Nama su sada disko klubovi uobičajena pojava, poput dućana ili zalogajnica, no kada su se prije 50-ak godina pojavili prvi u Hrvatskoj, označili su svojevrsnu revoluciju. To su postala glavna mjesta okupljanja, zabave te rađanja novih ljubavi, a kao što znamo tu su ulogu zadržali do danas. Prvi disko u Lijepoj našoj otvoren je davne 1964. godine na Hvaru, dok je u glavnom gradu pionir među ugostiteljskim objektima ovog tipa otvoren tek nešto poslije.
Glavni grad Hrvatske bio je jučer domaćin premijere dokumentarnog filma ‘Pola stoljeća diska’ redatelja Zvonimira Rumboldta, mada u Zagrebu nije otvoren prvi disko klub u Lijepoj našoj.
Na našem najsunčanijem otoku otvorio se prvi disko u Hrvatskoj davne 1964. godine, a zatim su se počeli pojavljivati drugdje. No kako obično to biva s novitetima slobodnijeg tipa, ni ovi ugostiteljski objekti nisu kod sviju naišli na dobrodošlicu.
– Ta mistika diska je stvarno bila kao da si u svemirskom brodu, a istovremeno u nedjelju u crkvi je svećenik govorio protiv tog diska, mislim to je bila senzacija, prisjetio se glazbenik Max Wilson za RTL.
U današnje doba, disko klubovi se nerijetko zatvaraju u zoru, a na počecima su radna vremena bila kudikamo drugačija.
Puno se ranije počinjalo i završavalo sa zabavom, što se mijenja tijekom 70-ih.
– Plesalo se sasvim polako, trebalo je imat petlje, prići curi i pitat je za ples i ako je pristala, to je bio dobar znak, večer je uspjela, znači sentiši su bili ključ diska, Wilson objašnjava za isti izvor.
Za kraj dodajmo da se prvi disko u Zagrebu otvorio 1967., dakle tri godine iza pionirskog na Hvaru, a nalazio se pri veslačkom klubu na Savi.