Tijekom tekućeg upisnog roka, planirano je 50.662 upisnih mjesta u srednje škole u Hrvatskoj. Od tog broja, 11.833 učenika trebali bi postati gimnazijalci. Postoji više vrsta gimnazija, od kojih su neke od uobičajenih opća, prirodoslovno-matematička, jezična, klasična, realna, ili specifičnije poput športska, tehnička ili gospodarska. No, jeste li se ikada pitali, što uopće znači riječ gimnazija i odakle joj seže podrijetlo?
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Danas su gimnazije općeobrazovne ustanove drugog stupnja, koje služe kao svojevrsna priprava za studij, obzirom da nakon završetka te srednje škole, nemate nikakvo konkretno zvanje. Unutar njih važno je steći što više teorijskog znanja kako bi đaci bili spremni uputiti se na bilo koju vrstu fakulteta.
Danas je to škola s naglašenim izučavanjem teorije, no isprva je pojam imao sasvim drugi značaj
Međutim teorijsko znanje je bilo posljednje bitno, u tijeku kada je sama riječ poprimala značaj.
Naime, kako se navodi u Rječniku stranih riječi iz 2002., autora Šime Anića, Nikole Klaića i Želimira Domovića, u staroj Grčkoj gymnasion je prvobitno bio mjesto gdje su mladići i odrasli goli (od gymnos – gol) obavljali tjelovježbu.
Kasnije je prema istom izvoru, gymnasion bio mjesto cjelokupnog duhovnog života, dok je danas to srednja škola odnosno škola koja priprema učenike za fakultet.
Inače, možemo primijetiti da se prvobitno značanje pojma u određenoj mjeri zadržalo u engleskoj riječi za teretanu – gym.
Prethodnice gimnazija bile su škole za učenje ‘sedam slobodnih vještina’
Radi pojašnjenja i razvoja pojma gimnazija, potražili smo detaljnije objašnjenje i u drugom izvoru. U Večernjakovoj ‘Općoj i nacionalnoj enciklopediji’ stoji sljedeće.
‘Gimnazija je općeobrazovna škola drugog stupnja. Naziv je dobila po javnoj ustanovi u antičkoj Grčkoj az tjelesni, a poslije i duhovni odgoj (Gimnazij u antičkoj Grčkoj prvotno javna ustanova i mjesto za tjelesni odgoj. S vremenom, uz razne nadogradnje, razvio se opći obrazovni centar, sjecište javnog života, sastajalište i tribinu filozofa.).
Prethodnice današnje gimnazije su crkvene i gradske latinske škole u srednjem vijeku u kojima su učenici učili sedam slobodnih vještina: gramatiku, retoriku, dijalektiku, te aritmetiku, geometriju, astronomiju i teoriju glazbe. U humanizmu se latinske škola proširuje i počinje nazivati gimnazijom, a najrašireniji sustav od konca XVI. stoljeća uvodi isusovački ‘ratio studiorum’, prema uzoru na parišku Sorbonu: gimnaziju sa šest razreda (tri gramatička i tri humanistička).
Takve prve javne gimnazije otvaraju isusovci od početka XVII. stoljeća i u hrvatskim krajevima. Negdje slične gimnazije imaju osam ili deset razreda i nazivaju se klasične gimnazije. Koncem XVIII. stoljeća razvijaju se realne gimnazije, tehničke, trgovačke i drugog smjera. Dok su u nekim zemljama ostale gimnazije s 8 ili 10 razreda do danas, (Njemačka 9 razreda nap. a.), u nas su nakon II. svjetskog rata skraćene na četiri viša razreda, a niži su pripojeni osnovnoj školi.’
