Jezik je forma koja nikada ne miruje nego je stalno izložena unutarnjim strujanjima te suodnosom s ostalim jezicima. Pod sve agresivnijim pritjecanjem stranih izraza u kojima posljednjih 20-ak godina prednjači engleski jezik, hrvatski se lingvisti, kao i ostali djelatnici kojima je jedno od oruđa jezik, nastoje barem donekle oduprijeti uporabom domaćih inačica pojedinih izraza ili smišljanjem novotvorenica. Tako je za učestali ‘reality show’ smišljena krasna zamjena – zbiljokaz!
Jezik je komunikacijski sustav satkan od mnoštva varijeteta te ga je gotovo nemoguće bilo kakvim alatima kontrolirati. Niti bi trebalo. Međutim, pred najezdom riječi stranog podrijetla, malo govoreni jezici moraju nekako ‘pokazati zube’, a to je najpriličnije zadržavanjem vlastitih sintatktičkih osobnosti te traženjem domaćih verzija za učestale tuđice u jeziku.
U pogledu uplitanja u jezike, ‘najopasniji’ je u posljednjih 20-ak godina engleski, koji se zbog svoje uloge lingua france uvjetovane ponajprije američkom prevlašću u polju tehnologije i internetskih sadržaja, nametnuo u mnogim malim jezicima, iako su i veliki sve teže bore s njim.
No hrvatski lingvisti ne sjede prekriženih ruku te već godinama uspješno prkose gotovo svakodnevnom pritjecanju engleskih riječi. Tako su pronašli zamjenu i za ‘reality show’, koji nam zbog televizijskog programa, ali i navika korisnika medija, ne izlazi iz usta.
Naime, naš je izraz za emisiju u kojoj su ljudi iz stvarnog života smješteni u različite televizijske kontekste – zbiljokaz.
Neki će se vjerojatno narugati ovom terminu, međutim mi ćemo se složiti s diplomanticom komparativne književnosti i lovkinjom iz kviza Potjera Moranom Zibar, koja je na Twitteru komenirala da bi Bogoslav Šulek bio ponosan na nas da ju čuje!
