Pitali smo studente što misle o vjeronauku u školama: ‘Djeca iz razreda zezala su učenika koji nije išao’
Proteklih se dana uvelike pričalo o uvođenju građanskog odgoja u škole – zašto bi to bila dobra odluka ili ne, kako bi ga trebalo uvesti i jesmo li spremni za to. Iako to ne bi bila alternativa vjeronauku, počelo se odmah potezati i pitanje o provedbi tog predmeta u školama. Pitali smo studente što misle o tome.
Foto: Pixabay
Vjeronauk je jedan od onih izbornih predmeta koje ponekad u javnosti ne prati dobar glas. U tu kategoriju možemo lagano ubaciti sve ostale izborne predmete, kao i neke od obaveznih – likovna, glazbena, tehnička i tjelesno-zdravstvena kultura, o čijem postojanju također mnogi imaju izražen stav. Ipak, o ‘izbacivanju’ rijetko kojeg od njih iz plana i programa puno se rjeđe govori.
U srednjim školama učenici biraju između vjeronauka i etike, no osnovnima toga nema pa dolazi do raznih komplikacija kao što su nezgodni rasporedi ili rupe – najveći problem za one mlađe učenike. Pitali smo studente kakva su njihova iskustva s vjeronaukom i misle li da bi trebao ostati u školi.
Ne postoji druga opcija
– Smatram da je vjeronauk nepotreban u školi jer se on može održavati u sklopu crkve, odvojeno od nastave. Mislim da škola nije ustanova koja bi trebala imati predmet posvećen jednoj vjeri, s obzirom na to da ima pojedinaca koji pripadaju drugoj vjeri ili su ateisti. Ti pojedinci onda ostaju sami usred nastave (osnovna škola), a nekad čak doživljavaju neugodnosti zbog ispisivanja s vjeronauka od strane profesora i pedagoga u osnovnoj školi. Ja sam pohađala vjeronauk u osnovnoj školi i zadnje dvije godine imala sam negativno iskustvo. Pošto nisam išla na prvu pričest i krizmu nisam sudjelovala u pisanju sastavaka na tu temu, i skoro cijelu godinu nisam ništa mogla raditi, nije mi ponuđena druga opcija. Nisam se odlučila ispisati zbog negativnog iskustva svog brata koje je imao s vjeroučiteljicom i pedagoginjom kada se ispisao, podijelila je s nama Doris (21) s PBF-a.
Sličan problem je primijetila i naša druga sugovornica, koja nam je čak rekla da je dolazilo do ruganja unutar razreda. Pitanje koje se postavlja jest zašto nitko od učitelja nije reagirao?
– Osobno sam pohađala vjeronauk jer u nižim razredima nisu imali alternativu za djecu koja su druge vjere. Na početku su ih pustili da lutaju po školi ili gdje već, a kada su se roditelji požalili na to onda su ih stavljali u razred s višim razredima (5-8) ili čak u nekoliko slučajeva sa spremačicom. Mi smo imali jednog učenika koji nije išao na vjeronauk i dosta djece u razredu ga je zezalo da je židov, musliman ili što ja znam. Baš onako lijepo kršćanski. Uz to, vjeronauk mi je dizao prosjek te što ako će mi muž željeti crkveno vjenčanje. Ali voljela sam vjeroučiteljicu, bila je jako dobra te sam čak išla i na natjecanja iz vjeronauka. Smatram da bi bilo više edukativno učiti djecu o svim vjerama, znači etika. Da upoznaju raznolikosti te da se sve vjere trebaju poštovati. Djeca od roditelja čuju da su muslimani ovi oni loši, jer ni jedno dijete nije zlobno dok to ne vidi/čuje, te takvo ponašanje prenesu u školu i ponižavaju djecu koja su drukčija u bilo kojem pogledu, a vjeronauk je prvi korak koji ih potiče na to, mišljenje je Valerije (25) sa Zdravstvenog veleučilišta.
Svrha vjeronauka sasvim sigurno nije ta da potiče netrpeljivost prema razlikama. Štoviše, čak i u Odluci o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Katolički vjeronauk za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj, između ostalog stoji i da katolički vjeronauk treba omogućiti da svaki učenik ‘poznaje temeljna obilježja različitih religija, konfesija i svjetonazora te promiče razumijevanje i poštovanje drukčijih razmišljanja, stavova, tradicija i životnih odluka’.
