U jednoj pjesmi mojeg omiljenog benda S.A.R.S., postoje sljedeći stihovi: ‘… A pošto se sreća uvećava kad iskreno sa drugim se deli…’. Totalno je izvađeno iz konteksta, a to se ne bi trebalo raditi, ali za ovu priliku ćemo to tako napraviti, nadam se da mi neće zamjeriti. Poanta je u tome da ako ste student, postoji šansa da najveću sreću doživite onda kada ju ne možete dijeliti s drugima.
Nemojte me krivo shvatiti, upravo su studenti ti koji su možda najkolegijalniji sloj društva ikada, uvijek spremni pomoći bližnjemu. Da pitate bilo koga da vam posudi iksicu u menzi, posudit će vam. Da pitate bilo koga da vam pošalje skriptu, poslat će vam ju. Stvarno smo dosta kolegijalni i rijetko što može unijeti nemir, ali postoje te neke stvari koje mogu usrećiti samo svakog studenta pojedinačno.
Nekad se radi o osobnim, individualnim stvarima, koje nemaju veze sa studentskim aspektom vašeg života. No često se radi upravo o tim ‘sitnicama’ koje čine veliku promjenu. Sigurna sam da ćete se prepoznati u većini stvari, ako ne čak i u svima! Krećemo od manje sreće, prema većoj…
Fin obrok u menzi
S obzirom na to da većinu života provodimo u menzi, ne čudi što nam je upravo jedan od najvećih izvora sreće u životu kada naletimo na fin obrok. Nekad nas iznenadi nešto novo što nismo nikada probali, a nekada nas iznova oduševi omiljena stvar na svijetu – zagrebački i pomfrit.
Znate onaj osjećaj kada nakon napornog dana dođete u menzu i umirete od gladi i samo se želite uništiti u nezdravoj, masnoj hrani? E pa nema veće sreće nego kada dođete na red i vidite pred vama hranu o kojoj maštate cijeli dan. Imam osjećaj da ponekad anđeli počnu pjevati u pozadini, dok sjedam za stol i zaljubljeno gledam svoju hranu.
Obavijest o uplati
Ne znam dolazi li vam obavijest o uplati kao što meni dolazi, ali i samo kada vidite da vam je nešto sjelo na račun, pa to je najljepša stvar na svijetu. Sada ne morate više zbrajati zadnje lipe (daj mi moju lipu!) prije odlaska u menzu, možete sjesti na kavu (pivu) bez grižnje savjesti i živite kao da sutra ne postoji.
To traje otprilike tri dana, ali ta tri dana su prekrasna. Mada mislim da ništa nije lijepo kao taj trenutak kada vidite novce na računu, pogotovo kada počinjete gledati kako nestaju. Nekad je zaista teško preživjeti taj gubitak, ali studenti smo, navikli smo da gubimo…
I da, mislim da je malo veća sreća kada sjedne nešto preko student servisa, čisto zato što znate da su to novci koje ste sami zaradili, pa vam onda još lakše pada trošiti ih na alkohol i droge, pardon skripte i bilježnice.
Samoća u sobi
Pretpostavljam da je ista stvar kada živite u stanu i dijelite ga s nekime, ali mislim da rijetko što se može usporediti sa srećom kada vam cimer/ica kaže da ide doma za vikend. Pogotovo ako to nije čest slučaj, pa se radi o posebnim prilikama.
Ako niste to doživjeli, vjerojatno zamišljate da se odmah pripremaju razni tulumi, partyji i opijanja, no istina je da si svaki pravi student, pogotovo ako živite u domu, očisti raspored za cijeli vikend i planira većinu vremena provesti sam, u sobi. Uživajući u svojih pet minuta samoće, koje su nam svima tako potrebne.
Prolaz na najtežem ispitu
Ma ni ne mora se raditi o najtežem ispitu, već samo o ispitu koji vučete, na koji ste nekoliko puta izlazili i koji do sada već mrzite. Počinjete sumnjati u to da ste sposobni bilo što napraviti u životu, a kamoli da ćete ikada završiti taj faks. A onda prođete ispit.
Stanje sreće koje se uživa nakon položenog ispita koji vas zeza (pristojni smo!) već neko vrijeme je nešto posebno. Prvo osjetite toplinu koja vam prolazi kroz cijelo tijelo, zatim vam se razvuče osmijeh na licu i onda osjetite olakšanje, kao vam je netko maknuo 100 kila tešku torbu koju nosite sa sobom otkako ste upisali taj kolegij.
Najbolji način za proslaviti položeni ispit? Definitivno ostati doma i uživati u tome što možete BEZ grižnje savjesti gledati omiljene serije i filmove… Ne postoji ljepša stvar!
Upad u dom
Svaki student koji studira van rodnog kraja zna što je najveća sreća na svijetu, a to jest ostvariti pravo na dom. Kada dolazite kao brucoši, ne razmišljate previše o tome. Prijavite se na natječaj i u 80% slučajeva, dobijete dom. No već na drugoj godini, postaje zeznuto.
Imate li dovoljan broj položenih ECTS bodova? Jeste li upisani u drugu godinu studija? Kakav vam je prosjek u odnosu na prosjek fakulteta? Je li vaše zanimanje ove godine deficitarno? Postoji milijun i petsto trideset sedam tisuća uvjeta za dobiti dom, a stvarno ne uspijevaju mnogi. Stoga kada si uspijete osigurati mjesto u domu, koje je onda samo vaše (nadamo se da ga ne preprodajete!), kada znate da ste si za 400-ak kuna mjesečno osigurali smještaj koji vam pruža grijanje, toplu vodu, internet i krevet, onda je to nešto što čini sretnima ne samo vas, već i vaše roditelje. A koliko god se mi pravili veliki i samostalni, najsretniji smo onda kada su i naši roditelji sretni i zadovoljni, kada znamo da im zaista nismo previše na grbači.
Plus, ništa se ne može usporediti sa studentskim životom u domu, to je posebna vrsta iskustva koje svi moraju barem jednom proći u životu, nadam se da ste toga svjesni!
