obscurehorror.com
Uskoro ćemo moći pogledati Contraband, američki remake islandskog filma Reykjavik-Rotterdam, a svi smo već čuli i pogledali famozni Fincherov remake The Girl With a Dragon Tatoo švedskog filma Män som hatar kvinnor.
Zašto se uopće rade remakeovi stranih filmova? Zar ne mogu jednostavno staviti titlove? Ne, Amerikanci ne vole titlove te takvi filmovi jednostavno ne mogu postati hitovi sami po sebi. Filmski studiji zato kupe pravo na film, naprave ga na engleskom, dobro ispromoviraju, ostvare profit i još uživaju u filmu ne mučeći se čitati tamo neka slova. Većina filmova bit će promijenjena na bolje ili na gore, a ponekad će film jednostavno potpuno kopirati. Donosimo vam popis nekih remakeova i originala, a vi odlučite koji je bolji kada ih odgledate!
Moje pjesme, moji snovi (1965)/The Trapp Family (1956)
Niste znali da je ovo remake? Da, megauspješni “The Sound of Music” remake je njemačkog filma The Trapp Family koji nije toliko loš, ali očito nije nikome ostao u pamćenju. Usto mu fale talenti Rodgersa i Hammersteina koji su radili odličnu glazbu za remake.
Scent of a Woman (1992)/Profumo di donna (1974)
Ovaj film kojeg su prihvatili i kritičari i publika lansirao je Phillipa Seymoura Hofmanna kao zvijezdu, a Alu Pacinu donio njegov jedini Oscar. Film, kao i talijanski prethodnik, priča priču o umirovljenom i slijepom bivšem vojniku koji se polako suočava sa svojim slabostima. Svoje životne lekcije na kraju dijeli sa svojim mladim pomoćnikom kojeg igra Chris ODonnel.
12 Monkeys (1995)/La Jetée (1962)
Francuski original La Jetée je u crno-bijeloj boji, jako eksperimentalan i u biti jako sličan Gilliamovom modernom sci-fi klasiku. Ipak, u remakeu se zaplet dosta više konkretizirao te je ovo rijedak slučaj kada dodaci u remakeu zapravo imaju smisla i pojačavaju atmosferu užasa koji prožima cijeli film.
Nightwatch (1997)/Nattevagten (1994)
Danski redatelj Ole Bornedal sam je režirao američki remake svog originala Nattevagten sa Ewanom McGregorom u glavnoj ulozi studenta prava koji zbog financijskih problema uzima posao noćnog stražara u mrtvačnici. Iako je original jeziviji, i remake ima svoj dio sablasnih trenutaka.
Film koji je pokrenuo lavinu remakeova japanskih horora i tako ih proslavio, The Ring redatelja Gorea Verbinskog, po svemu prati japanski original. Možda nije tako jeziv kao Ringu, ali je solidan horor koji nas je upoznao sa J-horrorima i zauvijek ostavio strah od gledanja sumnjivih videokazeta.
The Grudge (2004)/Ju-On (2002)
Japanski redatelj Takashi Shimitzu sam je režirao američki remake svog horora Ju-On te se više fokusirao na Amerikance koji žive u Tokiju i na osjećaj nelagode koji se javlja kada ste izgubljeni u stranoj zemlji i u kojoj vam je čak i pismo nepoznato. Usto je naravno ubacio i najjezivije prizore i najčudnije zvukove iz originala.
The Departed (2006)/Infernal Affairs (2002)
Licemjerje, policija i nasilje u Infernal Affairs koji je u Hong Kongu postigao ogroman uspjeh, redatelju Martinu Scorseseu toliko su se svidjeli da je odlučio i on malo doprinijeti te napraviti svoj remake, i to sa odličnom glumačkom postavom: Alec Baldwinom, Jackom Nicholsonom i neizbježnim Leonardom DiCapriom.
Let me In (2010)/Let the Right One In (2008)
Švedski horor/triler o djevojčici vampiru koja putuje od grada do grada sa svojim skrbnikom u potrazi sa jelom i skloništem, Amerikanci nikako nisu mogli zaobići pa je redatelj Matt Reeves odlučio gotovo potpuno kopirati original.
Amerikanci će nastaviti raditi remakeove stranih filmova, možda zato što misle da to nitko neće primijetiti ili možda samo zato što su snobovi koji misle da sve što se uvelo preko bare mora dobiti američki znak. Ipak, bili bolji originali ili američki remakeovi, istina je da bez tih remakeova većinu nekih odličnih originalnih filmova nikada ne bi pogledali.
