Poremećaji u prehrani: Kako pomoći osobama koje boluju od anoreksije i/ili bulimije?
Poremećaji u prehrani su česta pojava u današnjem modernom svijetu, Bilo bi pogrešno reći da toga prije nije bilo, no društvene mreže su svakako doprinijele tome da se poveća broj oboljelih. Šanse su da vjerojatno poznajete nekoga tko ima problema s poremećajima u prehrani (bilo u lakšem ili težem obliku), no kako se onda ponašati?
Foto: Annie Spratt, Unsplash
Kada netko ima povišenu temperaturu, znamo da možemo pomoći osobi tako da joj donesemo tabletu, toplu dekicu i vrući čaj. Kada netko ima problema s trbuhom, znamo da će im najviše pomoći običan dvopek i crni čaj. No, kada su u pitanju bolesti koje nisu samo na fizičkoj razini, teško nam je orijentirati se.
Depresija, anksioznost ili poremećaji u prehrani su sve češće bolesti, no o njima se i dalje ne govori, barem ne koliko bi trebalo. Znamo da reći nekome ‘samo budi sretan’ neće pomoći kod liječenja depresije, no znamo li što bismo mogli reći kako bismo zaista pomogli dragim ljudima?
Gledati nekoga tko je bolestan je teško, a pogotovo kada ne znate kako pomoći. Da možete stvar spasiti s toplom dekicom, vjerojatno biste im donijeli najbolju deku na svijetu, no stvar nažalost nije tako jednostavna. Radi se o bolestima koje zahtijevaju dugotrajno i postepeno liječenje, koje gotovo pa sigurno neće biti uspješno bez potpore okoline.
Radi se o teškim situacijama u kojima postoji velika šansa za reći ili napraviti nešto pogrešno, a to nitko ne želi. Stoga smo razgovarali s prof.dr.sc. Vesnom Vidović iz poliklinike A.B.R., koja se, između ostalog, bavi upravo s liječenjem osoba koje pate od anoreksije nervoze i bulimije nervoze. Za početak smo ju zamolili da nam ukratko objasni o čemu je riječ.
Anoreksija nervoza i bulimija
– Dva najpoznatija poremećaja su anoreksija nervoza i bulimija. AN najčešće nastaje rano, u početku adolescencije i karakterizirana je namjernim mršavljenjem, jakim strahom od debljanja, gubitkom tjelesne mase te brojnim tjelesnim promjenama koje nerijetko ugrožavaju život same bolesnice. Bulimija obično nastaje u nešto starijih adolescentica (od oba poremećaja najčešće obolijevaju djevojke). Bulimija nalikuje AN u pogledu nesigurnosti i nezadovoljstva oblikom tijela, ali se razlikuje po tome što se oboljele tješe u stresu uzimanjem velikih količina visoko kalorične hrane koju poslije obroka namjerno povrate da se ne bi udebljale. Nakon toga olakšanje je kratkotrajno, a osjećaj krivnje ostaje do novog stresa kad se ciklus ponavlja, Na tijelu ostaju posljedice, objašnjava Vidović.
Ako u svojoj okolini imate nekoga tko se bori s ovim problemom, onda se vjerojatno pitate kako je uopće došlo do toga, kako se netko pronađe u tako ozbiljnoj situaciji. I kako im pomoći kada ne žele vašu pomoć?
– U pogledu nastanka poremećaja hranjenja još je mnogo nepoznanica. Istraživanja su danas usmjerena ne samo prema psihološkim već prema biološkim čimbenicima koji sudjeluju u nastanku problema. Od psiholoških faktora treba imati u vidu ne samo razvojne čimbenike u početku adolescencije, već i utjecaj obitelji i okoline koji obično daju konačni poticaj prema mršavljenju u anoreksiji nervozi. U liječenju poremećaja osnovni je problem što osobe koje pate od ovih poremećaja nisu motivirane za liječenje. Obično su u školi uspješne i nemaju dojam da pate niti bi se voljele liječiti jer bi to značilo da će se “udebljati”. Prepoznati ekstremno mršave je jednostavno, osobe koje pate od bulimije je već teže pronaći, kaže Vidović.