Pripadnici drugih religija
– Jako je zanimljivo pogledati „Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica“ iz 2002. godine koji omogućava roditeljima i skrbnicima učenika da traže ustrojavanje nastave vjeronauka. Naime, šest je vjerskih zajednica potpisalo ugovor o zajedničkom interesu s Vladom Republike Hrvatske – Katolička crkva, Pravoslavna crkva, Islamski vjerska zajednica, Židovska zajednica, Adventistička crkva i Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, nakon čega su odobreni njihovi planovi i programi za konfesionalno obrazovanje. Dakle, premda je rimokatolička vjera najzastupljenija u Republici Hrvatskoj, to ne znači da pripadnici drugih religija ne mogu zahtijevati nastavu vjerskog nauka u školi, objasnila je Ana (21) s Filozofskog fakulteta.
Vrlo često upravo zbog nedovoljnog znanja i poznavanja vlastite religije dolazi do pogrešnih ponašanja. Je li onda rješenje zaista maknuti vjeronauk iz škola?
– Škola je, nakon obitelji, najvažnija institucija odgoja. Iako je današnje društvo izgubilo taj pojam, Katolička Crkva i dalje brine za odgoj, a i obrazovanje njenih pripadnika. Ta Sveopća Crkva kroz čitavu je povijest odgajala genijalce koji su shvatili da bi bez njihova doprinosa svijet bilo manje mjesto. Za odgoj tih genijalaca uvijek su bile potrebne kompetentne osobe kojima je stalo ne samo za njihov uspjeh u profesionalnom životu već i usvajanje ispravnog morala kojim će svoj doprinos koristiti za dobro. Tu kompetenciju može se pronaći u našim vjeroučiteljima. Podučeni u duhu ispravnih vrijednosti, koje hrvatski narod stoljećima obdržava, spremni su svojim učenicima dati dobre temelje za nastavak karijere poslovnoga čovjeka kao i karijere čovjeka, mišljenje je Tome (19) s KBF-a.
Ipak, postoje oni koji smatraju da vjeronauk nije rješenje, već da bi se odgovor trebao potražiti negdje drugdje – u etici i/ili građanskom odgoju.
Etika – bolja opcija?
– Vjeronauk u školama? Vrlo jednostavan odgovor – Zašto? Vjera kao vjera ovisi o individualcu, ona nema veze s moralnostima i etičnim vrijednostima kao što su npr. Etika/Građanski odgoj. Vjera kao vjera postavlja “limite” moralnosti onoga što je u zastari već nekoliko stotina godina, dok etika uči kroz jedan logičan i prirodan put kako se treba ponašati u skladu sa svojim emocijama/sukobima itd. Vjera samo negira te probleme i traže se rješenja kroz nezamisliva bića, dok nas etika uči o tome kako čovjek kao čovjek sam, svojim vlastitim djelima može promijeniti sebe i tako ne ostavlja problem božanstvenim bićima da to isto riješi. Drugo je biti produhovljen, a drugo moralno orijentiran. I mislim da se takve stvari trebaju maknuti van obrazovnog sistema jer ne uče ništa korisno, rekao nam je Bruno (23) s Filozofskog fakulteta.
Sličnog je mišljenja i naša posljednja sugovornica, koja smatra da bi se vjeronauk trebao pohađati van škole. Osim toga, dotaknula se i predmeta etike koji postoji u srednjim školama, ali ne i u osnovnima.
– Smatram kako je vjera/religija osobna stvar svakog čovjeka te da postoji određeno mjesto za njeno prakticiranje a to je – crkva (u ovom slučaju budući da je riječ o rimokatoličkoj vjeri). Iz tog razloga ne vidim nikakvu smisao vjeronauka u školama. Pohađala sam vjeronauk i bilo mi je jako dosadno i “bez veze” s obzirom na to da nisam vjernica niti sam to ikad bila, ali to je još bilo vrijeme kad je mama odlučivala o svemu. Da mislim da vjeronauk ima neku svrhu u školi, bila bih mišljenja da mu je tamo i mjesto. tako da stvarno ne znam! Budući da se Crkva stalno miješa tamo gdje joj nije mjesto, pretpostavljam da se htjela umiješati i u sustav obrazovanja. U srednjoj školi mi se svidjelo sto smo mogli birati između etike i vjeronauka pa bih, ako već mora postojati nešto, predložila to i za osnovne, objasnila nam je Tea (21) s Filozofskog.
