na primjer, španjolski vlak od Barcelona do Lyona kasnio je 40 minuta jer je krenula oluja. Kako je Discover EU program koji daje besplatne karte, ali ponekad treba platiti rezervaciju za vlak, dobio sam povrat te rezervacije jer španjolska željeznička kompanija vraća novac u potpunosti ako vlak kasni više od 30 minuta. Ako kasni između 15 i 30 minuta vratit će vam 50 posto iznosa. Povrat se dobiva preko online formulara, a ja sam ga dobio u roku od tri dana.
U Zurichu sam zamalo zakasnio na svoj vlak. U Švicarskoj nisam koristio mobilni internet jer ona nije u Europskoj uniji pa nisam htio riskirati moguće troškove. Cijene su paprene. Jednom sam uspio ‘provaliti’ u nečiji WiFi. Samo sam trebao preuzeti kartu, nije bilo druge. Na vlak sam pak skoro zakasnio jer je u Discover EU aplikaciji, koju možete srećom koristiti bez interneta, stajalo da vlak ide u 21:40. A zapravo je išao u 21:10.
Lopovi u noćnim vlakovima su stvarni, pripazite na svoje stvari
Shvatio sam to slučajno kada sam čekao da se na ploči s vlakovima pojavi moj vlak. No, onda sam shvatio da je moj vlak već odavno na popisu i da ide u 21:10. Kada sam pogledao na mobitel shvatio sam da je baš sad 21:10. Krenuo sam trčati jer apsolutno ništa drugo mi nije preostalo. Što ću u Švicarskoj gdje ne mogu upaliti ni internet, a već je večer i apsolutno je sve zatvoreno?
Srećom, vlak je kasnio u polasku 20 minuta pa sam se uspio ukrcati. Ipak je nekad dobro da vlak kasni. To je doslovno bila sreća jer mi je i jedan kondukter rekao da kasnim. U noćnom vlaku kondukter je isto bio malo ljut jer sam ja svoju kartu imao na mobitelu, a za noćne vlakove vrijedi pravilo da karte moraju biti ispisane. No, pustio me bez nekih sankcija i savjetovao da ubuduće to ne radim.
Švicarska iz vlaka | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
No, kondukter je svima u separeu dao još jedan važan savjet. Upozorio nas je da kada ćemo biti stići u Austriju oko tri ujutro, kod Innsbrucka i Salzburga, pripazimo na svoje stvari jer na tim stajalištima u vlakove ulaze lopovi. Kazao nam je kondukter da sve vrijedne stvari držimo ispod jastuka ako ćemo spavati. Nije mi bilo svejedno, ali iskreno sam mislio da su to lovačke priče. No, noć je pokazala drukčije.
Baš negdje oko tri sata probudio sam se i na karti vidio da smo u blizini Innsbrucka. Nekako sam odlučio ipak ostati budan, za svaki slučaj. I to je bila dobra odluka. Kada smo došli u Innsbruck, sve se činilo uobičajeno. Kada vrata od separea, koja ne znam zašto nisu bila zaključana, nije počeo otvarati – lopov obučen u crno. Znao sam odmah da je to lopov jer sam već otprije memorirao ljude koji su bili u mom separeu. Srećom, odmah kada sam se ustao lopov je brzo zatvorio vrata i otišao. Čuo sam da govori drugom lopovu da nije uspio ništa obaviti. Pa, u noćnim vlakovima zbilja valja pripaziti, a novčanik i mobitel svakako držati ispod jastuka. Inače, krađa se ne treba uvijek bojati jer su u Barceloni jednoj Njemici ukrali mobitel, no nakon par sati policija je uspjela pronaći lopova i vratiti mobitel vlasnici.
Koliko košta putovanje Europom tri tjedna uz ‘besplatne’ karte za vlak?
Na kraju ovog putovanja vrijedi reći i koju o samim troškovima. Discover EU program je koji daje besplatne karte za vlak, no u nekim vlakovima, ponavljam, ipak trebate platiti rezervaciju. Tako da je za moje rezervacije otišlo 130 eura, a njihove cijene variraju od države do države. Dva puta putovao sam autobusom pa je na to otišlo 100 eura. Spavao sam u hostelima, a prosječna cijena po noćenju bila mi je 37 eura. Ni s jednim hostelom nisam imao problema, a svi oni bili su ili u samom centru grada ili jako dobro povezani javnim prijevozom. Dva noćenja u Malagi pokrivao je sam program, pa sam smještaj ukupno platio 550 eura.
Na hranu i ostale potrepštine u prosjeku sam dnevno trošio 31 euro, tako da je ukupno na to otišlo 560 eura. Približno je moje putovanje od tri tjedna koštalo 1.300 eura. Za toliko novih mjesta i proširivanja vidika – vrijedi svakog centa. Na cijelom putovanju obišao sam šest država, 9.000 kilometara i 17 vlakova.
Istina je da ovaj program znači da će u financiranju mladima trebati pomoći njihovi roditelji i kakav učenički, studentski ili sezonski posao, no to se zaista isplati. Program se promovira i kao prvo samostalno putovanje bez roditelja po Europi, a ako uspijete uloviti i koji meet up susret sudionika može se dosta uštedjeti. A na putovanje možete ići i samo nekoliko dana u neku obližnju zemlju.
*Osvrt je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
