Pooštravanje mjera o okupljanjima iznad 100 sudionika ponovno zaobilazi Crkvu: Što studenti misle o tome?
Epidemiološka situacija u Hrvatskoj je daleko od idealne, no vlada opuštenija atmosfera nego prije nekoliko mjeseci, kada je bila povoljnija situacija. Ipak, neke mjere postaju oštrije, pogotovo kada je riječ o velikim okupljanjima, no to se ne odnosi na sve. Odlasci na misu su ponovno iznimka.
foto: Ani Kolleshi za Unsplash
U vrijeme karantene je sve bilo zatvoreno, pa se tako nije moglo ići ni na misu, no upravo je to bilo ono što se prvo vratilo. Sigurno je lakše kontrolirati masu ljudi na misi nego što je to u jednom klubu, ali sjedeći koncerti su donekle slični odlasku na misu, pa su oni došli na red nakon misa.
Trenutna situacija u Hrvatskoj nije najpovoljnija i vidimo da su velik izvor zaraze velika okupljanja, gdje stvari jednostavno izmaknu kontroli. Ljudi se ne pridržavaju mjera, a kako se bolest prenosi čak i kada nemate simptome, teško je znati kome vjerovati da je zdrav.
Prvo se zaraza širila iz klubova, a zatim su glavni izvor postala vjenčanja. Iz tih razloga, uvedeno je pravilo da se na svim događanjima s više od 100 sudionika, moraju popisati svi koji dolaze, mjeri im se temperatura te moraju održavati distancu. No, ako idete na misu, popisivanja ljudi nema.
Prvi koji se bune su organizatori događanja te izvođači, na koje je ova situacija s koronavirusom itekako utjecala. Sjećamo se svi da nekoliko mjeseci nije bilo ni govora o koncertima, a upravo im je to primaran izvor zarade. No, da ne bi bilo, jednako teško ove odluke padaju i onima koji vole ići na koncerte i uživati.
Studentsko mišljenje
Nije upitno uopće da prije svega dolazi zdravlje, no zašto to onda nije slučaj kada su u pitanju mise? Stavljamo li s takvom odlukom ljude u opasnost? Ako ne, zašto onda ostala okupljanja moraju poštivati te mjere? Istražili smo što studenti misle o tome.
– Inače idem u crkvu čak vise nego jednom tjedno tako da mi je zaista bilo teško ne moći ići na misu, ali izdržala sam iz poslušnosti i za dobro drugih. Mislim da je okej ta odluka što se tiče zabrane okupljanja za više od 100 ljudi, ali eto teško je procijeniti kad je to bilo potrebno donijeti, je li prekasno donesena odluka itd. Svakako moramo paziti jedni na druge. Nisam sigurna što mislim oko toga bi li se ta pravila trebala primjenjivati na crkvu. Ima jako velikih crkava koje mogu primiti i više od 100 ljudi, a da se uspije održati razmak od dva metra. S druge strane, ima i malih crkava u kojima ne bi moglo biti 100 ljudi na udaljenosti od 2 metra. Mislim da treba uzeti u obzir više čimbenika. Uvijek postoji i mogućnost održavanja mise na otvorenom. Nisam bila na okupljanju većem od 100 ljudi, ali na misi jesam. Mislim da nas nije bilo preko 100, a mogu potvrditi da smo držali razmak i da nismo bili u bliskom kontaktu. Ja ne vidim problem odlaska u crkvu ili neko drugo mjesto dok god se ljudi drže preporučenih mjera, pogotovo ako se radi o većim prozračenim prostorima. Takva mjesta mogu biti potencijalni izvor zaraze jedino ako netko tko je zaražen, ili ima simptome korone, dolazi u bliski kontakt s ljudima oko sebe. Na svakom pojedincu je da bude oprezan i pazi na svoje bližnje i na njihovo zdravlje. Mislim da kultura nije zanemarena u odnosu na religiju. Još se mogu posjećivati mnoga mjesta i život koliko toliko normalno funkcionira. Dugo smo bili zatvoreni u kućama i ljudima je jednostavno potrebno nešto više od njihova četiri zida. Vjerujem da je to izvedivo ako smo oprezni i razboriti. Meni odlazak na misu pomaže da ovu situaciju lakše prebrodim i da molim za cijeli svijet i sve oboljele, rekla nam je Ana (20) s Filozofskog.
Uvijek je teško donijeti odluku koja je univerzalna, upravo zato što su uvjeti, pogotovo u ovom slučaju, drugačiji od slučaja do slučaja. Baš kao što postoje crkve dovoljno velike da prime sto ljudi s pridržavanjem svih mjera, postoje i koncertni prostori. Gdje je onda razlika?
Rizik postoji
– Inače idem u crkvu, ali nije mi bio problem ne ići na misu dok su crkve bile zatvorene. Odluke o okupljanjima su primjerene epidemiološkoj situaciji, i smatram da nema nikakvog razloga da crkva ili bilo koja vjerska zajednica bude izuzeta od njih. Bio sam na većim okupljanjima otkad su popustile mjere, no smatram da nije problem okupljanje ljudi samo po sebi, već njihovo ponašanje na tim okupljanjima, ali i izvan okupljanja u svakodnevnom životu. Pogotovo u kontaktu s ljudima u koje nemamo povjerenja, ili se ne družimo s njima na dnevnoj bazi. Odlazak na misu je potencijalno mjesto zaraze, kao i bilo koje drugo okupljanje slične prirode. Smatram da rizik nije velik kao na primjer u nakrcanim noćnim klubovima, ali ipak postoji. Nisam upoznat s regulacijama u domeni kulture pa ne mogu ni govoriti o njima, ali obrazovni sustav nedvojbeno jest zanemaren u odnosu na religiju i to smatram problemom, rekao nam je Jakov (24) s Medicine.
Na velikim okupljanjima je izazovno držati stvari pod kontrolom, no postavlja se pitanje – zar ljudi sami ne mogu pripaziti na vlastito ponašanje? Treba li nam zaista netko tko će nam davati detaljna uputstva što se smije, a što ne?
Praktična primjena “brige o bližnjima“
– Inače ne idem na misu. Mislim da je odluka zabrane okupljanja većih od 100 ljudi mudra odluka jer su se ljudi dosta opustili, mada osobno nisam pohađala tako velika okupljanja. Smatram da je bolje malo pretrpjeti i odreći se nekih užitaka nego potencijalno se zaraziti i prenijeti koronu nekom drugom. Čini mi se logično da se isti princip primijeni i na mise jer ne vidim nikakav razlog za izuzeće od pravila. Naravno, vjerujem da to pogađa one koji su jako religiozni, ali neodlazak na misu ne umanjuje njihovu vjeru, a istovremeno sprječava širenje zaraze. Dapače, mislim da je to praktična primjena “brige o bližnjima“, mišljenje je Tine (20) s Filozofskog.
Dok je odlazak na misu jedna stvar, no u situaciji u kojoj jesmo, pomoliti se u svojem domu bi trebalo biti dovoljno dobro rješenje. Ili i odlazak na misu, no uvijek poštujući sve mjere, bez ikakvih izuzetaka i iznimki.
