Ono što nas nauče u školi, kao i informacije koje pročitamo nevezano za obrazovni sustav, većina nas skoro uvijek shvaća zdravo za gotovo. Vrlo mali broj ljudi propitkuje te servirane činjenice i informacije, već ih prihvaćamo točno onako kako nam ih se prikaže. Izgleda da je stvar jednostavno u tome tko nam pruža informaciju te očito vjerujemo ‘legitimnom’ i ‘pouzdanom’ izvoru.
www.bloggingcage.com
Pošto informacije koje nam se serviraju u velikoj većini slučajeva prihvaćamo kao takve, nerijetko se držimo pogrešno naučenih informacija. Budući da smo uvjereni da je nešto točno samo zato što je općeprihvaćena činjenica, uopće ne razmišljamo o njihovoj ispravnosti. No, servirane nam informacije itekako mogu biti potpuno netočne.
Dogodilo se to nebrojeno puta, osobito s poljima znanosti za koja je potrebno istraživati stvari nevidljive golim okom, poput svemira, mikrobiologije, fizike i slično. Tako postoji puno primjera, od zemljopisnih do onih psiholoških, kada su ljudi uvjereni da su fiktivne i pogrešne činjenice koje znaju, potpuno točne. Ovo su neke od takvih kako piše znanost.geek.hr
Sve do Kolumba ljudi su mislili da je Zemlja ravna ploča
Iako je posada Kristofora Kolumba imala mnogo razloga za zabrinutost prije velikog pothvata obilaska zemaljske kugle brodom, jedan od njih zasigurno nije bio već uvriježena činjenica da će pasti preko ruba svijeta.
Koliko nam je poznato, još od antičkog doba ljudi su svjesni da žive na kugli, a ne na ploči te im za to otkriće nije bila potrebna nikakva posebna tehnologija, već su postojali očiti dokazi tome, poput zakrivljenosti horizonta i načina na koji brodovi nestaju iza njega. Opasnosti od tako dugačkog putovanja do Indije okolnim putem, što je bio Kolumbov plan, ipak su bile nešto drugačije od padanja u ponor s ruba svijeta, poput skorbuta i vremenskih neprilika.
www.ashtarcommandcrew.net
Mount Everest najviša je planina na svijetu
Mount Everest je svakako ogromna planina te najviša, no ta informacija baš i nije tako ‘crno-bijela’. Naime, visina planine ovisi o nadmorskoj visini, to jest koliko se ona uzdiže iznad mora, a tehnički planine se mjere od temelja pa sve do vrha.
Prema tome, najviša planina na Zemlji je Mauna Kea na Havajima koja je, što se tiče nadmorske visine, visoka ‘samo’ 4206 metara, no izmjerena od podnožja koje je pod morem, njena visina doseže nevjerojatnih 10200 metara. Za one koji ne znaju, Everest je visok 8848 metara nadmorske visine.
www.snowbrains.com
Tjelesna toplina gubi se većinom kroz glavu
Većina tjelesne topline gubi se kroz glavu jer je u njoj veliki broj krvnih žila, a možda i jer između lubanje i kože na glavi nema značajnijeg sloja masnoće. Razlog tome bi mogla biti i usta i nos kroz koje izlazi toplina, no ustvari ništa od ovog ‘ne drži vodu’.
Iako su bake i mame uvijek trčale za nama i govorile nam da nosimo kapu jer ćemo se prehladiti, ustvari se s glave gubi ista količina topline kao što se gubi i s bilo koje druge površine na tijelu. Ako primijetite da vam je dok ste vani glava hladnija od ostatka tijela, to je samo zato jer nije pokrivena, a ostatak tijela jest.
www.trendsupdates.com
Kineski zid jedina je ljudska tvorevina koja se vidi iz svemira
Ovo je jedna od većih općeprihvaćenih zabluda iz više razloga. Jedan od njih je jer se iz svemira mogu vidjeti i druge građevine koje je sagradio čovjek, osobito ako ih promatramo dok nema svijetlosnog zagađenja od rasvjete noću. Drugi je, pak, razlog što je Kineski zid ustvari teško razaznati jer je sagrađen od kamenja prikupljenog na istom području gdje se i nalazi, pa je i njegova boja vrlo slična boji okoliša.
