Oni su mijenjali nazive osječkih ulica i škola: ‘Većina studentskih zborova je tromo tijelo’
Bruno i Hrvoje dio su inicijative Mladforma na području Osijeka koja je 2021. godine postavila privremene ploče s imenima utjecajnih žena u nekim ulicama i školama. Naime, primijetili su da mali broj ulica i škola nosi ime po utjecajnim ženama Osijeka. Borili su se i da grad u proračun uvrsti sredstva za osiguravanje menstrualnih potrepština u školama. Za srednja.hr rekli su da im je problematično što mladi Osječani već dvije godine nemaju lokalni program za mlade, a većinu studentskih zborova u Osijeku opisuju kao troma tijela čiji su predstavnici nesvjesni svoje pozicije.
Hrvoje Potlimbrzović i Bruno Koić, Mladforma Osijek | foto: Filozofski fakultet u Osijeku, Mladforma, DKolektiv
Bruno Koić i Hrvoje Potlimbrzović, inače viši asistent na Filozofskom fakultetu u Osijeku, dio su inicijative Mladforma na području Osijeka. U javnosti su odjeknuli kada su 2021. godine privremeno promijenili nazive pojedinih ulica i škola u Osijeku. Povodom Međunarodnog dana žena postavili su privremene ploče s imenima utjecajnih žena u nekim ulicama i školama.
– Proveli smo mapiranje grada i utvrdili smo koliko je ulica posvećeno ženama, a koliko muškarcima. Naišli smo na jedan frapantan podatak, svega šest osječkih ulica ima nazive prema utjecajnim osječkim ženama. Situacija s osnovnim školama je nešto bolja, 12 je prema muškarcima, a osam prema ženama. Htjeli smo napraviti simboličnu akciju sa Zakladom Slagalica. Barem na neki period promijenili smo nazive jer formalno ne možemo mijenjati nazive ulica. Htjeli smo dati na važnosti šest žena koje su imale utjecaj na ovom području, rekli su nam Bruno i Hrvoje tijekom redakcijskog posjeta Osijeku gdje smo obišli brojne škole i fakultete.
‘Na neke kampanje dobivali smo odgovore, pogotovo u periodu lokalnih izbora’
No, nije im to bila jedina akcija. Također su 2022. godine tri puta upućivali Gradu Osijeku zamolbu da se u proračun uvrste sredstva za osiguravanje menstrualnih potrepština u školama. Bruno je kazao da su po uzoru dobre prakse u drugim gradovima htjeli i da Osijek uvede menstrualne potrepštine u škole.
– Ta kampanja je dugo trajala, ne zbog nas nego zbog ignoriranja grada. Onda smo išli s online kampanjom, informacijama koje to problematiziraju, statistikama. Nismo očekivali odgovor. Krajem 2022. dobili smo odgovor grada da je sada to pokrenuto na nacionalnoj razini pa grad nema ništa s time, objasnio je Bruno.
Hrvoje je dodao da je njihov kolega Saša pokrenuo inicijativu da se menstrualne potrepštine uvedu na Ekonomskom fakultetu, što mu je uspjelo. Hrvoje je rekao i da u perspektivi gradskog proračuna to nije velik novac koji treba izdvojiti za menstrualne potrepštine. Na Ekonomskom se provelo istraživanje i pokazalo se da vrlo velik broj studentica ima potrebu koristiti ih.
– Znamo da sve što tražimo trebamo potkrijepiti analizama i istraživanjima jer jako teško će se dogoditi reakcija na nešto što je samo verbalizirano. Na neke kampanje dobivali smo odgovore, pogotovo u periodu lokalnih izbora 2021. godine, sve što smo tražili dobivali smo barem odgovore. Kakva je politička klima u gradu i okolicu tako i surađujemo, pojasnio je Bruno.
Problematično im je što Osijek nema zaposlenu osobu koja bi bila zadužena za mlade
Osijek još uvijek nema centar za mlade, objasnili su nam iz Mladforme, a Grad se uvijek poziva na gradske prostore u zgradi Stare Pekare. Bruno je pojasnio da kada se pojavila priča da bi centar za mlade trebao biti u toj zgradi, oni su slali dopis gradonačelniku. U njemu su iznijeli osnovne aspekte koji moraju biti unaprijed određeni kako bi centar funkcionirao.
– Centar bi trebao imati zaposlenu osobu, stručnjaka koji radi s mladima i koji će se baviti onima što je mladima potrebno. Nije dovoljno samo otvoriti centar. Imali smo detaljan opis što bi trebalo biti uključeno u centar, no stalo je s tim prostorom i nemamo nove informacije, naveo je Bruno.
