Ovisnost o videoigrama najviše pogađa muškarce, a na prvi psihijatrijski pregled dolaze s roditeljima
Ovisnost o videoigrama rastuć je problem koji ponajviše pogađa djecu i mlade, naročito muškarce, ne samo u svijetu, već i kod nas. Prema istraživanju Studijskog ccentra socijalnog rada, čak 3,4 posto hrvatskih srednjoškolaca ima razvijenu ovisnost o videoigrama, odnosno razinu problema koja zahtjeva liječenje. Više o tome rekla nam je psihijatrica Irena Rojnić Palavra iz Klinike za psihijatriju ‘Sveti Ivan’ u Zagrebu.
Foto: Unsplash
Neki su nakon dolaska kući iz škole gladni i umorni, a neki željni igranja videoigara. To im je jednostavno način zabave, opuštanja i moglo bi se reći ‘punjenja baterije’. Štoviše, nekadašnji susreti na igralištima nerijetko su zamijenjeni virtualnim inačicama na Discordu, nakon koje se ‘baci’ koja runda Fortnitea, Call of Dutyja, Counter Strikea ili League of Legendsa.
Provođenje vrijeme uz videoigre ne mora biti loša stvar. Svjedočili smo već nekim znanstvenim radovima koji se bave pozitivnim aspektima igranja igrica. Međutim, što kada stvar izmakne kontroli? Tada, dakle, nastupa ozbiljna ovisnost, koja uveliko može naštetiti psihičkom, fizičkom i socijalnom funkcioniranju pojedinca.
Tri kriterija za postavljanje dijagnoze
Priča o ovisnosti o videoigrama kreće prije gotovo 10 godina, kada je Američko udruženje psihijatara u dodatak nove revizije klasifikacije duševnih poremećaja ubacilo internet gaming disorder kao entitet za daljnja istraživanja. Svjetska zdravstvena organizacija izdala je 2019. godine novu reviziju Klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema, u kojoj se po prvi puta u službene dijagnoze uvodi gaming disorder, govori nam psihijatrica iz Klinike za psihijatriju ‘Sveti Ivan’, Irena Rojnić Palavra.
Naime, da bi se postavila ova, za mnoge neobična dijagnoza, postoje tri kriterija koja trebaju trajati barem godinu dana i biti dovoljno ozbiljni u intenzitetu. Prvi je gubitak kontrole nad igranjem videoigara, drugi je da ta aktivnost postaje prioritetna i treće je da, unatoč posljedicama poput problema u obitelji, školovanju, poslu, socijalnom životu i drugih, osoba ustraje u tom ‘ovisničkom’ ponašanju i ne može se sama iz njega izvući.
– Prije nekoliko godina otvorili smo Dnevnu bolnicu za ovisnost o internetu i videoigrama. Ljudi su dolazili ujutro, provodili vrijeme u programu i kasnije su odlazili kući. To je bio jedan intenzivan program u kojem se s ljudima radilo interdisciplinirano, individualno, u grupi, provodile su se psihoedukacijske, socioterapijske, radnookupacijske, relaksacijske, rekreacijske i druge aktivnosti, a dolazila je i obitelj na obiteljske terapije, objašnjava Rojnić Palavra.
Videoigre su muška problematika
Uz to bi se, istaknula je psihijatrica, davala i pomoć lijekovima, ako bi uz ovisnost postojalo pridruženo stanje poput depresije, tjeskobe, psihotičnog poremećaja i slično. Trenutno se provodi individualno praćenje pacijenata, uz grupne susrete i obiteljsku terapiju. Većina pacijenata se široko obradi, od laboratorija, EEG-a, psihologijskog testiranja i drugog prema potrebi.
Videoigre su, dodaje Rojnić Palavra, relativno muška problematika, no kaže da je bilo nekoliko žena koje su uglavnom imale problema s korištenjem društvenih mreža.
– Ljudi najčešće dolaze u pratnji roditelja koji su prvi primijetili da su stvari izmakle kontroli. Oni će reći da njihova djeca igraju jako dugo svaki dan, da su se socijalno izolirali, da su popustili u školi te da se ljute kada im se spomene potreba smanjenja uporabe digitalnih sadržaja. S druge strane, ‘ovisnici’ kažu da izgube kontrolu, da misle igrati po pola sata, pa igraju cijeli dan, da često mijenjaju dan za noć te da im je igranje videoigara primarna aktivnost i način za nositi se s teškim emocijama, zaključuje psihijatrica.
