Ako ste osoba s pristupom Internetu, onda ste zasigurno čuli za seriju You. U 2018 je izašla prva sezona, no ubrzo ju je Netflix preuzeo, gdje je prije manje od mjesec dana izašla druga sezona i naravno… Oduševila svijet.
Svako toliko, dođe neka serija koja apsolutno zaludi svih – bio je to Game of Thrones, 13 Reasons Why, pa Stranger Things, aktualan je i The Witcher, a sigurna sam da postoji još milijun i jedna serija koju nisam spomenula, ali spada u tu kategoriju. Najnovije otkriće svijeta je definitivno upravo ova serija – You.
Možda nekim slučajem još niste guglali o čemu je riječ, ali sigurno ste naišli na neki od memeova koji kolaju svim društvenim mrežama, a odnose se upravo na ovu seriju. Da vas poštedim guglanja, pokušat ću vam ukratko prepričati radnju seriju, uz što manje spoilera.
Glavni lik je Joe Goldberg (Penn Badgley), djelatnik knjižare koji u slobodno vrijeme uhodi djevojke koje mu se sviđaju. Za razliku od ostatka svijeta (svi smo malo stalkeri, priznajmo si to), on stvar dovodi do te razine da postaje zabrinjavajuće. I to vrlo brzo, već u prvoj epizodi shvatimo da se radi o osobi koja treba pomoć. Mogla bih vam sada pričati o tome što se dalje događa, ali koja bi onda zabava bila u tome da znate što se događa prije nego što pogledate seriju? Bolje ovako, pa će vas stvari više šokirati.
Serija je snimana tako da paralelno gledamo radnju i slušamo dijalog likova, ali imamo uvid u misli glavnog lika (Joe Goldberga), pa cijelo vrijeme imamo ustvari dvostruki pogled na stvari – objektivan i subjektivan. Možda zvuči kao samo fora stvar za gledati, ali upravo s tom tehnikom vidimo koliko je Joe u krivu i u kakvom je problemu.
Zašto je tako posebna?
Sada, pitanje je zašto ja pišem članak o ovoj seriji, a ne nekoj drugoj? Što ovu seriju čini toliko posebnom, zašto se ona izdvaja u moru kvalitetnih serija? Postoji puno razloga, a jedan od njih bi definitivno bio odlična gluma, prekrasan soundtrack i divne scene, no ono što je najbitnije je sama poruka serije.
Slična stvar se dogodila pred koju godinu kada je izašla prva sezona kontroverzne serije 13 Reasons Why, kada se poticalo ljude da postanu otvoreniji o mentalnim bolestima, s naglaskom na depresiju. Serija je pokrenula puno razgovora, zato što je glavni problem bio u tome da se romantizira čin samoubojstva te postiže kontraefekt. Sigurna sam da je ta serija postigla ono što je htjela, a to je podizanje svijesti o bolesti te poticanje na razgovor i traženje pomoći.
Ova serija se također bavi s nekoliko problema (Joe definitivno nije zdrava osoba), ali naglasak je ipak na tome koliko je danas lako saznati sve što poželimo o nekome, u samo par klikova. Koliko ljudi ima sve svoje postavke na društvenim mrežama postavljeno na javno? Što li se sve može saznati jednom kad se dozna ime osobe? Čak nije ni potrebno ime, i to je informacija do koje je relativno lako doći.
Isticanjem tog problema, definitivno se radi na tome da svi postanemo bar malo pažljiviji kada je riječ o tome što dijelimo s kime, zato što nikada ne znamo tko će na to naići. Na stranu stalkere, ali razmislite o svim fotografijama i statusima koje ste ikada podijelili – biste li željeli da jednom kada završite sve škole i budete u potrazi za nekim poslom, da vaš poslodavac naiđe na sve to? Ili možda vaši roditelji, rodbina?
‘Relatable’
A s druge strane, možda je to ono što još više potresa, svi se mi možemo nekako pronaći u liku Joea. Ne zato što svi patimo od njegove bolesti, već zato što smo se svi, barem jednom, našli u situaciji da guglamo nekoga kako bismo doznali sve o toj osobi. I onda kasnije, te informacije koristimo kako bismo imali bolji odnos s tom osobom. Ovisno o tome koliko ste spretni s društvenim mrežama (a zaista ne morate biti jako spretni), možete puno toga doznati o ljudima. Naravno, nitko ne ide za tim i svi to smatramo kao nešto normalno, ali… Je li zaista?
Možda nije doslovno narušavanje privatnosti (pogotovo ako se radi o informacijama koje su vam dostupne bez nekog hakiranja…), ali malo je ipak neugodno kada znate stvari o osobama, koje vam one same nisu rekle. Recimo, da ste na nekom druženju i slučajno vam nešto izleti, bilo bi vam vrlo neugodno.
Danas je to postalo normalno, ali zaista ne bi trebalo biti. I uostalom, zar nije ljepše postepeno upoznavati osobu i vremenom saznati nove detalje iz njihovog života, nego samo jedno poslijepodne posvetiti online stalkanju i onda se slučajno pojavljivati na mjestima gdje i oni izlaze, slušati glazbu u kojoj oni uživaju, očajnički tražeći zajedničke teme?
Šlag za kraj
I treća stvar koja je ‘problematična’ u ovoj seriji jest to što iako znamo da je Joe zlikovac, i dalje nekako navijamo za njega… I dalje bismo se htjeli družiti s njime, skoro pa da bismo voljeli i da nas uhodi… Vjerojatno nam to u stvarnom životu ne bi bila želja, ali serija je napravljena tako da izazove i tu ‘ljubav’ prema osobi koja više od svega treba pomoć.
Nadam se da ste pogledali seriju, ili da barem nakon ovoga ju planirate pogledati u neko skorije vrijeme, zato što se radi o zaista dobro utrošenom vremenu, a već je najavljeno da nas čeka i treća sezona!
A možda sam samo ja oduševljena serijom i ustvari se radi o totalnom fijasku, ipak ćete morati procijeniti sami…
