Modna industrija svakog dana izbaci tone nove odjeće koja završi u našim ormarima. No, dok ju kupujemo ne razmišljamo o pozadini koja se krije iza te sile tekstila nabacane na hrpe, osobito u takozvanim ‘high street’ dućanima koji nude nešto jeftiniju odjeću, osobito onu ‘običnu’, kakvu nosimo svaki dan.
Svi već znamo kako se odjeća ‘high street’ dućana izrađuje većinom na istoku gdje je radna snaga jeftinija, pa obično na etiketama kupljene odjeće čitamo ‘Made in…Bangladeš, Vijetnam, Kambodža i slično. Iako znamo takve stvari, zaboravljamo da izrabljivanje radne snage nije jedina loša stvar koju modna industrija radi, no sve takve stvari usrdno se trudi skriti od svojih potrošača koje će neke činjenice o modernoj modnoj industriji svakako iznenaditi, piše Huffington Post.
Odjeću dizajniraju na mjesečnoj bazi, pa sve vrlo brzo ‘izlazi iz trenda’
Inače se godišnje kolekcije odjeće dijele na vrlo jednostavan način: sezona proljeće/ljeto i jesen/zima ili je barem tako nekad bilo. Sada se nove stvari pojavljuju svakog mjeseca, a sve u cilju da potrošači kupuju što više i češće.
– Šokantno je visoka cijena jeftine mode. U pojedine poznate prodavaonice primjerice, novi modeli stižu dva puta tjedno. Ponekad na svojoj web stranici tjedno objave i do 400 novih stilova odijevanja. Njihov modni kalendar namješten je tako da se kupci brzo osjećaju demode, napisala je Elizabeth Cline u svojoj knjizi ‘Overdressed: The Shockingly High Cost of Cheap Fashion’.
Popusti koji to nisu
– Znate li da mnogi modeli koje kupujemo u ‘outlet’ prodavaonicama, nikada nisu ni bili u redovnoj prodaji? Često se radi o komadima koji nisu ni napravljeni u tvornicama u kojima se šije ostatak kolekcije’, piše Jay Hallstein u knjizi ‘Myth of the Maxxinista’.
Stvarnost je, piše, da se u većini outleta prodaje odjeća lošije kvalitete na koju su samo nalijepljene etikete popularnih brandova. Ipak, ne mora značiti da apsolutno svaki outlet funkcionira na ovaj način, no u većini je slučajeva tako.
Odjeća koju nosite može sadržavati olovo i druge opasne kemikalije
Prema podacima Centra za zaštitu životne sredine, mnoge modne kuće i dalje prodaju modele zagađene olovom, prije svega torbe, remenje i cipele, bez obzira na to što je još prije nekoliko godina propisano koliki je postotak teških metala dozvoljen u modnoj industriji, piše The New York Times
Akumulacija olova u organizmu vrlo je opasna, prije svega za trudnice i plod, a izloženost olovu također je povezana s višom stopom neplodnosti kod žena, povišenim rizikom od srčanih napada, moždanih udara i visokog krvnog pritiska. Olovo je, pored pesticida i insekticida, okidač za rak, a mnogi znanstvenici se slažu da ne postoji sigurna razina olova u našoj odjeći i modnim dodacima.
Odjeća je dizajnirana da bi se brzo raspala
Velike modne kuće zanima samo prodaja odjeće te ovise o želji kupaca da kupuju sve više i više, što je normalno s obzirom da vam se odjeća raspadne nerijetko već nakon prvog pranja.
Veliki popularni brandovi proizvedu stotine milijuna odjevnih komada godišnje, a prosječan Amerikanac, za godinu dana baci više od 68 kilograma garderobe. Ne radi se o odjeći koja se donira u dobrotvorne svrhe, već baš o onoj koja završi na smetlištima. S obzirom na to da je većina odjeće napravljena od sintetičkih, naftnih vlakana, potrebni su deseci godina da se ta odjeća raspadne.
– Prilikom kupovine haljine, vi je vidite samo kako u njoj plešete na zabavi u subotu navečer, a ne na način da će jednog dana ona biti smeće koje zagađuje okoliš, često isto koliko i plastične vrećice, upozorava Simon Collins, dekan katedre za modu na Školi za dizajn Parsons.
Sitni detalji na vašoj garderobi poput šljokica znak su da su odjeću vjerojatno izrađivala djeca
Procjenjuje se da u modnoj industriji radi od 20 do 60 posto djece. Iako postoje strojevi koji se mogu koristiti za prišivanje šljokica i sličnih detalja, oni su skuplji od dječjih ruku. Malo je vjerojatno da će tvornica u inozemstvu investirati u opremu, naročito ako se radi o odjeći namijenjenoj za brzu prodaju.
Istraživanje je pokazalo da milijuni siromašnih ljudi, uključujući i njihovu djecu, pogrbljeni i potplaćeni, šiju u svojim kućama odjeću za velike brandove. Oni žive od danas do sutra, a plaćeni su mnogo manje od haljine koja visi u našem ormaru.
