Pleonazmi nisu rijetkost kod pisanja eseja, evo kako ih prepoznati i izbjeći lošiju ocjenu
Koliko ste puta pročitali i čuli izraze poput oko desetak, no međutim, dijametralno suprotno, najoptimalnije ili najminimalnije vremensko razdoblje? Na prvu možda i ne zvuče čudno, a možda neke od njih i sami upotrebljavate, no razmislite li malo o njihovu značenju, shvatit ćete da se radi o učestaloj jezičnoj pogrešci.
Foto: srednja.hr
Gomilanje riječi ili izraza s istim značenjem naziva se pleonazam. S obzirom na to da je jezik prije svega ekonomičan, kad god je moguće treba težiti tomu da se što jednostavnije izrazimo. Upotrebom pleonazama činimo upravo suprotno jer ponavljamo ono što je dovoljno izreći samo jednom. Postoje dvije vrste ove jezične pojave.
Neosviješteni pleonazam predstavlja nepotrebno gomilanje riječi te se smatra greškom (npr. mala ptičica). Drugi je stilski pleonazam, koji je karakterističan za književne forme te on katkada služi kao figura, a katkada kao dopuna izrazu. Međutim, nije u oba slučaja riječ o pogreški.
Često puta, no međutim, čak štoviše…
Često puta primjer je pogreške koja se koristi često. Ne često puta, kako bi rekli neki. Često puta samo je jedan od primjera jer sama riječ često znači mnogo puta.
Isto je i s izrazom oko desetak jer desetak znači približnu količinu jednako kao i prilog oko. Dakle, možemo birati – ili oko deset ili desetak. Ali pripazite da vam se omakne cirka oko desetak.
Veznici se nekad također nepotrebno gomilaju pa nastaju izrazi poput no međutim, čak štoviše i zato jer. Dovoljno je no ili međutim, čak ili štoviše, a u zadnjem slučaju možemo se odlučiti između zato što i jer.
Najoptimalnija unaprijed planirana uzajamna suradnja
Superlativom se izriče najveći stupanj određenoga svojstva. Međutim, i tu znamo pretjerati pa kažemo primjerice da tražimo najoptimalnije rješenje. Znamo li da optimalan već znači najbolji, jasno je da mu još jedan prefiks naj- nije potreban. Pridjevi najminimalniji, najmaksimalniji, najekstremniji i najidealniji također su pogrešni, dovoljno je reći jednostavno – minimalan, maksimalan, ekstreman i idealan.
Suradnja i komunikacija podrazumijevaju barem dvije strane, nepotrebno je stoga govoriti o međusobnoj komunikaciji i uzajamnoj suradnji. Jednako tako nije dobro reći ni veliko mnoštvo jer kakvo bi inače mnoštvo moglo biti? Također, razdoblje može biti samo vremensko, a planirati ne možemo unazad, stoga trebamo izbjegavati izraze vremensko razdoblje i unaprijed planirati.
Smjerovi kretanja mogu nam otkriti sve što je potrebno samo s jednom riječi. Primjerice, ako se penjemo, jasno je da idemo gore. Ako silazimo, smjer je prema dolje. Ako ulazimo, to mora biti unutra, a vraćamo li se, podrazumijeva se da idemo natrag. Popeti se gore, sići dolje, ući unutra i vratiti se natrag također su pleonazmi.
Pleonazam nije greška dok je u službi uvjeravanja
Treba napomenuti kako, s gledišta retorike, pleonazam nije govorna pogrješka ili stilistička zališnost sve dok je u službi uvjeravanja primatelja stvaranjem odgovarajućih afektivnih učinaka. Pleonazam se u retorici prije svega definira kao postupak, tako da se iz njega izvode mnogobrojne figure iskaza, poput anadiploze, emfaze i gardacije, te figure mišljenja kao što su antiteza, parabola, definicija i hijazam.
Budući da bismo trebali težiti jednostavnosti i točnosti kada je u pitanju naš materinski jezik, poželjno bi bilo ne opterećivati ga pleonazmima. Nadamo se da ćete nakon ovoga lakše prepoznavati pleonazme, manje griješiti, a možda neokoga i ispraviti ako kaže nešto dijametralno. Ili suprotno.
