Opasne kemijske tvari dospjevaju u organizam putem odjeće
Svima nam je poznato da hrana i piće koje konzumiramo sadrži mnoštvo dodataka, koji nas truju. No, Greenpeace je utvrdio da i odjeća sadrži štetne kemikalije i to ne samo neka nižerazredna, nego i ona najskupljih brendova. Kako koža ima moć upijanja, ovi kemijski spojevi dospijevaju u organizam i ostavljaju posljedice.
Foto: designs2go.net
Osim što se svakodnevno trujemo unoseći u svoj organizam hranu i piće prepuno svakovrsnih štetnih dodataka, otrovi u tijelo dospijevaju i drugim putovima. Naime aktivisti Greenpeacea su analizirajući materijale poznatih svjetskih brendova odjeće, u njima pronašli štetne kemikalije. Kako je koža organ koji ima moć upijanja, ovi opasni kemijski spojevi ulaze u naša tijela, ostavljajući posljedice.
Dio ih se izlučuje znojenjem dok ostatak obrađuje jetra
Kada toksine koža upije, oni završavaju u krvotoku te naposljetku u jetri, organu zaduženom za odstranjivanje otrova. Dio ih se eliminira i putem znoja. Kako koža stalno mora ‘disati’, upijanje štetnih kemikalija ometa je u tom procesu.
Učestalim upijanjem i izlučivanjem toksina, na površini kože stvaraju se otpadne štetne mješavine, koje su zajedno još opasnije, nego li svaka štetna kemikalija zasebno.
Čudan miris tek kupljene odjeće
Mnogi materijali koji se koriste u proizvodnji odjeće, a dolaze u dodir s kožom, tretiraju se kao opasne kemikalije. Vjerojatno ste puno puta osjetili čudan, neugodan miris tek kupljenog komada odjeće.
Krivac za to je formaldehid, koji ima utjecaj na nastanak brojnih zdravstvenih problema poput alergijskih reakcija, nesanice, oslabljenog imuniteta, pa čak i nastanka zloćudnih kancerogenih oboljenja.
Proizvođači tekstila koriste ovaj spoj kako bi roba djelovala svježe i izglačano, a i kako se na njoj ne bi pojavila plijesan tijekom transporta i skladištenja.
Dio formaldehida iz rublja, odjeće i posteljine, odstranjuje se kupanjem, ali ne sav. Žalosna je činjenica da si u tom pogledu ne možemo nikako pomoći, budući da je spomenuti kemijski spoj prisutan u gotovo svemu što nas okružuje, poput sagova, zavjesa, madraca, pokućstva i drugoga. Uz stalnu izloženost formaldehidu, Greenpeace je dokazao prisutnost i drugih opasnih kemikalija u 20 poznatih svjetskih brendova odjeće, koji ugrožavaju zdravlje ljudi te zagađuju okoliš.
Opasne supstance čak i u dječjoj odjeći
Istraživanje koje je prošle godine obavio Greenpeace na 141 uzorku odjeće iz 29 zemalja, utvrđeno je da svaka od 20 vodećih robnih marki, ima u svome asortimanu po nekoliko odjevnih predmeta koji sadrže otrovne tvari. Precizno, u dvije trećine analiziranih komada odjeće.
No, najgore od svega je to, što je prisutnost opasnih kemikalija koje mogu izazvati rak i hormonalne poremećaje, utvrđena i u dječjoj odjeći. Riječ je o nonilfenol etoksilatima (NPE), odnosno supstancama opasnim po endokrini sustav, ftalatima koji ugrožavaju sustav za reprodukciju te bojama koje sadrže kancerogene amine.
Uporaba ovakvih spojeva za proizvodnju odjeće, ograničena je u Europi, no nije u Kini i drugim dalekoistočnim zemljama u kojima se proizvode velike količine robe, najjačih modnih brendova.
Štetnosti za floru i faunu, koje nastaju tijekom otpreme otpada nastalog u proizvodnji tekstila, kao i njegovom korištenju, su također neizmjerne.
Koji su to sporni brendovi?
Tijekom istraživanja 141 uzorka odjeće, nekoliko spomenutih kemikalija aktivisti Greenpeace su našli u brendovima: Armani, Benetton, Blažek, C&A, Calvin Klein, Diesel, Esprit, Gap, H&M, Jack & Jones, Levi’s, Mango, Marks & Spencer, Meters/bonwe, Only, Tommy Hilfiger, Vanci, Vero Moda, Victoria’s Secret te Zara.
Većina ovih brendova, zastupljeni su i na hrvatskom tržištu, primjerice Zara, koja godišnje proizvede 850 milijuna komada odjeće.
Prema tvrdnjama Alexa Fölera, predstavnika udruženja koje štiti interese kemijske industrije, alternativa za opasne spojeve postoji. Zamjenske tvari ne bi znatno poskupila proizvodnju, a imale bi iznimnu važnost na zdravlje ljudi i zaštitu okoliša.
Iz Greenpeacea su tražili od proizvođača kod kojih su našli toksine u odjeći, da prestanu su uporabom štetnih tvari do 2020. godine. Neke od modnih kuća su načelno pristale udovoljiti ovim uvjetima, pa nam preostaje vidjeti kako će to izgledati i u praksi.
