Otkrijte kakav je uspjeh u školskim klupama imao jedan od najbitnijih hrvatskih znanstvenika
Čovjek čije su znanje i stručnost u 19. stoljeću kada je djelovao, mnogi stavljali pod lupu, a koji je istovremeno zadužio ne samo hrvatsku, nego i svjetsku paleontologiju, danas je priznat kao vrhunski znanstvenik, geolog i paleontolog. Dragutin Gorjanović – Kramberger bio je i sveučilišni nastavnik, a danas je sav njegov rad izložen u Muzeju krapinskog pračovjeka u Krapini, tik uz nalazište na Hušnjakovu brdu. Po njegovoj školskoj svjedožbi da se zaključiti da je bio uzoran učenik, kao što se kasnije pokazalo da je odličan znanstvenik.
![](http://srednja.hr/app/uploads/2014/09/Svjedodžba.jpg)
Iako se najviše bavio otkrivanjem novih vrsta fosilnih riba, guštera i drugih organizama te predajući paleontologiju kralješnjaka, zasluge Dragutina Gorjanovića – Krambergera ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu praljudi iz Krapine. Iako je njegov rad i stručnost bio pod sumnjom znanstvene zajednice 19. stoljeća, nalazom krapinskog pračovjeka na Hušnjakovu brdu ušao je u povijest kao najveći hrvatski stručnjak za paleontologiju, a svjedodžba iz njegovih školskih dana govori da je bio i uzoran te vrlo dobar đak.
Školovanje i počeci Krambergerova znanstvenog rada
Dragutin Gorjanović – Kramberger rođen je u Zagrebu 1856. godine gdje je završio osnovno školovanje, a nakon toga i četiri razreda takozvane ‘velike realke’, što je bila škola poput današnje gimnazije. U Zagrebu je završio i dio ‘preparandije’, odnosno učiteljske škole. Potom je upisao studij prirodnih znanosti u Zurichu, no ubrzo je prešao u Munchen gdje mu je mentor bio znameniti anatom i paleontolog Karl Zittel.
U dobi od 12 godina završio je, kako piše u njegovoj svjedodžbi, čertvrti razred ‘uzorne glavne učione u Zagrebu’. Što se tiče ponašanja, tada se to zvalo ćudoređe, a Krambergerova ocjena je odličan, što predmnijeva da je bio vrlo uzoran đak. U svjedodžbi piše i da je ‘naučio uz srednje duševne sposobnosti i uz postojanu marljivost propisane učevne predmete.’ Pa je iz Vjeronauka i Hrvatskog jezika imao ‘veoma dobre’ ocjene, dok se ‘usmeno i pismeno izražavao’ samo ‘dobro’.
Kramberger je 1879. godine doktorirao disertacijom o fosilnim ribama čijim se istraživanjem najviše bavio, a 1880. godine vratio se u Zagreb gdje je primljen u Narodni muzej k profesoru Pilaru. Uz rad u muzeju, započeo je nekoliko godina nakon i karijeru sveučilišnog profesora za paleontologiju, a odmah potom, dok je još bio mlad, izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, JAZU.
U mnogim stvarima bio je prvi
Bavio se poglavito paleontologijom te do kraja 19. stoljeća objavio preko 50 znanstvenih radova u uglednim europskim časopisima. No, malo tko zna da je Gorjanović napravio prvu geološku kartu Hrvatskog Zagorja. Uz to, otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta fosilnih riba, kao i drugih skupina organizama, poput fosilnih guštera, sisavaca i drugih vrsta.
Već je tada Kramberger, kao mlad znanstvenik od 30 i nešto godina slobodno i argumentirano ulazio u znanstvene rasprave s puno starijim kolegama i za ono vrijeme, poznatijim autoritetima o čemu govori i sačuvana korespondencija. No, još važnije je što ta pisma svjedoče o ugledu koji je Gorjanović-Kramberger uživao još kao vrlo mlad znanstvenik.
![](http://srednja.hr/app/uploads/2014/09/Geološka-karta-1.jpg)
Geološka karta
No, slava i zasluge ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu krapinskog pračovjeka. Naime, u ljeto 1899. godine otkrio je u Krapini važno pretpovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog krša i slično. No, posebnost Krambergerova rada nije bila samo u pronalasku. Naime, iscrtani geološki profili, crteži i bilješke koje je radio svjedoče o njegovu pristupu takvoj vrsti radi, koji je bio daleko iznad ondašnjih uobičajenih postupaka pri iskopavanju sličnih nalazišta.
Bio je ispred svog vremena
Vijest o takvom pronalasku ubrzo se proširila europskom znanstvenom zajednicom, a u Krapinu je smjesta pohrlio veliki njemački autoritet u paleoantropologiji Hermann Klaatsch koji se odmah uvjerio u Gorjanovićevu stručnost, no često se s njim razilazio u mnogim pitanjima oko nalazišta. Danas se Klaatsch nerijetko spominje u literaturi po pogrešnim pretpostavkama, a Gorjanović po ispravnom prosuđivanju, toliko da je njegov pronalazak poslužio kao neoborivi dokaz da veliki znanstvenik Cuvier koji je tvrdio da fosilni čovjek nije uopće postojao, nije bio u pravu.
Gorjanovićevo nalazište postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju Homo primigeniusa o kojem je Gorjanović pisao. Kao što je bio ispred svog vremena u mnogočemu, tako je bio i pionir u korištenju rendgenskih zraka, koje su otkrivene tek 1895. godine, u proučavanju unutrašnje građe okamenjenih kostiju. Ubrzo su mu se javljali vodeći antropolozi i anatomi tog doba zanimajući se za mnoge pojedinosti. Neki su čak htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomišljajući da je otkrivač osoba koja ne razumije važnost nalaza.
![](http://srednja.hr/app/uploads/2014/09/Terenski-dnevnik-D.Gorjanovića-Krambergera.jpg)
Terenski dnevnik Dragutina Gorjanovića-Krambergera