Pitali smo studente – evo koliko mjesečno potroše na materijale za faks
Svi znaju da je studentski život nerijetko nezahvalan, ali ako je poznat po nečemu, onda je to po uspješnom upravljanju s niskim budžetom. Dobro, možda to upravljanje nije baš uvijek uspješno, ali u većini slučajeva se svi uspiju nekako snaći. Među hrpom stvari na koje se troši (hrana, alkohol, cigarete i svi ostali poroci), treba se ponekad potrošiti i na faks. A koliko?
pixabay.com
Najveći studentski troškovi definitivno nisu oni vezani za sam faks. Ne zato što ne bi trebali biti, već zato što na svu sreću živimo u modernom dobu kada nije potrebno sve kupovati i printati, već nas razne tehnologije spašavaju od velikih troškova. I dok nam je pdf zaista najbolji prijatelj, neke stvari se ipak ne mogu riješiti na taj ekološki osviješten način.
Pitanje je onda, koliko mi zaista trošimo na sve potrebne materijale? Ovisno o tome koliko se trudimo oko fakulteta, te na kojem smo fakultetu, trošit ćemo više ili manje. Ja osobno mjesečno sigurno izdvojim barem 30-ak kuna na printanje svih materijala koji su potrebni za razne zadaće, a ponekada se taj iznos popne i do 100 kn.
Na početku svakog semestra to bude praktički pokolj, dok nabavim sve potrebne knjige (koliko god bile printane ili rabljene), bilježnice i ostali pribor, uvijek potrošim u prosjeku oko 300-ak kuna na sve skupa. I sad kada bismo to sve zbrojili i oduzeli, dobili smo otprilike nekih 800 kn troškova po semestru, što nije toliko puno, no nije ni toliko malo.
Ipak, kako sam osoba koja ustvari prezire pdf i sve bi napravila da izbjegne čitanje s ekrana, vjerojatno nisam ona po kojoj bi se trebalo suditi o tome koliko troši na materijale za faks… Stoga sam pitala nekoliko studenata s različitih fakulteta da sa mnom podijele koliko oni mjesečno potroše na faks, i isplivale su razne brojke.
Samo ilegalno
– Na Pravnom sam fakultetu i tu u prosjeku mjesečno za knjige potrošim 100 kn, s time da je to sve kopirano. Kada bih imala originalne knjige, cijena bi sigurno bila između 200 i 300 kuna mjesečno, kaže nam Emina.
Sva je sreća što profesori danas ne stvaraju velike probleme s manjkom originalnih knjiga, zato što bi se inače troškovi studiranja toliko popeli da ne bi bilo moguće preživjeti. Usporedbe radi, studentska soba u obnovljenom paviljonu na Savi mjesečno dođe 360 kn, a u to je uključeno sve živo… Dok bi ovdje skoro pa isto toliko potrošila na knjige za jedan mjesec.
– Na Ekonomskom fakultetu potrošim 100 kn godišnje, rekao nam je Ivan.
Ovo je puno prihvatljivija brojka i nešto s čime se može živjeti bez da se osjeti, pogotovo kada se to rasporedi preko cijele godine. Moglo bi se reći da je prijateljski nastrojena cijena za studente…
– U pet godina sam kupio dva rječnika koji su skupa došli 700 kn i dvije gramatike koje su bile oko 400 kn, i to je to od knjiga. Još samo mjesečno potrošim prosječno 15 kn na printanje raznih materijala. Uglavnom, jeftin faks, otkriva Ivan s Filozofskoga.
Nama jezičarima je pogotovo nespretno kada moramo tako te veće kupnje obaviti s gramatikama i rječnicima, koji se ni ne mogu printati. Sva sreća postoje rabljenje knjige i starija izdanja, pa se može proći ipak nešto jeftinije.
Najgore je na početku
– Na početku sam potrošila oko 300 kn za knjige, a sada većinom 40-ak kuna mjesečno, piše nam Karmen s FKIT-a.
I tu se pojavljuje onaj isti problem na koji ja naiđem na početku semestra, baš onda kada je svima visoki datum zato što smo se malo opustili nakon završenih rokova…
– Ako ne računam iznos koji sam morala izdvojiti za kolegije zbog svoje lijenosti i upis u sljedeću godinu, u prvoj godini sam nadobudno gro toga podavala – za skripte, kopije knjiga, skripte skripta, radove; minimalno 1000 kn. U drugoj i trećoj jedino što plaćam su potvrde, promjene, promjene, prijepis ocjena za stipendiju i radove koji se fizički moraju predati. U dvije godine, nekih 400 kn ukupno, objasnila nam je Martina s FPZG-a.
Na prvoj godini se svi sretnu s istim problemom, a to je da ne znaju što je potrebno, a što ne. Još gore, misle da se sve mora imati, da je sve ekstremno jednako bitno i neizostavno. I tada potrošimo puno više nego što je trebalo, što se dogodilo i Martini.
Naravno, nisu ovo jedini troškovi studenata, pa tako Marta s Učiteljskoga troši 50-ak kuna mjesečno, isto kao i Karla s GRF-a, dok je Tomislav s FPZG-a potrošio možda 100 kuna u dvije i pol godine.
Nisu to na kraju mali troškovi, pogotovo za već preopterećeni studentski budžet, i možda se najbolje snašao Marcelo s FSB-a (samo govorim okolo da sam sirotinja pa mi ljudi sve poklanjaju). Svatko ima svoje metode, a samo jedno je sigurno – treba preživjeti…
