Pet istina koje modna industrija ne želi da znate
Iza blještavila, zgodnih modela te života na visokoj nozi, modna industrija krije i neke ne baš ugodne namjere i istine. U tekstu ih donosimo pet, a sigurni smo da ćete nakon što ih doznate s malo manje blagonaklonosti gledati na svijet mode.
U modnoj industriji se ulažu pusti novci u reklamne kampanje, nove trendove u odijevanju te konstruiranje priča što je IN, a što OUT svake sezone. Namjerno se nastoji stvoriti zabuna oko modernoga i onoga što nije chic. Izvan blještavila i sjaja ostaje činjenica da je modna industrija jedna od najprljavijih uopće. Tako barem smatraju na portalu Huffington Post donoseći pet istina, koje spomenuta industrija ne želi da znate.
Modna industrija je smišljena tako da se osjećate OUT, sedam dana nakon šopinga
Nekada su unutar modne industrije postojale dvije sezone – proljeće/ljeto i jesen zima. No danas je prisutno 52 mikro sezone. Novi trendovi dolaze svakog tjedna, a cilj mode je potrošnja, odnosno kupovina što više odjeće u što kraćem roku. Španjolski high street brend Zara, pionir je u ovom konceptu te se kod njih nova isporuka odjevnih predmeta, vrši svaka dva tjedna.
H & M i Forever21 skoro svakog dana dobivaju nove isporuke odjeće u svoje dućane, dok Topshop uvodi 400 stilova tjedno na svoju internetsku stranicu. Kalendar modne industrije namjerno je složen tako da se osjećate kako niste u trendu već poslije jednog nošenja novog odjevnog predmeta.
Sniženja koja to zapravo nisu
Šopingholičari vole odlaziti u kupovinu u tržne centre, osobito kada su sezonske rasprodaje u tijeku. Međutim, popusti koji se kao serviraju, najčešće to nisu. Kada se odjeća kupi na popustu, rijetko tko razmišlja o tome je li ona kvalitetna? Većina očekuje da potpis uglednog modnog brenda, to sam po sebi garantira.
Isto tako kupci ne razmišljaju ni o mjestu gdje je odjeća nastala, kao ni o materijalu od kojeg se sastoji.
Olovo i druge opasne kemikalije na odjeći
Kako kupci ne razmišljaju o kvaliteti odjevnog predmeta, tako isto ne paze niti na toksičnost materijala od kojih je odjeća izrađena. Prema američkom Centru za čistoću okoliša, mnogi popularni modni lanci, prodaju visoko kontaminirane torbice, remene i cipele.
Godinama nakon pošto su se potpisali ugovori o zakonski dozvoljenoj količini uporabe opasnih kemikalija i dalje ih mnoštvo modnih brendova nastoji zaobići.
Akumulacija olova, koja se nosi na odjeći može izazvati probleme s kostima, u trudnoći, budući da ovaj metal potencijalno ugrožava i majku i dijete.
Olovo utječe i na povećane stope srčanog i moždanog udara te visoki krvni tlak.
Odjeća se pravi s namjerom da se brzo raspadne
Modni brendovi poput H&M-a, Zare ili Forever21, prodaju odjeću koja se vrlo brzo raspadne. Katkada je dovoljno jedno nošenje ili pranje. Kako spomenuti lanci proizvode stotine milijuna odjevnih predmeta godišnje, važno im je dakako da se to sve i proda.
Spomenuti izvor navodi da prosječni Amerikanac godišnje baci oko 30 kilograma tekstila, a u to se ne ubraja donirana odjeća ili ona proslijeđena dalje, nego isključivo ona bačena u smeće.
Današnja se odjeća pravi od sintetičkih materijala, koji su na bazi naftnih vlakana te za razliku od one koju su nosile naše bake, ova ne može trajati dugo.
Šljokice i vezovi plod su dječjeg rada
Procjene govore da se između 20 i 60 posto odjeće šiva kod kuće, u neformalnim radionicama. Mada postoje strojevi koji mogu praviti vezove ili našivati šljokice tako da izgledaju kao ručni rad, tekstilnim se tvrtkama ne isplati nabavljati ih, zbog visokih cijena te skupe dodatne opreme.
Milijuni radnika stoga skriveni u sobicama i podrumima, obavljaju manufakturno spomenute poslove, a odjeća se kasnije prodaje kao brendirana. Žene su najčešće žrtve ovih teških poslova, a nerijetko našivanja šljokica i vezova obavljaju i djeca.
Stoga postoje brojne struje koje se zalažu za osvješćivanje potrošača o tome kako je možda baš vaša majica nastala u mračnoj sobi, siromašne zemlje, u neljudskim radnim uvjetima.
