Otkrijte kakav je uspjeh u školskim klupama imao jedan od najbitnijih hrvatskih znanstvenika
Čovjek čije su znanje i stručnost u 19. stoljeću kada je djelovao, mnogi stavljali pod lupu, a koji je istovremeno zadužio ne samo hrvatsku, nego i svjetsku paleontologiju, danas je priznat kao vrhunski znanstvenik, geolog i paleontolog. Dragutin Gorjanović – Kramberger bio je i sveučilišni nastavnik, a danas je sav njegov rad izložen u Muzeju krapinskog pračovjeka u Krapini, tik uz nalazište na Hušnjakovu brdu. Po njegovoj školskoj svjedožbi da se zaključiti da je bio uzoran učenik, kao što se kasnije pokazalo da je odličan znanstvenik.
Iako se najviše bavio otkrivanjem novih vrsta fosilnih riba, guštera i drugih organizama te predajući paleontologiju kralješnjaka, zasluge Dragutina Gorjanovića – Krambergera ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu praljudi iz Krapine. Iako je njegov rad i stručnost bio pod sumnjom znanstvene zajednice 19. stoljeća, nalazom krapinskog pračovjeka na Hušnjakovu brdu ušao je u povijest kao najveći hrvatski stručnjak za paleontologiju, a svjedodžba iz njegovih školskih dana govori da je bio i uzoran te vrlo dobar đak.
Školovanje i počeci Krambergerova znanstvenog rada
Dragutin Gorjanović – Kramberger rođen je u Zagrebu 1856. godine gdje je završio osnovno školovanje, a nakon toga i četiri razreda takozvane ‘velike realke’, što je bila škola poput današnje gimnazije. U Zagrebu je završio i dio ‘preparandije’, odnosno učiteljske škole. Potom je upisao studij prirodnih znanosti u Zurichu, no ubrzo je prešao u Munchen gdje mu je mentor bio znameniti anatom i paleontolog Karl Zittel.
U dobi od 12 godina završio je, kako piše u njegovoj svjedodžbi, čertvrti razred ‘uzorne glavne učione u Zagrebu’. Što se tiče ponašanja, tada se to zvalo ćudoređe, a Krambergerova ocjena je odličan, što predmnijeva da je bio vrlo uzoran đak. U svjedodžbi piše i da je ‘naučio uz srednje duševne sposobnosti i uz postojanu marljivost propisane učevne predmete.’ Pa je iz Vjeronauka i Hrvatskog jezika imao ‘veoma dobre’ ocjene, dok se ‘usmeno i pismeno izražavao’ samo ‘dobro’.
Kramberger je 1879. godine doktorirao disertacijom o fosilnim ribama čijim se istraživanjem najviše bavio, a 1880. godine vratio se u Zagreb gdje je primljen u Narodni muzej k profesoru Pilaru. Uz rad u muzeju, započeo je nekoliko godina nakon i karijeru sveučilišnog profesora za paleontologiju, a odmah potom, dok je još bio mlad, izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, JAZU.
U mnogim stvarima bio je prvi
Bavio se poglavito paleontologijom te do kraja 19. stoljeća objavio preko 50 znanstvenih radova u uglednim europskim časopisima. No, malo tko zna da je Gorjanović napravio prvu geološku kartu Hrvatskog Zagorja. Uz to, otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta fosilnih riba, kao i drugih skupina organizama, poput fosilnih guštera, sisavaca i drugih vrsta.
Već je tada Kramberger, kao mlad znanstvenik od 30 i nešto godina slobodno i argumentirano ulazio u znanstvene rasprave s puno starijim kolegama i za ono vrijeme, poznatijim autoritetima o čemu govori i sačuvana korespondencija. No, još važnije je što ta pisma svjedoče o ugledu koji je Gorjanović-Kramberger uživao još kao vrlo mlad znanstvenik.
Geološka karta
No, slava i zasluge ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu krapinskog pračovjeka. Naime, u ljeto 1899. godine otkrio je u Krapini važno pretpovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog krša i slično. No, posebnost Krambergerova rada nije bila samo u pronalasku. Naime, iscrtani geološki profili, crteži i bilješke koje je radio svjedoče o njegovu pristupu takvoj vrsti radi, koji je bio daleko iznad ondašnjih uobičajenih postupaka pri iskopavanju sličnih nalazišta.
Bio je ispred svog vremena
Vijest o takvom pronalasku ubrzo se proširila europskom znanstvenom zajednicom, a u Krapinu je smjesta pohrlio veliki njemački autoritet u paleoantropologiji Hermann Klaatsch koji se odmah uvjerio u Gorjanovićevu stručnost, no često se s njim razilazio u mnogim pitanjima oko nalazišta. Danas se Klaatsch nerijetko spominje u literaturi po pogrešnim pretpostavkama, a Gorjanović po ispravnom prosuđivanju, toliko da je njegov pronalazak poslužio kao neoborivi dokaz da veliki znanstvenik Cuvier koji je tvrdio da fosilni čovjek nije uopće postojao, nije bio u pravu.
Gorjanovićevo nalazište postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju Homo primigeniusa o kojem je Gorjanović pisao. Kao što je bio ispred svog vremena u mnogočemu, tako je bio i pionir u korištenju rendgenskih zraka, koje su otkrivene tek 1895. godine, u proučavanju unutrašnje građe okamenjenih kostiju. Ubrzo su mu se javljali vodeći antropolozi i anatomi tog doba zanimajući se za mnoge pojedinosti. Neki su čak htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomišljajući da je otkrivač osoba koja ne razumije važnost nalaza.
Terenski dnevnik Dragutina Gorjanovića-Krambergera
