Od Vivaldija do Beethovena: Ovako to zvuči kad klasične skladbe dobiju moderne obrade
Klasična glazba se zove klasična zato što je uvijek jednako relevantna, kvalitetna i omiljena. Ipak, posljednjih godina vidimo da se klasična glazba ne samo ne sluša, već se smatra i dosadnom. I zato postoji sve više i više novih obrada klasičnih djela.
Foto: Unsplash
Sva glazba ovog svijeta je stvorena na samo sedam tonova koja se vrte u krug. Baš kao što je i sva književnost napisana koristeći samo limitiran broj slova. Zanimljivo je razmišljati o svijetu na taj način, ali nećemo sada (pretjerano) filozofirati. Vratimo se na početak, na glazbu.
U samom uvodu smo spomenuli klasičnu glazbu i upravo njome ćemo se danas baviti, ali ne na klasičan način (kužite? ne? ok, prestajemo…). Klasičnu glazbu, htjeli-ne htjeli, sasvim sigurno ste susreli u nekom trenutku u školi. Ako ništa, za vrijeme satova glazbene kulture, kada se zaista nadamo da ste saznali nešto o glazbi.
Klasičnu glazbu ne prati dobar glas i često se dogodi da je okarakterizirana kao ‘dosadna’, ‘zamorna’ ili ‘ozbiljna’. U stvarnosti, to ne bi moglo biti dalje od istine. Klasična glazba je u svoje vrijeme isto tako bila popularna, kao što je to danas slučaj s našom pop(ularnom) glazbom.
Mnogi suvremeni glazbenici će se ipak donekle složiti s tim tvrdnjama – šalimo se, neće nikada reći da su im klasici dosadni, ali će sasvim sigurno reći da oni tu glazbu čuju na neki drugi način. I ako netko talentiran čuje glazbu na drugačiji način, onda postoji šansa da ćemo ju i mi ostali moći čuti na neki novi način. Donosimo samo neke od najboljih primjera takvih slučajeva.
Tokio Myers – Bloodstream
Kada se pojavio na audiciji showa Britain’s Got Talent, Tokio Myers je izveo svoju verziju poznate skladbe Clair de Lune. Ta skladba je sama po sebi relativno popularna u moderno doba, ponajviše zato što se često koristi kao pozadinska glazba u filmovima. Svakako je se sjećate iz scene nakon pljačke u Oceanovih 11, ili iz Sumraka, u trenutku kada Bella prvi put posjećuje Edwardovu kuću.
Ipak, jednom kada čujete ovu novu verziju, sasvim sigurno ćete se u potpunosti zaljubiti u Tokija. Ova nova izvedba u kojoj spaja staru školu i dodaje svoj potpis s modernim zvukom je sasvim sigurno jedna od ponajboljih modernih izvedbi klasične glazbe do sada. Naravno, ne smije se ignorirati ni činjenica da je maestralno odsvirao klasičan dio.
Max Richter – Spring 1 – Recomposed: Vivaldi’s Four Seasons
Ako ste gledali Bridgerton (jeste, nećemo se lagati), vjerojatno vam je jedna od najljepših scena bila ona posljednjeg plesa između Daphne i Simonea, kada se ‘ponovno’ zaljube jedan u drugoga, plešući pod kišom. Toj prelijepoj sceni je sasvim sigurno doprinijela i glazba koja je apsolutno pogođena.
Skladba na koju plešu je upravo ova – nanovo zamišljeno Vivaldijevo proljeće. Vivaldijeva četiri godišnja doba su vrlo vjerojatno među deset najpoznatijih klasičnih skladbi ikad, a pogotovo kada je u pitanju violina. I onda se pojavi Max Richter i da neku novu verziju koja nas ponovno osvoji.
2CELLOS – Whole Lotta Love vs. Beethoven 5th Symphony
Pričati o klasičnoj glazbi na moderan način je nemoguće bez spominjanja 2CELLOS-a. Ovaj dvojac koji se proslavio obradom moderne glazbe na ‘klasičan’ način, prošao je kroz klasično obrazovanje i zato se tu snalazi i više nego dobro.
Čak i ako niste ljubitelji klasične glazbe, sasvim sigurno će vas oduševiti ovaj mix Beethovenove pete simfonije s rock hitom Led Zeppelina Whole Lotta Love. Jednostavno stavite slušalice i uživajte u novom zvuku klasike.