Stoga, najdulji zid na svijetu i nije tako lako raspoznati iz svemira. Razlog ljudske uvjerenosti u ovu činjenicu vjerojatno je što je Kineski zid izgrađen znatno prije nego što su ljudi otišli u svemir, a pretpostavili su da je vidljiv odatle jer je zaista ogromna građevina koja se proteže stotinama kilometara.
www.crystalinks.com
Ptice napuštaju svoje mlade ako ih čovjek dotakne
Svi možemo lako doći u situaciju da primijetimo ptića koji je ispao iz gnijezda, no ono što bi većina ljubitelja životinja napravila potpuno je ustvari pogrešno. Naime, mnogi bi uzeli ptića u kuću te ga othranili dok ne počne letjeti.
Nije pogrešno uzeti ptića u ruku i spasiti ga od potencijalne opasnosti poput mačke koja vreba iza ugla, ali trebali biste shvatiti da ptić nije napušten jer se ne nalazi u gnijezdu, nego je možda učeći letjeti završio na tlu. Možda ih vi ne vidite, no njegovi ga roditelji negdje iz zraka ili obližnje krošnje svakako promatraju te će doći do njega čim se maknete.
Što se tiče mirisa, ptice baš i nemaju tako izraženo osjetilo njuha, osim nekoliko iznimki, tako da nećete pogriješiti dotaknete li ili premjestite ptića na sigurnije mjesto, no ne biste ga trebali izdvajati iz prirode. Uostalom, niti kod ptica roditelji ne napuštaju svoje mlade jer su počeli drugačije mirisati.
www.atheistnexus.org
Kameleoni mijenjaju boju kako bi se stopili s okolišem
Ovi gušteri poznati su po mimikriji, odnosno mijenjanju boje tijela. No, to većinom nema nikakve veze s prilagodbom boji okoliša. Naime, kameleoni su u startu dobro ‘zakamuflirani’ te ukoliko se imaju potrebu stopiti s pozadinom, jednostavno zadrže svoju normalnu boju.
Međutim, ovaj gušter mijenja boju iz drugih razloga, poput fizičkih, psiholoških i emocionalnih promjena. Mijenjanje boje kod njih je i način komunikacije ili pak kada započinju borbu. Kakvu će boju kameleon poprimiti ovisi i o svjetlu te o temperaturi.
www.midlifemonalisa.com
Ljudski jezik podijeljen je na zone okusa
Još jedna općeprihvaćena činjenica koja to ne bi trebala biti jest da različiti dijelovi naših jezika služe raspoznavanju pojedinih okusa. Pa tako smatramo da vrhom jezika osjećamo slatke okuse, bočnim dijelovima slane, a gorke okuse stražnjom stranom. Kiselo bi trebalo biti između. Jako su dugo ljudi bili uvjereni u ovu činjenicu, no nedavno je cijela ta teorija pala u vodu.
Pokazalo se da ljudi mogu osjetiti razne okuse na različitim dijelovima jezika. Zanimljivo saznanje je da postoji i peti okus za koji većina ljudi nije niti čula. Radi se o ‘umami’ okusu. Francuski kuhar Auguste Escoffier u 19. je stoljeću prvi predstavio taj okus kojeg je opisao kao pikantnog i mesnatog. No, slatko, slano, gorko i kiselo ostala su uvriježena kao jedina četiri okusa koja imamo.
‘Umami’ je, primjerice, u Japanu vrlo poznat. Japanski je kemičar Kikunae Ikeda odlučio rasvijetliti ‘umami’, pa je proveo istraživanje te dokazao da taj okus dolazi iz glutaminske kiseline. Nitko mu ipak nije vjerovao sve do kraja 20. stoljeća kada su znanstvenici utvrdili da je Ikeda bio cijelo vrijeme u pravu.
www.prblms.net