Hrvoje je kazao i da je problematično što u samom gradu nema zaposlene osobe koja bi bila zadužena za mlade. Naime, Hrvoje je objasnio da ne postoji upravni odjel za mlade, već su oni raspoređeni kroz druge upravne odjele. Smatra da su mladi tako svugdje, a zapravo ih nema nigdje. Osječani već više od dvije godine nemaju svoj lokalni program za mlade, a predsjednik Savjeta mladih Grada Osijeka kazao nam je da u tome ne vidi problem.
– Savjet mladih je tijelo koje je uvijek uključeno u izradu lokalnog programa za mlade, a problem je što mi taj program nemamo dvije godine. On barem na nekoj simboličkoj razini, a zapravo je puno snažniji od puke simbolike, treba zacrtati neke puteve kako bi grad trebao brinuti o mladima i na koji način i u kojim sve područjima. Ono što je pohvalno što su bili organizirani sastanci, konferencije i okrugli stolovi tijekom kojih se raspravljalo koje točke bi lokalni program za mlade trebao obuhvaćati. Na svakom sastanku bili su i predstavnici grada, to je bilo jako produktivno i očekivali smo da će nakon toga program biti gotov, međutim programa još uvijek nema. Sad se govori da bi mogao biti izglasan, objasnio je Hrvoje.
‘Tu nam dolazi i studentski pravobranitelj, to je tek neosviještena pozicija’
Dodao je i da je lokalni program za mlade preduvjet za prijavu Grada Osijeka na natječaj za ‘Grad za mlade’ koji raspisuje Udruga gradova. Ono što najviše muči mlade u Osijeku, smatra Hrvoje, teško je pitanje. No, izdvojio bi želju srednjoškolaca za povoljnijim pokazima za gradski prijevoz i pitanje dostupnosti sadržaja po pitanju sporta. Problemi su svakako, dodao je Hrvoje, i stambene politike te demografske olakšice. Bruno je naveo da bi mladi voljeli imati i centar za mlade kojeg u Osijeku nema.
– Kada bi postojao centar za mlade, to bi bila žarišna točka gdje bi se okupljali mladi. To bi bila masa ljudi na jednom mjestu koja bi dijelila interese i mišljenje i edukativno djelovala jedna na druge. Isto bi to bila masa koja bi možda nešto mogla pokrenuti jednog dana dalje. Možda upravo zbog toga oni koji trebaju odlučiti o tome ne žele odlučiti, no vjerojatno je to samo jedan od razloga. Jako je važno imati takav prostor, rekao je Hrvoje.
Naveo je i da je, uz par izuzetaka, velika većina studentskih zborova ‘tromo, nesvjesno svoje pozicije predstavnika i zagovaratelja glasa studenata’. Pojasnio je da je postojala inicijativa da se naprave tematski razgovori sa studentskim zborovima na kojima bi se njih osvijestilo koja je njihova uloga.
– Nije mi jasno kako oni nemaju potrebu nešto dodatno naučiti i vidjeti što sve postoji pred njima da bi mogli bolje djelovati, ići više u smjeru razvoja studentskog standarda. Tu nam dolazi i studentski pravobranitelj, to je tek neosviještena pozicija. Ima puno prostora za napredak, rekao je Hrvoje.
‘Mladi bilo kakav politički aktivizam ne vide smislenim, sustav smatraju korumpiranim’
Bruno smatra da postoje pozitivni primjeri nastavnika koji pokreću učenike u aktivizam, volontiranje ili studentske inicijative. Iz toga izostaju, objasnio je, formalna tijela. Nije siguran je li u pitanju sama politizacija tih tijela ili je do samih izbora za koje se treba osvještavati da postoje.
– Ne možemo reći da suradnje sa savjetom mladih svaki put kad se dogodio problem nije bilo. Oni su htjeli poslušati naš savjet i komunicirati, ali kad ste dio manjine teško možete utjecati na veće tijelo. Ako ništa drugo, na naše konstruktivne kritike nije bilo ignoriranja, pokrenuo se dijalog. Svima želim sreću, i savjetu mladih da pronađu volju i strpljenje da se nešto pokrene jer tko će nego oni koji imaju te mehanizme, naglasio je Bruno.
Hrvoje je istaknuo i da s jedne strane postoji politizacija studentskih zborova, a s druge nitko drugi ni nije kandidat osim takvih studenata. Smatra da mladi dolaze do problema defetizma, da njihov angažman ne može donijeti promjenu.
– Općenito bilo kakav politički aktivizam ne vide smislenim jer ga smatraju uzaludnim, sustav smatraju korumpiranim i sebe ne vide kao pojedinca ni kao dio kolektiva, kao nešto što može donijeti promjenu. To smo mi kao inicijativa unazad četiri do pet godina koliko postojimo pokušali raditi, osvijestiti mlade o aktivizmu, o građanskoj, političkoj i društvenoj odgovornosti. To je dugoročna borba, zaključio je Hrvoje.