Toksične društvene mreže
I dok je zasigurno riječ o individualnim slučajevima, općenito stanje u svijetu ne pomaže. Društvene mreže, iako su bile zamišljene kao mjesto za pozitivna druženja među prijateljima, postale su toksična mjesta koja samo pridonose tome da se ljudi osjećaju nesigurno u vlastitom tijelu. Mlade osobe koje se tek formiraju su naravno pod najvećim pritiskom.
– Suvremeni svijet mladih pun je međusobnih procjena vezanih za izgled i ljepotu, a kriteriji ljepote naglašavaju mršavost kao najveću vrijednost. Popularnost je čak i mjerljiva. Nesigurnim osobama koje se loše osjećaju u svome tijelu i naoko nedužna usputna primjedba ili šala može biti okidač za radikalne promjene u izgledu tijela. U njih se razvija panični strah od debljine koji postaje to jači što je težina manja. Izazovi su u suvremenom društvu brojni, a tjeskoba i gubitak samopouzdanja u generacijama mladih su svuda prisutni. Znamo da se mladi često zabavljaju šalama na račun nečijeg izgleda, a ni odraslima nisu strane primjedbe u vezi izgleda tijela. Nekad to izgleda kao nedužna, možda i simpatična šala a ipak može biti okidač za radikalnu dijetu u nesigurne mlade osobe. Kada primjedbe, zapažanja ili šale dolaze od vršnjaka djevojke ih često doživljavaju kao zlonamjerne. Ne znajući se obraniti radije će posegnuti za dijetom. Iako utjecaj okoline doista nije presudan u nastanku poremećaja ipak se kao jedan od čimbenika u nastanku ne bi smio zanemariti, upozorava Vidović.
Jednom kada shvatite da se družite s nekime kome treba pomoć, vjerojatno počinjete osjećati ogroman pritisak i strah – strah da ćete reći nešto pogrešno, da se nećete dovoljno angažirati, strah da ste nekad ranije pridonijeli tome ovom stanju…
Strpljenje i prijateljstvo kao lijek
– U početnim fazama poremećaja vršnjaci nažalost ne mogu puno pomoći u motiviranju osoba za liječenje. U kasnijem razvoju kad je već svima jasno da mlada osoba ima problem vršnjaci i njihovi stavovi postaju važni. Kad se učenica nađe u bolnici, svakoj će mnogo značiti kontakti s razredom, dobre prijateljice, poruke da je svi čekaju. Kad izađe iz bolnice osoba s anoreksijom je veoma osjetljiva i ranjiva. Bilo bi korisno za oboljele da se članovi obitelji, kao i vršnjaci, pokušaju suzdržati od bilo kakvog komentara djevojčina izgleda čak i onda kad bi to bili izrazi divljenja, dakle komplimenti, a još manje ako bi ukazivali da bi i dalje trebala biti na dijeti. Ovdje je prijateljstvo i strpljenje lijek. Također je važno znati da su djevojke koje pate od poremećaja prehrane izrazito osjetljive na stres. Neugodna iskustva su često neizbježna posebno zbog njihove osjetljivosti. Svaka će stresna situacija uvijek biti poticaj za novo mršavljenje, ističe Vidović.
Ako se poremećaji u prehrani primijete na vrijeme te počnu pravilno tretirati, moguće je izbjeći bolničko liječenje, no nekad to nije opcija. Ponekad je bolničko liječenje neizbježno, no što se događa nakon izlaska iz bolnice?
– Kada je u anoreksičnih pacijentica mršavost tolika da joj je život ugrožen potrebno je bolničko liječenje na posebnim za to namijenjenim pedijatrijskim odjelima. Kasnije se psihoterapijom pokušava pomoći pacijentici u jačanju onih elemenata u ličnosti koji pomažu u prilagođavanju i izlaženju na kraj sa svakodnevnim teškoćama bez gubitka psihičke ravnoteže, objašnjava Vidović.
Poremećaji u prehrani su vrlo česta pojava, pogotovo među mladim djevojkama, stoga nema razloga zašto se o njima ne bi trebalo razgovarati. Što se više govori o tome, to je lakše prepoznati rane simptome i pomoći ljudima na vrijeme, dok nije došlo do faze kada ostaju trajne posljedice. Imajte uvijek suosjećanja i razumijevanja za ostali, budite uvijek dragi i blagi.
